.png)
Poštovane gospođe i gospodo,
Drugi svjetski rat – to je odavno utvrđeno i svima na našoj planeti poznato – najveća je i najteža katastrofa koja ja zahvatila čovječanstvo. Najgore je što ju nije izazvala priroda već ljudi.
Glavni izazivatelj, podstrekač i voditelj te katastrofe, u njezinu znatnom dijelu u Europi, bio je nacifašizam i to na tragu pangermanskih i panromanskih velikonacionalističkih i rasističkih ideologija u 19. stoljeću. Oživjele 20-ih i 30-ih godina sljedećeg stoljeća, donijele su trećem i četvrtome desetljeću smrt više desetaka milijuna ljudi. No, tome je pridonio i totalitaristički staljinistički državni i društveni sustav, koji se skladno razvija usporedo s isto takvim totalitarističkim hitlerovskim državnim i društvenim sustavom.
Nacistički velikonjemački treći Reich i fašističko Drugo Rimsko Carstvo, nakon „probnih“ ratova, primjerice u Španjolskoj i Etiopiji, smatrajući da je Zapad neorganiziran a Istok unutarnjim „čišćenjima“ oslabljen, godine 1939. krenuli su u sveopći, svjetski rat, koji se 1941. godine prelio i na hrvatske prostore.
Tadašnja Hrvatska, bez dijela svoga područja, kojega je od 1918. držala Kraljevina Italija, kao dio u trenu razbijene Karađorđevićeve Jugoslavije, našla se na sudbonosnu raskrižju: biti dio tada sveopće, pobjedonosne Osovine, sa saveznikom i u Aziji, ili joj se suprotstaviti na strani demokratsko-liberalnog Zapada i totalitarističkog Istoka. U nastojanju da što brže smiri Balkan, zbog kretanja protiv Istoka, Berlin je na brzinu, na dijelu hrvatskoga, bosanskoga i hercegovačkoga prostora, dao formirati svoju, kvislinšku Nezavisnu Državu Hrvatsku, dovevši na njeno čelo ustaše. Njihov je čelnik već 1927. u Rimu obećao niz temeljnih hrvatskih područja, uključivši i mjesto nastanka prvog hrvatskog krsnog lista na hrvatskom jeziku i pismu, evo ovdje, u Akademiji izložene Bašćanske ploče, ukoliko ga fašisti dovedu na vlast u preostalom dijelu Hrvatske. To je i učinjeno, tako da je veliki dio Dalmacije, dijelove Kvarnerskog primorja i Gorskog kotara uzeo Rim, naravno ne dirajući u ono što je već otprije držao – Istru, tadašnju Rijeku, Zadar itd. Međimurje i Baranja pripali su Mađarskoj. No, uskoro je ta NDH podijeljena u dvije okupacijske zone, između Berlina i Rima, jer se pokazalo da nije u stanju održati mir na svome teritoriju.
Radilo se o tome da su okupatori, a u tome su ih slijedile i ustaše, uz ostalo, drastično postupali s narodnosnim i vjerskim skupinama Židova, Roma i Srba, pa s političkim i drugim protivnicima, među kojima je bio i velik broj Hrvata, pa i Slovenaca i drugih. Po uzoru na Reich i NDH je osnovala niz konclogora smrti, od kojih je najpoznatiji kompleks Jasenovac.
U borbi za opstanak, prepoznavši stvarne namjere i ciljeve NDH, ljudi su počeli pružati otpor, a tu iskonsku ljudsku želju za opstankom i za slobodom najbolje su osjetili i prepoznali ljudi - po svom uvjerenju antifašisti, pripadnici antifašističkoga pokreta u Hrvatskoj i tadašnja KPH.
To je rezultiralo Narodnooslobodilačkim pokretom, te Narodnooslobodilačkim ratom, koji se najšire i s najvećim uspjehom, na razvalinama Kraljevine Jugoslavije, razvio upravo u Hrvatskoj. Uz ustaški pokret, treba jasno i nedvosmisleno naglasiti, da su, u svojim zločinačkim pohodima, svoj pečat na prostorima Hrvatske, trajno ostavile i velikosrpske nacionalističke grupe, među kojima su bili najzloglasniji i najokrutniji, oni okupljeni u četničkom pokretu.
U tijesnoj suradnji i u službi okupatora, nemilosrdno i bešćutno, četnici su sijali smrt na ovim prostorima, za sve one, koje je Treći Reich smatrao nepoželjnim. Valja naglasiti da u to vrijeme djelovala i emigrantska vlada, u kojoj je bilo i Hrvata, i koju je priznavao cijeli svijet, osim, naravno, nacifašističke Osovine i njezina azijskog saveznika.
O prvim uspjesima te nove, antifašističke Hrvatske, govori i javni proglas Istrana o sjedinjenju s maticom Domovinom, o masovnoj suradnji hrvatskih svećenika katoličke Crkve u Istri i kvarnerskom primorju s NOP-om, o nastojanjima Crkve i u drugim dijelovima tadašnje NDH, kako bi se zlu stalo na kraj i kako se ono ne bi dalje širilo. Nova antifašistička Hrvatska, i dalje s najjačim pokretom na području nekadašnje Kraljevine Jugoslavije, nalazila se na pobjedničkoj svjetskoj strani. Kao jedan primjer navodim, ZAVNOH, na čijem je čelu tada bio pjesnik Vladimir Nazor, koji je u svojim djelima, „Hrvatski kraljevi“ i „Veli Jože“, dao zalog i garanciju, da će se Hrvatska razvijati u demokratskom duhu.
