Obraćanje predsjednika Hrvatskoga sabora Bože Petrova na plenarnoj sjednici u povodu obilježavanja 27. siječnja - Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta, Hrvatski sabor, 27. siječnja 2017.

Danas obilježavamo Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta i sprječavanja zločina protiv čovječnosti. To je dan u kojem Europa svake godine zastane kako bi se prisjetila i odala počast svim žrtvama nacističkog režima tijekom Drugog svjetskog rata. 

Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta izaziva najdublje i najplemenitije osjećaje u svim ljudima dobrih namjera, u nama koji želimo da imena tih žrtava ostanu trajno zapisana, da se njihova patnja uvijek priznaje, vrednuje i pamti kako bismo iz vlastitih srca iskorijenili zlo koje može uzrokovati takve strašne tragedije. 

Danas, kada se prisjećamo pogroma u kojem su milijuni ljudi ubijeni, bezuvjetno osuđujemo holokaust s vjerom i nadom da čovječanstvo više nikada neće svjedočiti zločinu takvih razmjera. 

Dana 27. siječnja 1945. godine oslobođen je Auschwitz, najveći i najzloglasniji koncentracijski logor nacističke Njemačke u koji je deportirano više od milijun i tristo tisuća ljudi iz cijele Europe, a milijun i stotinu tisuća ih je ubijeno.

Oni su izgubili život, ali njihovo će ime ostati trajno zapisano u srcu njihovih najbližih, njihovih malobrojnih preživjelih supatnika, svih nas koji suosjećamo s njima i spremni smo se boriti da se takvo krvoproliće ne ponovi, i u sjećanju svemogućega Boga. 

Danas se molimo i klanjamo pred svim žrtvama iz koncentracijskih logora i svih mjesta na kojima su stradali Židovi u Drugom svjetskom ratu. Danas se uzdamo kako će nestati obožavanje rase i klase, nestati svaka diskriminacija po bilo kojoj osnovi i da čovjek prepoznaje u drugima čovjeka. Neka njihova žrtva bude nadahnuće svima nama za buđenje onog najplemenitijeg u vlastitom biću kako bismo mogli izgraditi mir u sebi, društvu, državi i svijetu.

Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta je dan u kojem se prisjećamo neizmjerne ljudske patnje, posebice patnje Židova, ali i svih onih koji nisu bili u milosti vladajućeg  režima. Ne možemo se ne zapitati tko je kriv za činjenicu da je u jednom trenutku naše povijesti postojao jedan takav poguban režim. Tko snosi krivnju i odgovornost za zločin protiv čovječnosti? 

Ono što možemo i što smo dužni učiniti je obratiti pozornost na obrazovnu dimenziju kada je u pitanju ova tematika. Dosljedno promicanje istine o najcrnjim stranicama bliske prošlosti važno je radi sprječavanja čina genocida u budućnosti te radi izgradnje i njegovanja kulture mira. 

Bivši glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan je 27. siječnja 2006. godine rekao kako se tragedija holokausta ne može izbrisati, ona mora biti zapamćena sa sramom i strahom dokle god ljudsko sjećanje bude postojalo. 

Ovo obraćanje završavam iskrenom željom da se išta slično nikada više ne ponovi ni u jednom dijelu svijeta. Budimo graditelji suživota, nenasilja i mira.