Obraćanje predsjednika Hrvatskoga sabora Bože Petrova na obilježavanju 26. obljetnice akcije „Plitvice“ i pogibije Josipa Jovića, prvog hrvatskog redarstvenika, Plitvice, 31. ožujka 2017.

petrov-plitvice-hina2 300.jpg
Foto: Hina/Daniel Kasap

Poštovana obitelji Jović, predsjednice Republike Hrvatske, predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, potpredsjedniče Vlade i ministre obrane Republike Hrvatske, cijenjeni ministri, načelniče Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, dragi branitelji, svi prisutni, dame i gospodo, čast mi je pozdraviti sve vas danas okupljene ovdje u svoje ime i ime Hrvatskog sabora. 

Upravo se na Plitvicama dogodio nagovještaj koliko će borba za hrvatsku slobodu i samostalnost biti teška. Ovo je dan velikog ponosa i sjećanja na uspješnu akciju hrvatskih redarstvenika. U tadašnjim uvjetima jedino je policija imala mogućnosti i snagu štititi državu, a mladi ljudi su prepoznali trenutak u kojem se trebalo odlučiti ako treba vlastiti život dati za domovinu. 

Prije svega, ovo je dan u kojem se sjećamo „krvavog Uskrsa“, prve hrvatske žrtve u Domovinskom ratu, redarstvenika Josipa Jovića koji je zbog svoje hrabrosti ostao i uvijek će ostati zlatnim slovima upisan u našu bremenitu povijest. Josip Jović i mnoge žrtve poslije njega ugradili su neprocjenjivi temelj pri stvaranju Republike Hrvatske i zaslužni su što je danas ovakvu baštinimo. 

petrov-plitvice-hina 300.jpg
Foto: Hina/Daniel Kasap

Povijest bilježi 31. ožujka 1991. godine kao važan događaj u stvaranju naše mlade i neovisne države, Republike Hrvatske, a Josipa Jovića i sve žrtve Domovinskog rata kao heroje koji će živjeti u našim mislima i molitvama sve dok ova država bude postojala.

Svjesni smo da ne postoje riječi kojima bismo mi danas ovdje mogli olakšati tugu Josipove obitelji i njegovih prijatelja i suboraca jer je žalost jednako duboka kao i tog dana kada su dobili tu vijest. Zbog svih onih koji su svoje živote dali za našu državu naša je zadaća i odgovornost učiniti je što boljim mjestom za život, njihove žrtve obvezuju. 

Danas, s ovoga mjesta želim zahvaliti svim obiteljima koje su podnijele najvišu žrtvu i koje su zaslužne za samostalnu hrvatsku državu i slobodu hrvatskog naroda. Cijena koju smo platili je iznimno visoka. Svi oni, ne pitajući za tu cijenu, spremno su krenuli u obranu onog najvrijednijeg što su imali – u obranu svojih vlastitih obitelji, svog vlastitog doma, svoje vlastite domovine. 

Neka im je laka hrvatska zemlja i hvala im!