.png)
Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske i članovi Vlade,
poštovani izaslaniče Predsjednika Republike Hrvatske,
poštovani zastupnici,
poštovani predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata,
cijenjeni uzvanici i gosti,
poštovani građani Republike Hrvatske
Osobita mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u Hrvatskom saboru u prigodi svečanog obilježavanja sedamnaeste obljetnice nezavisnosti Republike Hrvatske.
Datumi koji žive u sjećanju jednog naroda često predstavljaju one prijelomne točke u povijesti koje su uvelike odredile njegovu daljnju sudbinu. Prije sedamnaest godina, u podrumu Inine zgrade, Hrvatski sabor je donio odluku koja je, datum - 8. listopada - zauvijek utkala u sjećanje hrvatskoga naroda. Toga dana, s još svježim podsjetnicima na rane od posljedica bombardiranja Zagreba, zastupnici Hrvatskoga sabora okončali su formalno-pravno razdruživanje Hrvatske s bivšim republikama i pokrajinama SFRJ. To je bio čin kojim je potvrđena stoljetna težnja našega naroda i jasno određenje naših građana iskazano na referendumu – da žele živjeti u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj.
8. listopada 1991. započinje novi pravac razvoja hrvatske povijesti, pravac koji slijedi viziju i uvjerenje brojnih naraštaja Hrvata koji su sanjali samostalnu i suverenu Hrvatsku.
Povijesna odluka Hrvatskoga sabora donesena je na temelju suverene i plebiscitarno izražene volje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske na referendumu, 19. svibnja 1991.
Hrvatski sabor 25. lipnja 1991. donio je Ustavnu Odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i time pokrenuo postupak razdruživanja od drugih republika SFRJ kao i aktivnosti za međunarodno priznanje Republike Hrvatske. U to vrijeme terorističke akcije srpskih pobunjenika uz sve otvoreniju i obilatiju potporu jugoslavenske armije, ubrzano prerastaju u rat širih razmjera i napokon u totalnu agresiju na RH.
Pod pritiskom međunarodne zajednice primjena Ustavne Odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske odgođena je za tri mjeseca, a odgoda je istekla 7. listopada 1991. Tog istog dana zrakoplovi agresorske vojske raketiraju Banske dvore s namjerom – likvidirati predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tuđmana i najviše hrvatske dužnosnike. Sutradan, 8. listopada 1991., Hrvatski sabor u prostorijama INE, u Šubićevoj ulici, donosi presudnu Odluku. Odluku kojom utvrđuje da SFRJ kao državna zajednica više ne postoji i da Republika Hrvatska raskida državno pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama koje su tvorile SFRJ.
8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska započinje povijesni hod kao suverena i samostalna država, a od 15. siječnja 1992. i međunarodno priznata.
Današnje hrvatske države ne bi bilo da nije bilo legitimnog, obrambenog, svenarodnog i oslobodilačkog Domovinskog rata; da nije bilo jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske i da nije bilo pomirbe hrvatskoga naroda na koju nas je pozvao predsjednik Tuđman. U ovom svečanom trenutku moramo posebno istaknuti prvoga predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franju Tuđmana jer bez njegove vjere, zalaganja i mudrog političkog angažmana, vjekovni san hrvatskoga naroda ne bi bio ostvaren. Početkom 90-tih godina postavljali smo temelje novoj Hrvatskoj - puni poleta, radosti i žara koje povijest rijetko bilježi i koje nije moguće zaboraviti.
