Obraćanje predsjednika Hrvatskoga sabora Josipa Leke na svečanom obilježavanju spomendana odcjepljenja Međimurja od mađarske države, Čakovec, 9. siječnja 2013.

Poštovani župane Međimurske županije, poštovani ravnatelju Muzeja Međimurja, cijenjeni uzvanici, gospođe i gospodo.

Ovo je prigoda koja mi čini zadovoljstvo obratiti vam se u prigodi obilježavanja jednog od najvažnijih datuma u hrvatskoj povijesti - 94. obljetnice odcjepljenja Međimurja od Mađarske.

Tijekom svoje povijesti Hrvatska država i hrvatski narod stalno su bili suočeni s otimanjem i svojatanjem našeg teritorija od strane susjednih država i pokušajima odnarođivanja stanovništva koje je stoljećima živjelo na otetim područjima.

U Međimurju su se tako izmjenjivale austrijska i mađarska vlast i uprava, nametnuta silom, protiv volje samih stanovnika Međimurja i Međimurskih Hrvata kao i preostalog dijela Hrvatske.

Velika Narodna skupština, održana 9. siječnja 1919. ovdje na Franjevačkom trgu, pokazala je da je slobodarski i nacionalni duh hrvatskog naroda neuništiv i da je jači od svake nametnute vlasti.

Dapače, što su bila upornija nastojanja, prije svega Mađarske, da Međimurje zauvijek otkine od njegove domovine, tim je više jačala želja međimurskih Hrvata da se odupru osvajaču.

Današnji spomendan je dan donošenja Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države. Taj dan od velikog je političkog značenja, kako s povijesnog gledišta tako i za budućnost Hrvatske i njenih budućih naraštaja.

Rezolucijom o odcjepljenju Hrvata ispravljena je velika povijesna nepravda, a potvrđeno pravo svakog naroda da živi u slobodi, svoj na svome. Hrvatska bi bez Međimurja bila okrnjena i znatno oslabljena i rasuta u više država.

Danas je pravo naroda na samoodređenje priznato različitim dokumentima Ujedinjenih naroda. Hrvatska je, kao i Međimurci 1919. godine zahvaljujući tome slobodna i neovisna država, a u borbi za neovisnost države Međimurci su još jednom u Domovinskom ratu iskazali svoje ispravno hrvatsko domoljublje.

Gospođe i gospodo,

u slobodi može živjeti i uživati samo narod koji je spreman boriti se za nju. Jednom izborena, sloboda jest neotuđivo pravo, ali nju treba znati i čuvati jer ona nije sama po sebi zajamčena niti jednoj generaciji – posebno malobrojnim narodima.

Za očuvanje života u slobodi važno je stoga imati svijest o tome da ona nikome nije dana, da su za život svih nas u slobodi tijekom stoljeća pale brojne žrtve i da sjećanje na te žrtve mora biti živo i neprestano.

Podsjećanjem na borbu međimurskih Hrvata za oslobođenje od mađarske države udahnjujemo tu svijest mladim generacijama.

Današnji spomendan neka nam bude i poticaj da se u okviru Europske unije borimo za vlastite nacionalne interese i da ih znamo obraniti. U tome leži ključ preporoda zemlje u moralnom i materijalnom pogledu i njezinog daljnjeg napretka.

Na kraju, svim Međimurcima čestitam spomendan Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države sa željom da se Međimurje uspješno razvija u slobodi na dobrobit svih njegovih stanovnika.