Zemlja koja želi postati punopravnom članicom Europske unije svoju namjeru iskazuje zahtjevom za članstvo u Uniji koji predaje Vijeću Europske unije. Vijeće zadužuje Europsku komisiju da procijeni sposobnost ispunjavanja kriterija i uvjeta zemlje podnositeljice za pristupanje Europskoj uniji.

Kriteriji koje svaka zemlja koja želi postati članicom Unije mora zadovoljavati poznati su javnosti kao kopenhaški kriteriji, a javnosti se obično predstavljaju kao: politički, gospodarski i administrativni kriteriji. Kod političkih kriterija riječ je o stabilnosti institucija, vladavini prava, zaštiti ljudskih prava i prava manjina te demokratskom uređenju. Kriteriji koje je donijelo Europsko vijeće na sjednici u Kopenhagenu 1993. godine uključuju i postojanje i funkcioniranje tržišne ekonomije koje mora biti u mogućnosti preuzeti pritisak tržišne konkurentnosti i pravila europskog gospodarstva. Isto tako, svaka zemlja kandidatkinja mora biti spremna preuzeti sve obveze i odgovornosti glede ispunjavanja zajedničke politike i ciljeva Europske unije, a koji se prije svega odnose na stvaranje monetarne unije. Takozvani administrativni kriterij - poznat i kao madridski kriterij, utvrđen na sjednici Europskog vijeća 1995. godine - zahtijeva da zemlja kandidatkinja mora biti sposobna stvoriti uvjete za prilagodbu nacionalne administrativne strukture mehanizmima funkcioniranja javne uprave u Europskoj uniji.

Ako je mišljenje Komisije pozitivno, a Vijeće jednoglasno to podrži donošenjem pregovaračkog okvira, pregovori o pristupanju nove članice smatraju se službeno otvorenim.

Nužan preduvjet u procesu pristupanja je donošenje pretpristupne strategije čiji je cilj pripremanje zemlje za buduće članstvo. Pretpristupna strategija uključuje mnogobrojne dokumente i mehanizme kao što su ugovori o udruživanju, sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, europski ugovori i konvencije, europska partnerstva, pretpristupna pomoć, sufinanciranje od strane međunarodnih financijskih ustanova, sudjelovanje u programima Europske unije, u radu agencija i odbora Europske unije, donošenje nacionalnog programa za usvajanje europskog zakonodavstva, izvješća o napretku te politički dijalog.

Prvi korak u procesu pregovora je tzv. screening, odnosno pregled i usklađivanje europskog zakonodavstva sa zakonodavstvom zemlje kandidatkinje. Screening se provodi po tematskim poglavljima, a na temelju pozitivnog izvješća o završetku screeninga za svako se poglavlje potom otvara proces pregovaranja. Njemu prethodi utvrđivanje pregovaračkih pozicija zemlje kandidata.

O napretku procesa pregovaranja Europska komisija kontinuirano izvještava Vijeće Europske unije i Europski parlament, a izvješća služe i zemlji kandidatkinji kao svojevrsni naputci o kvaliteti priprema za članstvo u Europskoj uniji.

Nakon što su pregovori o svim poglavljima zaključeni, Vijeće Europske unije i zemlja kandidatkinja, na osnovi zaključaka pregovora, zajednički dogovaraju prijedlog ugovora o pristupanju Europskoj uniji. Prijedlog ugovora mora dobiti pozitivno mišljenje Europske komisije i potvrdu Europskog parlamenta prije nego što se uputi svim državama članicama Europske unije da ga ratificiraju u skladu s vlastitim zakonodavstvom. Tek nakon završetka procesa ratifikacije ugovora o pristupanju u svim zemljama članicama, zemlja kandidatkinja postaje punopravnom članicom Europske unije.