Hrvatsku smo stvarali zakonima, ali i životima. Prisjetimo se danas svih onih hrabrih ljudi, muškaraca i žena, koji nisu oklijevali braniti svoj dom i domovinu. U ratu, koji nam je bio nametnut, oni su Hrvatskoj dali ono što su imali – svoju mladost, puno njih zdravlje i ono najvrjednije – svoje živote. Njihova žrtva bolno je urezana u naša sjećanja. Njihova ostavština je naša sloboda. I zato, vjerujem da govorim u ime svih nas kada im poručujem – Hvala vam! Na nama je danas, a na našoj djeci sutra - da očuvaju i unaprijede ono što je krvlju izboreno – slobodnu Hrvatsku. To je dužnost postavljena pred nas. Ona je obveza, mogućnost i izazov da Hrvatsku izgradimo u modernu, demokratsku i socijalno pravednu državu.
Veliki datumi obično su i prigoda da se osvrnemo iza nas i sagledamo ono što je do sada ostvareno. Kakva je danas Hrvatska i što je ispunjeno od, ne tako davne, 1991., kada je hrvatski narod izmučen ratom i stradanjima sanjao o slobodi? Danas naša mlada demokracija ulazi u svoju punoljetnost, demokratska i građanska svijest sve više jača, a javnost odlučno preuzima ulogu korektiva vlasti.
Posljednjih godina naš uspjeh je vidljiv u mnogome, a promjene našega društva uočljive su i u onome što statistike ne mogu mjeriti. To su novi odnosi u društvu, to je otvorenost i povećanje snošljivosti, jednom riječju to je Hrvatska uređena kao stvarna demokratska i moderna država Europe.
Napredak je vidljiv i u gospodarstvu. Rast zaposlenosti, stalan rast industrijske proizvodnje, izvoza, poboljšanje materijalnog položaja i socijalne sigurnosti umirovljenika, branitelja, stradalnika domovinskoga rata, rodilja, sve veći uspjesi u građevinarstvu, izgradnji prometnica, provedbi reformi u svim sektorima. Važno je istaknuti da hrvatska Vlada osobito uspješno različitim mjerama osigurava ravnomjeran razvoj Hrvatske i priključak njenih najnerazvijenijih dijelova.
Zahvaljujući hrvatskoj Vladi, sve to potvrđuje se kroz brojne reforme koje se provode u interesu moderne europske Hrvatske – počevši od oslanjanja na znanost i obrazovanje, informatizaciju našeg društva; naročito kroz reformu pravosuđa i javne uprave i naravno valja istaknuti odlučnu borbu protiv korupcije. Sve to vodi potrebnim promjenama, racionalizaciji i napretku u funkcioniranju države i društva. To je i najbolji način kojim ćemo ojačati konkurentnost našeg gospodarstva a time i naš međunarodni položaj.
Hrvatska je danas uspješna i cijenjena članica mnogih međunarodnih organizacija, od zemlje primateljice međunarodne pomoći, Hrvatska je postala zemljom koja pruža pomoć drugima. Hrvatska je danas zemlja koja predvodi i pomaže međunarodnoj zajednici u oblikovanju trajnog mira i sigurnosti na jugoistoku Europe.
Hrvatska je danas nestalna članica Vijeća sigurnosti i odgovorno preuzima svoju ulogu u međunarodnim odnosima. Svakim danom pristižu nam dobre vijesti o ratificiranju ugovora zemalja članica NATO o pristupanju Hrvatske NATO savezu. Vjerujem da će Hrvatska do sljedećeg sastanka NATO-a ostvariti sve preduvjete za punopravno članstvo u toj organizaciji. Time, osim što bi ispunili jedan od dvaju najvažnijih vanjskopolitičkih ciljeva, bismo dali i neprocjenjiv doprinos u postizanju sigurnosti naše zemlje, jer, Hrvatska pristupanjem NATO savezu, zasigurno osigurava dugotrajan mir i zaštitu svojih građana a još važnije, postaje ravnopravnom članicom zajednice slobodnoga i sigurnoga demokratskog svijeta.
Kao što je bilo kroz cjelokupnu našu povijest Hrvatski sabor je čvrsto podupirući hrvatski eurointegracijski put, potvrdio svoj prvorazredni nacionalni značaj i otvorio jednu novu stranicu u svom radu. Osim što je potvrdio svoj nezaobilazni doprinos u utvrđivanju strateških nacionalnih ciljeva Hrvatski je sabor uspješno pripremio i ovu posljednju fazu u približavanju Hrvatske u EU.
