.png)
Poštovane gospođe i gospodo dozvolite mi da u svoje ime i ime potpredsjednice i potpredsjednika, te zastupnica i zastupnika Hrvatskoga sabora posebno pozdravim
- prof. dr. sc. Ivu Josipovića, predsjednika Republike Hrvatske,
- g. Zorana Milanovića, predsjednika Vlade Republike Hrvatske
- pozdravljam Nj. E. g. Lászlóa Kövera, predsjednika Nacionalne skupštine Mađarske
- pozdravljam Nj. E. g. Janka Vebera, predsjednika Parlamenta Republike Slovenije
- pozdravljam g. Miguela Angela Martineza, potpredsjednika Europskog parlamenta
- pozdravljam g. Fritza Neugebauera, drugog predsjednika Nacionalnog vijeća Parlamenta Republike Austrije
- pozdravljam g. Euageniusza Grzeszezaka, zamjenika Predsjednice Sejma Republike Poljske
- pozdravljam g. Jana Wyrowinskiog zamjenika predsjednika Senata Poljske
- pozdravljam gđu Susanne Eberstein, prvu potpredsjednicu Parlamenta Kraljevine Švedske
- pozdravljam gđu Michèle André, voditeljicu međuparlamentarne skupine prijateljstva Francuske Republike s Republikom Hrvatskom u Senatu Francuske Republike
- pozdravljam nazočne, prvu potpredsjednicu i potpredsjednike Vlade Republike Hrvatske i ministre u Vladi Republike Hrvatske,
- izabrane zastupnice i zastupnike u Europski parlament,
- bivše predsjednike Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske,
- pozdravljam gospođu prof.dr.sc. Jasnu Omejec, predsjednicu Ustavnog suda Republike Hrvatske
- pozdravljam gospodina Branka Hrvatina, predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nazočne predstavnike sudbene vlasti,
- pozdravljam generala pukovnika Dragu Lovrića, načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske,
- pozdravljam akademika Zvonka Kusića, predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
- rektore Hrvatskih sveučilišta
- pozdravljam gospodina Milana Bandića, gradonačelnika grada Zagreba,
- pozdravljam gospodina Mladena Bajića, glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske,
Posebno pozdravljam predstavnike vjerskih zajednica:
- monsinjora Želimira Puljića, predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, nadbiskupa zadarskog,
- g. Slobodana Lalića, izaslanika g. Jovana Pavlovića, metropolita Zagrebačko – ljubljanskog
- muftiju Azis Efendiju Hasanovića, predsjednika Mešihata Islamske vjerske zajednice u Republici Hrvatskoj,
- g. Branimira Bučanovića, tajnika Sinode kršćanske Kalvinske crkve u Republici Hrvatskoj,
- g. Željka Mraza tajnika Saveza baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj,
- dr. Damira Špoljarića, predsjednika Evanđeoske pentekosne crkve
- g. Branka Berića, predstavnika Evangeličke crkve u Republici Hrvatskoj,
- pozdravljam članove diplomatskog zbora u Republici Hrvatskoj na čelu s preuzvišenim monsinjorom Alesandrom D'erricom, apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj i doajenom diplomatskog zbora,
- pozdravljam sve nazočne pravobranitelje, čelnike Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske i Udruga Domovinskog rata kao i čelnike Sindikalnih udruga,
- pozdravljam i sve druge goste koji su svojom prisutnošću uveličali današnju svečanu sjednicu Hrvatskog sabora prigodom obilježavanja pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Dame i gospodo
Ovo je svakako vrlo dobra prilika da se prisjetimo najvažnijih događaja bez kojih danas ne bi bilo svečane sjednice Hrvatskog sabora. Povod je naš ulazak u Europsku uniju. Članstvo u Europskoj uniji potvrda je Hrvatskoj da je dostigla visoke međunarodne standarde kao demokratska država vladavine prava i sloboda.
Prvi i prijelomni korak na tom putu bili su prvi slobodni i demokratski višestranački izbori održani u proljeće 1990. godine, nakon čega je konstituiran i prvi demokratski Sabor. Time se Hrvatska pridružila valu demokratizacije, koji je, nošen, poletom naroda, zahvatio tadašnje komunističke države europskog kontinenta i konačno ukinuo hladnoratovsku podjelu Europe.
Već 22. prosinca te 1990. godine Hrvatski sabor je donio Ustav kojim je Hrvatska određena kao suverena država parlamentarne demokracije, vladavine prava i tržišnog gospodarstva.
