U lipnju ove godine obilježena je 26. godišnjica potpisivanja Schengenskog sporazuma. Sporazum o slobodnom kretanju fizičkih osoba - državljana potpisnica, drugih članica EU ili trećih zemalja - potpisalo je 1985. godine u mjestu Schengen u Luksemburgu, pet zemalja: Belgija, Francuska, Luksemburg, Njemačka i Nizozemska.

Pravila za implementaciju Schengenskog sporazuma donesena su Schengenskom konvencijom iz 1990., a početak provedbe omogućen je 1995. Danas se skup svih schengenskih propisa naziva schengenski acquis (Schengenski sporazum i Konvencija te sve deklaracije i odluke koje je donio Schengenski izvršni odbor), a kao skup pravnih pravila koji regulira dio unutarnjeg tržišta - slobodno kretanje osoba, postao je dijelom Ugovora iz Amsterdama (jednoga od temeljnih osnivačkih ugovora). Svaka nova članica, u postupku pregovaranja i pridruživanja EU, usklađuje se i prihvaća - između ostalih pravila - i pravila schengenskog acquija, iako je pristupanje Schengenskom prostoru poseban postupak.

Pridruživanje Schengenu nije samo politička odluka. Zemlja pristupnica mora proći tzv. schengensku evaluaciju, ali i naknadno biti spremna za periodičnu provjeru provedbe schengenskog acquija koji podrazumijeva: da je zemlja sposobna provoditi skup pravila za prelazak granica fizičkih osoba te provedbu propisanog viznog režima na svim vrstama granica (kopnenim, morskim i u zračnim lukama); usklađivanje pravila za ulazak i izdavanje viza za kratki boravak osoba (do tri mjeseca); policijsku suradnju; snažnu pravosudnu suradnju, kao i uvođenje i razvoj Schengenskog informacijskog sustava. Riječju, zemlja treba biti spremna za suradnju, solidarnost i razmjenu informacija unutar sustava.

Danas Schengenski prostor čini 27 zemalja: Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Njemačka, Island, Danska, Estonija, Grčka, Španjolska, Finska, Francuska, Mađarska, Italija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Latvija, Malta, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Švedska, Švicarska, Slovenija i Slovačka. U Schengenskom prostoru nisu: Velika Britanija, Irska, Bugarska i Rumunjska. Otvorene schengenske granice omogućuju slobodno kretanje više od 400 milijuna Europljana, a prema riječima europske povjerenice za unutarnje poslove Cecilie Malmström, svake godine ovaj prostor zabilježi 1,25 milijarda putovanja.

Europa danas, pored drugih poteškoća, ima prijepora i oko provedbe Schengena. Nekoliko članica je - pod pritiskom valova migranata pretežno iz zemalja Mediteranskog bazena koje prolaze teške krize ratova, političkih tranzicija, gladi i siromaštva - ponovo uvelo unutarnje granične kontrole što je izazvalo snažan otpor u Europskom parlamentu. Posljednja inicijativa Europske komisije na tragu je načela solidarnosti, a tiče se značajnog povećanja proračunskih sredstava zemljama koje su neposredno izložene prihvatu migranata - Italiji, Grčkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Cipru i drugima, kako bi na primjeren način odgovorile izazovu kakav u tim razmjerima nije postojao u vrijeme potpisivanja Schengenskog sporazuma, prije četvrt stoljeća.