Govor ministra obrane Ante Kotromanovića na godišnjem zasjedanju Parlamentarne skupštine NATO-a, panel o temi: "Pametna obrana", Dubrovnik, 12. listopada 2013.

Gospodine predsjedatelju, poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji,
Dopustite mi da vas ponajprije srdačno pozdravim i izrazim zadovoljstvo što smo se okupili ovdje, u ovom prelijepom gradu Dubrovniku. Takoder, želio bih izraziti i posebnu zahvalu NATO Parlamentarnoj skupštini i Hrvatskom saboru na pozivu te im čestitati na izvrsnoj organizaciji ovoga skupa.
Posebno mi je drago što se ovo zasjedanje Parlamentarne skupštine događa danas - neposredno nakon našeg ulaska u EU. 
2013. godina je od velikog značaja za Hrvatsku. Nakon ulaska u NATO 2009., Hrvatska je 1. srpnja ove godine postala članica Europske unije, čime su i konačno ostvarena dva naša velika strateška cilja.
Usuđujem se reći da proširenje EU-a na našu zemlju predstavlja i snažnu poruku zemljama u regiji da se predan i uporan rad na reformama nagrađuje te da je europska i euroatlantska perspektiva još uvijek aktualna i otvorena i drugim zemljama JIE.

U kontekstu te otvorenosti, posebno bih pozdravio kolegu Romana Jakiča - slovenskog ministra obrane što nam se pridružio u razmatranju značajnih i aktualnih pitanja poput onoga - kako održati i razvijati obrambene sposobnosti u uvjetima (uvjeti u kojima posao ministra obrane ponekad više podsjeća na stečajnog upravitelja nego osobu koja se brine o obrambenim resoru) kada okolnosti i izazovi koji nas okružuju postaju sve kompleksniji - te pitanja što, bilo zajednički u kontekstu NATO-a i EU, bilo u kontekstu regionalnih i bilateralnih odnosa, možemo učiniti.
No prije nego se osvrnem na ova važna pitanja, dopustite mi da kao nekadašnji parlamentarac i član Odbora za obranu zahvalim i istaknem važnu ulogu NATO Parlamentarne skupštine (još od 1955. godine) u podizanju svjesnosti i razumijevanja nacionalnih parlamenata u pogledu ključnih pitanja koja utječu na sigurnost euroatlantskog područja i sigurnost naših građana.
Budući da sam na području obrane djelovao s pozicije zakonodavne, a sada i s pozicije izvršne vlasti, mogu sa sigurnošću reci da je vaša uloga u promociji zajedničkih vrijednosti (poput osobnih sloboda, demokracije, ljudskih prava i vladavine prava općenito), savezničkih ciljeva i politika kao i u održavanju transatlantske veze nezamjenjiva i na tome vam zahvaljujem.
Osim toga, uspješnost NATO-a prije svega ovisi i o razumijevanju i potpori koju mu pružaju naši građani. Upravo ta uloga poveznice građana i izvršne vlasti ključna je karakteristika nacionalnih parlamenata.
Kada govorimo o važnoj ulozi parlamenata u području obrane, dobro je podsjetiti da je obrana vrlo „konzervativno“ područje, usko povezano s pitanjem nacionalne suverenosti. Iz osobnog iskustva želim naglasiti da ono što se nama u ministarstvima i oružanim snagama kao specijalistima za pitanja obrane ponekad čini logičnim i racionalnim (u kontekstu određivanja prioriteta ili specijalizacije kod pojedinih obrambenih sposobnosti), nekome (u parlamentu ili široj javnosti) s konvencionalnim shvaćanjem obrane, može djelovati problematičnim.
Rješenja koja impliciraju da ćemo primjerice neke obrambene sposobnosti morati napustiti ili zajednički kolektivno razvijati s našim saveznicima (poput air policinga npr.) zahtijevaju potpuno razumijevanje svih okolnosti koje nas okružuju, i naravno - svih rizika.