Novi duh slobode nije, nažalost, u jednakoj mjeri ovladao svim republikama tadašnje jugoslavenske države. Državna kriza, izazvana prije svega Miloševićevim planovima o Velikoj Srbiji, postajala je sve teža, a u pregovorima republičkih vodstava nije dolazilo do pomaka. Situacija je bila naročito složena u Hrvatskoj, gdje je već u kolovozu 1990. godine /potaknuta iz Beograda/ izbila oružana pobuna dijela srpskog stanovništva u Hrvatskoj.
Hrvatska je stoga u svibnju 1991. godine raspisala referendum, na kojem su se hrvatski građani plebiscitarno izjasnili za neovisnu i samostalnu hrvatsku državu a u kojoj bi srpskoj kao i pripadnicima drugih manjina bila zajamčena sva građanska prava te kulturna autonomija.
Unatoč demokratskih odluka i izbora demokratskog puta razvoja Hrvatske i hrvatskog društva – mira nije bilo.
Hrvatska se istodobno branila od sve žešćih napada tzv. JNA i paravojnih srpskih postrojbi i okupacije vlastitog državnog teritorija s kojeg je bilo protjerivano sve nesrpsko stanovništvo.
Nakon donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. i Odluke Hrvatskog sabora o raskidanju svih državnopravnih sveza na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ u listopadu 1991. godine. Već 15. siječnja 1992. uslijedilo je dugo iščekivano međunarodno priznanje naše zemlje.
Usprkos tome što oružani napadi na Hrvatsku time nisu prestali, rodila se nova nada. Učvršćene su pregovaračke pozicije, a hrvatski branitelji su dobili dodatni poticaj da zemlju oslobode od agresora i zemlji donesu mir i slobodu i očuvaju cjelovitost i samostalnost Hrvatske države.
Kruna naših napora u legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu bile su vojno-redarstvene akcije „Bljesak“ i „Oluja“ u kojima je 1995. godine oslobođen najveći dio hrvatskog okupiranog teritorija. Da bi 1998. mirnom reintegracijom i hrvatsko Podunavlje bilo vraćeno u hrvatski ustavno-pravni poredak. Time je bilo dovršeno oslobađanje hrvatskog državnog područja, nakon čega se Hrvatska mogla posvetiti svojem daljnjem razvoju, prije svega usmjeriti se na reforme u cilju daljnje izgradnje demokratskih institucija i jačanja demokratskih vrijednosti i sloboda te vladavine prava, kao prvom načelu demokratskih društava.
Godine 2000. Hrvatska je okrenula novu stranicu, kako na unutarnjem tako i na vanjskopolitičkom planu. Izmjenama Ustava Republike Hrvatske polupredsjednički sustav je promijenjen u parlamentarni, a započeo je i proces pristupanja NATO-u i Europskoj uniji. Već 2003. godine podnesen je zahtjev Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji.
Zahvaljujući konsenzusu svih hrvatskih parlamentarnih stranaka obiman posao usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s europskim zakonodavstvom kao i druge nužne reforme društva uspješno je obavljen. U tome je iznimno bitna bila uloga Hrvatskog sabora kao najvišeg zakonodavnog i predstavničkog tijela. U ovom predstavničkom domu hrvatskih građana donesene su sve najvažnije odluke na europskom putu Hrvatske.
Zato ovom prigodom želim zahvaliti svima - kako zastupnicima tako i djelatnicima Sabora - koji su pridonijeli tome da Hrvatska postane punopravna članica Europske unije. Zahvala i svima drugima koji su doprinijeli uspjehu Hrvatske na EU putu.
I konačno, 9. prosinca 2011. godine svjedočili smo u Bruxellesu svečanom činu potpisivanja Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, čime su predstavnici Hrvatske stekli pravo da kao aktivni promatrači sudjeluju u radu europskih institucija, a mogao je započeti i proces ratifikacije ugovora u zemljama članicama EU.
U tom procesu jednako smo se veselili svakom činu ratifikacije, od prve u Slovačkoj do zadnje u Njemačkoj. Doživljavali smo to kao prijateljski stisak ruke i pozdrav pred širom otvorenim vratima naše zajedničke obitelji – Europske unije.
Dame i gospodo
1. srpnja, prekosutra, Hrvatska postaje punopravna članica Europske unije, ali s time posao nije gotov, naprotiv. Dame i gospodo suočit ćemo se s novim izazovima, no uvjeren sam da ćemo kao i do sada pokazati svu potrebnu odgovornost i vjerodostojnost u izgradnji zajedničkog europskog doma i zajedničke europske budućnosti. U tome i Hrvatski sabor ima značajnu europsku ulogu za hrvatske građane ali i za europske politike.
Zbog toga smo donijeli Zakon o suradnji Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske u europskim poslovima.
Zaželimo i Hrvatskom saboru i hrvatskim građanima i Europskoj uniji dug i sretan put u zajedničkoj boljoj – budućnosti.
Hvala.