Hrvatski je sabor kao i nacionalni parlament država članica, jedina direktna spona između građana i europskih institucija, zadržao pravo kontrole i zauzimanja stavova u pitanjima o kojima vlade pregovaraju i odlučuju u Bruxellesu. Želim ovom prilikom istaknuti iznimnu važnost jedinstvenog stava svih parlamentarnih stranaka izraženu kroz unisonu potporu zastupnika provedbi Nacionalnog programa za pridruživanje, što je dokaz o visokom stupnju odgovornosti svih zastupnika kada je u pitanju hrvatski europski put.
Hrvatski sabor u svom 6. sazivu, sukladno utvrđenom planu usklađuje hrvatsko zakonodavstvo s europskim pravnim stečevinama. Na tom području svojih aktivnosti Hrvatski je sabor u ovom mandatu donio 95 zakona kojima je domaće zakonodavstvo uskladio sa zakonodavstvom Europske unije. Trenutno je još 10 takvih zakona u zakonodavnoj proceduri, a do kraja godine planiramo donijeti još petnaestak zakona.
Hrvatski sabor uz stalni parlamentarni nadzor nad radom pregovaračkih timova, koje čine vrsni eksperti iz pojedinih područja, garancija je prioritetnoj zaštiti nacionalnih interesa u pregovaračkom procesu kao i osiguranje njihovoj učinkovitosti i brzini.
Zauzimanjem mjesta za europskim stolom kao punopravne članice Unije, u bliskoj budućnosti najbolja je potvrda hrvatske samostalnosti. Naša će nezavisnost time dobiti svoj puni sadržaj. Naš će nacionalni identitet, naša kultura, naše tradicije i vrijednosti ići korak uz korak s vrijednostima drugih naroda u bogatom europskom krajoliku.
Hrvatska je danas spremna predstavljati i zastupati europske vrijednosti u ovom dijelu Europe. Spremni smo pružiti pomoć svojim susjedima i ostalim državama na jugoistoku Europe i njihovom približavanju političkim i sigurnosnim asocijacijama, jer Hrvatska je uspješan primjer prilagodbe europskim vrijednostima. Istovremeno, Hrvatska ne smije i nikada neće zanemariti svoje obveze prema dijelovima hrvatskoga naroda u drugim zemljama, a u skladu s međunarodnim obvezama. Isto tako, Hrvatska mora poticati veze s hrvatskim iseljeništvom na uzajamnu dobrobit.
Gospođe i gospodo, u tim i takvim današnjim međunarodnim odnosima i okolnostima sve više jača uloga i značaj parlamentarne diplomacije. Sukladno tome, Hrvatski je sabor pojačao svoj angažman na polju međunarodne parlamentarne suradnje kroz brojne susrete bilateralnog i multilateralnog karaktera te tako postao nezaobilazan faktor kreiranja međunarodnih odnosa, istodobno, stalno promičući nacionalne i strateške interese na svim područjima.
Dio vanjskopolitičke aktivnosti Hrvatskoga sabora usmjeren je na dobivanje potpore europskih država za što brže pridruživanje Evropskoj uniji, ali i na jačanje suradnje sa zemljama koje su nedavno prošle proces pregovaranja s Europskom unijom, kako bi nam prenijele svoja značajna i korisna iskustva. Danas smo vrlo blizu Europskoj uniji. Mi u Hrvatskom saboru u svojim rukama držimo ključan utjecaj na dinamiku napredovanja i kvalitetu reformskih procesa. Važno je napomenuti da pri tome veliku pozornost moramo posvetiti upoznavanju naše javnosti o svim aspektima i značenju članstva u jednoj takvoj asocijaciji. Hrvatski sabor, kao najviše predstavničko tijelo građana u toj zadaći treba odigrati značajnu ulogu.
