U tijeku pregovora o razrješenju državne krize između republika tadašnje SFRJ, 1991. godine, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman donio je odluku o raspisivanju referenduma o državnoj samostalnosti Hrvatske.

Na referendumu održanom 19. svibnja 1991. godine građani su odlučivali o budućnosti Hrvatske odgovarajući na dva ponuđena pitanja. Prvo je pitanje glasilo: Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ). Na to se pitanje, od 83, 56 posto birača koliko je izašlo na referendum, njih čak 94,17 posto izjasnilo potvrdno.

Za ostanak Republike Hrvatske u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi, što je bila druga ponuđena opcija, glasalo je tek 1,2 posto birača.

Na osnovi neposredno iskazane volje građana na referendumu, a nakon neuspjeha daljnjih pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Hrvatski je sabor 25. lipnja 1991. godine donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Ishod referenduma bio je polazište donošenja i Odluke o raskidu državno-pravne sveze sa ostalim republikama i pokrajinama SFRJ koju je Hrvatski sabor usvojio 8. listopada iste godine, čime je Republika Hrvatska i formalno-pravno postala samostalna i suverena država.