Upravo zato, ključno je da parlamenti, ali i javnosti, razumiju ono što u ministarstvima obrana i vladama nastojimo provesti, kako na nacionalnoj razini, tako i na razini Sjevernoatlantskog Saveza. I naravno, još je značajnije da razumiju zašto to činimo, to jest koje opcije pred sobom uopće imamo.
I doista - globalni i regionalni sigurnosni izazovi s kojima se mi u NATO-u, kao i naši partneri, susrećemo sve su kompleksniji, a razumijevanje jednog građanina za ono što u okviru NATO-a saveznici pokušavaju napraviti - bilo da je riječ o stabilizaciji Afganistana, razvoju odnosa s partnerima ili zajedničkom pristupu u razvoju sposobnosti - sve je važniji dio našeg budućeg zajedničkog uspjeha.
Potpuno se slažem s glavnim tajnikom NATO-a kada kaže da živimo u svijetu u tranziciji koja često vodi u neočekivane prevrate i poremećaje.
Operacija ISAF u Afganistanu se približava svojem kraju, i moramo znati na koji način održati NATO kao najuspješniji savez u povijesti i najbolji okvir za očuvanje naše zajedničke sigurnosti. U tim nastojanjima središnje mjesto zauzimaju same obrambene sposobnosti s kojima ćemo biti u stanju odgovoriti na buduće izazove.
U ovim rastućim uvjetima globalne nepredvidljivosti i kada se značajan broj saveznika bori s opadajućim obrambenim proračunima, održavanje i razvoj potrebnih sposobnosti nije laka zadaća. Ovo se posebno odnosi na moderne sposobnosti koje postaju sve teže dostupne i sve kompleksnije za održavanje.
Sve je manje saveznika koju su u stanju održavati razinu od 2% BDP-a za obranu, a ono što posebno zabrinjava jest činjenica da raste broj saveznika koji za obranu izdvajaju čak i manje od 1% BDP-a.
U ovom kontekstu, europski saveznici morat će preuzeti veću ulogu i odgovornost za izgradnju potrebnih obrambenih sposobnosti i time pridonijeti balansiranju u podjeli tereta između dviju strana Atlantika.
Usuđujem se reci da je trenutno glavna poruka koju parlamenti, ali i šira javnost, pogotovo u Europi, moraju razumjeti to da nacionalni obrambeni proračuni više ne pružaju mogućnost razvoja sposobnosti koje bi nam osigurale da se samostalno nosimo s izazovima pred nama.Za male države poput Hrvatske i Slovenije, ekonomske reálnosti koje stvaraju ogroman pritisak na naše obrambene proračune, predstavljaju još veći teret. Zato smo, usprkos svim izazovima vezanima uz specijalizaciju i dostupnost zajednički razvijanih sposobnosti  još 2011. godine započeli s inicijativom Pametne obrane.
Čvrsto sam uvjeren, a i naše vlastito iskustvo nam to govori, da su inicijative poput Pametne obrane (Smart Defence) i Združivanja i dijeljenja (Pooling and Sharing), kao i NATO-ove Inicijative povezanih snaga (Connected Forces Initiative - CFI) nezaobilazni elementi u izgradnji, održavanju i jačanju potrebnih obrambenih sposobnosti.
Pametna obrana u sinergiji s Inicijativom povezanih snaga bi nam trebala olakšati dostizanje našeg cilja vezanog uz NATO snage 2020 (NATO Forces 2020) postavljenog na posljednjem NATO summitu u Chicagu.
Danas imamo 28 projekata unutar inicijative Pametne obrane - Republika Hrvatska sudjeluje u 6 - zajedno s nizom projekata koji bi u perspektivi mogli biti priključeni toj grupi. Naša zadaća je da održimo ovaj moment, a NATO summit sljedeće godine je prilika da to i potvrdimo.

