Najveći otok na svijetu sa 81 posto površine prekrivene ledom nije jedina prepoznatljiva karakteristika Grenlanda. U novijoj političkoj povijesti Europe Grenland predstavlja jedinu zemlju koja je istupila iz Europske unije čiji je član bila 12 godina.

Grenland koji danas ima status danskoga samoupravnoga prekomorskog područja postao je dio Europske unije u sastavu Kraljevine Danske koja je pristupila Uniji 1973. godine. Iako se na referendumu za ulazak u Uniju održanog godinu dana ranije, čak 70 posto građana Grenlanda izjasnilo protiv, položaj Grenlanda kao bivše danske kolonije i kao sastavnog dijela Kraljevine nije podrazumijevao autonomiju u vanjskopolitičkim pitanjima. Tek je 1979. godine Grenlandu od danskog parlamenta odobren status samouprave kakvu su još 1948. godine dobili Farski otoci i koji su 1973. iskoristili svoju autonomiju odbivši članstvo u Europskoj uniji.

Tri godine nakon proglašene samouprave, a uslijed neslaganja oko europskih ribarskih kvota, građani Grenlanda su na referendumu 1982. godine izglasali izlazak iz Europske unije, koji je na temelju „Grenlandskog ugovora“ (Greenland Treaty (1984) Official Journal L 29 od 1. veljače 1985.) stupio na snagu 1985. godine.

Ugovorom se Grenland nije u potpunosti odvojio od Europske unije s obzirom na to da mu je dodijeljen status prekomorske zemlje i teritorija (OCT-Overseas Country and Territory). Taj mu status jamči posebne trgovinske povlastice u partnerstvu s Europskom unijom poput neograničenog pristupa tržištu Europske unije za svoje ribarske proizvode koji su oslobođeni poreza.

Iako se Kraljevina Danska ne protivi novim zahtjevima Grenlanda i Farskih otoka za sve većim stupnjem autonomije, unutarnji odnos danskih zemalja moglo bi promijeniti stupanje na snagu europskog Ustava prema kojem bi se odluke iz Bruxellesa izravno primjenjivale u danskim samoupravnim područjima.