No, u 1944-oj, naglo prevladavaju staljinisti u KPJ, pa tako i u KPH, koji osjećajući pobjedu, više ne trebaju tzv. suputnike. U tome više nije bitno ni zapadno-savezničko priznanje antifašističkih tekovina, tako ni hrvatskih, te što su Hrvati na čelu KPJ te AVNOJ-a, središnjeg tijela nove Jugoslavije, kao niti suradnja s još uvijek međunarodno-pravno priznatom kraljevskom vladom, na čelu koje je također tada bio Hrvat. S oslobođenjem Srbije – uz pomoć Sovjeta, i snaženjem tamošnjeg NOR-a, jačaju i velikosrpske i jugo-unitarističke tendencije.
U međuvremenu, vodstvo NDH se i dalje ne snalazi, štoviše, krši otpor i ono malo svojih vodećih pripadnika, koji su je nastojali prevesti na već svima jasnu pobjedničku svjetsku stranu. U nastojanju da sebe spasi, vodstvo NDH povuklo je za sobom stotinjak tisuća potpuno nevinih i golorukih hrvatskih vojnika, među kojima je bilo djece, žena i staraca, tako da se pobjednička, staljinistička frakcija KPJ, KPH, KP Slovenije i drugih, uz znanje pobjedničkih svjetskih velesila, smrtonosno, zločinački i kukavički oborio na njih, što je svima poznato pod imenom tragedije, koja se zove Bleiburg i Križni putovi.
Poštovane gospođe i gospodo,
Većina hrvatskih ljudi, a u nekim primorskim krajevima gotovo svi, sudjelovali su na antifašističkoj strani u II. Svjetskom ratu. Da nije bilo tako, velikosrpska i jugounitaristička komponenta, uz potporu zapadnih saveznika, mogla je obnoviti Kraljevinu Jugoslaviju, i od naše današnje države ne bi bilo ništa. Ta komponenta, u suradnji sa staljinistima, donosila je kroz vrijeme zlo i smrt u Hrvatsku, represiju, koja se u nekim oblicima produžila sve do konačne propasti SFRJ. Represiju, svima znanu, a ponajviše oni koji su je osjetili, pod imenom Goli otok. No, i hrvatsko proljeće dokaz je i primjer kako se pripremaju događaji u budućim vremenima, u kojima će velikosrpski i jugounitaristički koncept države i vlasti biti slomljeni.
Slijedeći i poštujući vrijednosti antifašističke, demokratske i slobodarske ideje ZAVNOH-ovske, NAZOR-ovske Hrvatske, nastala je današnja Hrvatska, očuvavši svoju opstojnost i zadavši, u Domovinskom ratu, smrtonosni udarac ozloglašenom agresoru - neofašističko-četničkoj komponenti velikosrpstva.
Današnja međunarodno priznata i uvažena Hrvatska, svim je svojim potencijalima okrenuta budućnosti, i u potpunosti dijeli vrijednosti i težnje suvremene europske demokracije, čiji je sastavni i neizostavan element antifašizam. Današnja Hrvatska ima svoja ishodišta u tradicijama, od civiliziranog svijeta prihvaćenog demokratskog antifašizma, što je i ugrađeno u temelje samostalne Republike Hrvatske, što je zapisano u izvorišnim osnovama hrvatskoga Ustava.
U ovoj 2005. godini, u kojoj sve demokratske zemlje svijeta obilježavaju 60-tu obljetnicu, 60. godina od pobjede antifašističke koalicije na fašizmom u II. svjetskom ratu, Predsjedništvo Hrvatskog sabora je osnovalo Državni odbor za obilježavanje te značajne i velike obljetnice u svjetskim razmjerima, a u čijemu su sastavu, među ostalim, pripadnici antifašističkog pokreta u Hrvatskoj, istaknuti antifašisti iz redova javnih, kulturnih i znanstvenih krugova, predsjednik Hrvatskog sabora, saborski zastupnici…
Od niza konkretnih aktivnosti, koje je Odbor pokrenuo, želim spomenuti jednu koja je saživjela, a odnosi se na proglašenje 25. rujna spomen-danom, kojim se obilježava sjedinjenje i povratak hrvatskih krajeva matici Hrvatskoj - Istre, Dalmacije, Rijeke, Zadra, brojnih jadranskih otoka, i Međimurja.
Dokaz i primjer, da su temeljne vrijednosti antifašizma prihvaćene u Republici Hrvatskoj, je Deklaracija o antifašizmu, nedavno donesena u Hrvatskom saboru. Deklaracijom Hrvatski sabor poziva na trajnu afirmaciju i njegovanje antifašističkih vrijednosti te zaštitu i očuvanje stečevina antifašizma. Deklaracijom se izričito pozivaju sva državna tijela, da zakonskim sredstvima i djelatnošću čuvaju i unapređuju antifašističke stečevine, vrijednosti i opredjeljenja hrvatskog društva i Republike Hrvatske, te rade na očuvanju dostojanstva i skrbi nad sudionicima antifašističke borbe i spomeničke baštine, kao opće kulturnog dobra.
Današnja Hrvatska svoju budućnost vidi na ravnopravnoj i partnerskoj osnovi u zajednici s razvijenim zemljama velike obitelji europskih naroda, čiji su temelji povezani s konačnom pobjedom antifašističke koalicije nad fašizmom. Gospođe i gospodo, opredjeljenjem i zauzimanjem za trajnu afirmaciju temeljnih vrijednosti antifašizma, kao zalogom civilizacijske budućnosti i demokratskog europskog opredjeljenja, Hrvatska ističe duboku i trajnu povezanost hrvatskog antifašizma s općim demokratskim stečevinama i izgradnjom suvremene demokratske Europe.
Zahvaljujem vam na pozornosti i želim uspješan rad na ovom znanstvenom skupu.