Ono što je ohrabrujuće je da raste svjesnost medu saveznicima o ulozi koju međunarodna suradnja i multinacionalni pristup mogu imati u razvoju i održavanju potrebnih obrambenih sposobnosti.
Ako je ekonomska kriza donijela išta dobro, onda je to, bez sumnje, što nas je prisilila da izađemo iz uskih okvira, da surađujemo, dogovaramo se, da dijelimo ideje i troškove, nalazimo inovativna rješenja, da zajednički razvijamo sposobnosti i da ih zajednički uporabljujemo kako bismo riješili sukobe, izazove i krize s kojima se svakodnevno suočavamo.
U nastavku mi dopustite da se osvrnem na to što mi u Hrvatskoj zajedno s našim prijateljima u regiji činimo na ovom području.
Prošle godine, na nacionalnoj razini, dali smo novi impuls opsežnim reformama u obrambenom resoru s ciljem da ojačamo svoje obrambene sposobnosti i da pritom budemo što racionalniji te da što više resursa reinvestiramo u tako potrebnu modernizaciju, opremanje i održavanje interoperabilnosti naših snaga.
Krajem srpnja ove godine, završili smo i naš Strateški pregled obrane te jasno svima naznačili da ćemo pri održavanju i razvoju nekih od zahtjevnijih obrambenih sposobnosti ispitati, i ukoliko je moguće primijeniti, multinacionalni pristup.
Ovo je bila ključna najava da dosadašnji modus operandi više nije održiv i da trebamo nova rješenja koja će prelaziti tradicionalna shvaćanja obrane. Jednostavno rečeno - buduća rješenja uključivat će više sinergije s našim partnerima, više međuzavisnosti te više i aktivnije bilateralne i multilateralne suradnje, kako u NATO-u i EU, tako i u neposrednom zemljopisnom okruženju.
U okviru NATO-a, Hrvatska trenutno sudjeluje u 6 projekata Pametne obrane. Dopustite da spomenem samo neke od njih. Projekt uspostave Multinacionalnog zrakoplovnog obučnog centra (Multinaltional Aviation Training Centre - MATC) predstavlja uspješan nastavak suradnje u provedbi standardizirane preduputne zrakoplovne obuke i promišljen nastavak zajedničkih napora koje smo uložili, i koje ćemo nastaviti ulagati s našim partnerima u području helikopterskih sposobnosti. U ovom projektu Hrvatska i Češka Republika, koja je preuzela ulogu vodeće nacije, sudjeluju s našim američkim, slovačkim i mađarskim partnerima.
Ovo je područje jedan od trajnih prioriteta u razvoju naših nacionalnih obrambenih sposobnosti. U okviru ovog projekta također vidimo i širi potencijal koji uključuje i obuku na području drugih platformi, uključujući i obuku na zrakoplovima.
Dozvolite mi da kao primjer istaknem i naš doprinos podizanju ukupnih savezničkih sposobnosti zapovijedanja i vođenja operacija. U tom kontekstu pridružili smo se, kao projektu unutar Pametne obrane, i multinacionalnom združenom stožeru u Ulmu u Njemačkoj. Međutim, pored suradnje u kontekstu savezničkih inicijativa, poseban potencijal za zajednički nastup u izgradnji obrambenih sposobnosti vidimo i u regiji koja nas okružuje. U tome dijelimo interes sa Slovenijom i s njom ostvarujemo i ostvarivat ćemo suradnju kroz niz zajedničkih projekata i inicijativa, poput one u području ABKO ili brdskog ratovanja (NATO Centar izvrsnosti).
Hrvatska i Slovenija, pored zajedničkog interesa prema regiji, osjećaju odgovornost za zemlje JIE te im nastoje služiti kao primjer. Naše dvije države, premda nisu uvijek imale iste poglede na sva pitanja, svojim djelovanjem, dobrosusjedskom suradnjom i zrelošću dale su snažnu političku poruku ostalim državama u regiji koje čeka težak put konsolidacije stabilnosti i daljnjeg vođenja euroatlantskih procesa.
Regija JI Europe žudi za stabilnosti i Hrvatska - zajedno sa Slovenijom - ne propušta priliku ukazati na važnost proširenja NATO-a na jugoistok. Ulazak svih država JI Europe u Savez jamčit će da je stabilizacija ovih prostora nepovratan proces. Nadamo se da će sve NATO članice pitanju proširenja na JI Europe dati onoliko pažnje koliko zaslužuje te da će uvidjeti da je riječ o vrlo značajnom strateškom cilju sviju nas.
Hrvatska i u obrambenoj suradnji nastoji dati svoj doprinos ovom bitnom procesu. Kada je riječ o obrambenoj regionalnoj suradnji, mogu sa sigurnošću reci da smo fazu inicijalne izgradnje povjerenja uspješno nadogradili i da danas surađujemo na vrlo konkretnim i ambicioznim projektima.
S jedne strane, suradnja sa susjednim zemljama posebice je usmjerena na čvrstu potporu obrambenim reformama u zemljama koje su iskazale interes za ulazak u NATO i EU, kroz prenošenje ekspertize i vlastitih iskustava iz procesa euroatlantskih integracija.

S druge strane, potvrdili smo da je naša ambicija šira, i uključuje zajedničko sudjelovanje u operacijama, održavanje interoperabilnosti te osiguravanje obrambenih sposobnosti kroz sudjelovanje u multinacionalnim projektima.
U tom kontekstu želim istaknuti Američko-jadransku povelju (A5) kao primjer najuspješnije regionalne inicijative. Krunu naše suradnje u okviru ove inicijative predstavlja zajedničko sudjelovanje država članica
Povelje i Slovenije u operaciji ISAF kroz angažman u mentoriranju Škole vojne policije afganistanske vojske, s Hrvatskom kao vodećom nacijom.
Ovo je bila sjajna prilika za države u regiji JI Europe koje kroz takav oblik doprinosa mogu na najbolji način osnažiti svoje Euro-atlantske aspiracije i vidljivost svojih napora. Naša ambicija je da nastavimo s ovakvim vidom suradnje i u novoj post-ISAF misiji. Kao drugi primjer, istaknuo bih naš regionalni pristup protuzračnoj obrani u okviru NATO koncepta Pametne obrane, unutar Američko- jadranske povelje (Balkan Regional Approach on Air Defence, BRAAD) . Ovim projektom, koji uključuje Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Makedoniju, a gdje je Hrvatska preuzela ulogu vodeće nacije, želimo pružiti potporu razvoju sposobnosti protuzračne obrane država u regiji.
Govoreći o konkretnim primjerima multinacionalne suradnje, želim još jednom podsjetiti da njena uloga ipak nije samo jačanje obrambenih sposobnosti i mogućnosti smanjivanja troškova za njihov razvoj. Intenzivna suradnja koja se razvija između država članica Saveza, ali i izvan njega, s državama partnerima, neprocjenjiv je dobitak za sve nas. Jačanje duha suradnje, razumijevanja i povjerenja vidim kao ključni rezultat spomenutih inicijativa.
Poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji, na kraju želim još jednom naglasiti da je Republika Hrvatska bila i da ostaje pouzdan i vjerodostojan saveznik, koji iskazuje svoje opredjeljenje i posvećenost zajedničkom cilju: održavanje slobode, mira i stabilnosti i drugih zajedničkih vrijednosti zajedno s ostalim članicama NATO-a i drugim partnerima.

Hvala.