Poštovane gospođe i gospodo,
Od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju do danas, Hrvatska je provela niz opsežnih reformi, napravila velik posao u usklađivanju zakonodavstva, i ono najvažnije, otvorila pregovore i stvorila mrežu prijatelja u Europi. No, nemojmo se zavaravati. Pred nama je najintenzivnije razdoblje započetog procesa. Sa naše strane, strane saborskih zastupnika, mogu reći da će Hrvatski sabor, kao i do sada, uložiti maksimalan napor kako bi usklađivanje zakonodavstva sa pravnom stečevinom Europske unije teklo prema predviđenom planu. Ono u čemu možemo i moramo napraviti više, jest praćenje implementacije donesenih zakona i intenzivnija komunikacija s građanima kako bi doneseni propisi polučili i konkretne učinke. Osobno, vjerujem da mi političari, još više hrvatske institucije i sami građani naše domovine, možemo i ovaj veliki cilj - pristupanje Hrvatske Europskoj uniji - u skoroj budućnosti ispuniti.
Euroatlantske integracije, kao državni prioritet Republike Hrvatske postali su simbolična potvrda da smo na današnji dan prije 17 godina krenuli pravim putem i da ćemo uskoro zaokružiti cjelovitu strategiju stvaranja države.
Danas kada smo samo korak do cilja na našem zajedničkom putu započetom prije 17 godina ne smijemo se uljuljati uspjesima.
Svijet se danas toliko brzo mijenja da nikakvom zaostajanju i isključivanju nema mjesta. Sve ostvareno obvezuje nas da nastavimo i dalje ukorak s vremenom. Prilagođavati se razvoju i napretku u svijetu, provoditi nužne reforme, usvajati nova znanja, nove standarde i vrijednosti kako bismo osigurali daljnji napredak naše Hrvatske i omogućili bolji život budućim naraštajima. Moramo stalno gledati u budućnost noseći u sebi sliku svoje prošlosti, čuvati naša dostignuća i neprekidno biti otvoreni za nove izazove. Napokon, sve vrijednosti i svu snagu koju smo iskazali u našoj nedavnoj prošlosti –odlučnost, zajedništvo, vjeru u sebe i pobjednički duh - neka nam danas budu putokaz za sve što je pred nama. U tom smislu i sadašnje mlade naraštaje, one koje su stasali s tek rođenom mladom državom moramo znati naučiti da cijene i ponose se prošlošću svojih roditelja, da poštuju težinu naših puta do slobode, da njeguju zahvalnost za ovu današnju Lijepu našu.
Poštovane gospođe i gospodo,
Danas se prisjećamo jednog od velikih dana, u kojem je naša stoljetna težnja za državom dobila svoj oblik i pečat. 8. listopada 1991. bio je uistinu takav dan. Označio je prekretnicu u našoj borbi za toliko željenom slobodom.
Danas kada tu slobodu uživamo dopustite mi da citiram jednog velikog mislioca koji je rekao: „Odreći se slobode znači odreći se svog ljudskog dostojanstva, odreći se svojih ljudskih prava, pa čak odreći se i svojih obaveza.“ Neka ovo bude poruka i putokaz svima nama. Radom i savjesnim prihvaćanjem svojih obaveza, ispunjavanjem svih onih građanskih dužnosti koje demokratski sustavi sami po sebi postavljaju pred svoje građane, ulaganjem u obrazovanje mladih - osigurajmo budućnost pokoljenjima i slobodu za kakvu smo se borili.
Gospođe i gospodo, u ovom svečanom trenutku moramo iskazati dužnu zahvalnost svima onima koji su svojim radom doprinosili ostvarivanju neovisnosti Republike Hrvatske. Posebnu zahvalnost dužni smo onima koji su za taj cilj položili svoje živote.
Svim hrvatskim građanima srdačno čestitam Dan neovisnosti.