Govor predsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebića sudionicima Konferencije zapovjednika Kopnenih vojski članica NATO-a i partnerskih zemalja - Zagreb, 16. lipnja 2010.

Konferencija zapovjednika Kopnenih vojski članica NATO-a
Konferencija zapovjednika Kopnenih vojski članica NATO-a

Poštovana gospodo zapovjednici kopnenih vojski, dame i gospodo.

Dopustite mi da na početku kažem kako i na koji način Hrvatska doživljava svoje neposredno sigurnosno okruženje.

Osnovna odrednica sigurnosti i obrane RH je u svakom slučaju njezino članstvo u NATO savezu. U članstvo NATO-a Hrvatska je ušla prošle godine i na to članstvo gledamo kao na svojevrsnu hrvatsku policu osiguranja za budućnost. Članstvo u NATO-u pruža snažna sigurnosna jamstva, uvezuje Hrvatsku s glavnim političkim snagama u Europi, a i ekonomski je najisplativije.

Osiguranje globalne sigurnosti jedan je od najvećih izazova današnjeg svijeta. Posebice u svjetlu izazova koji u današnjem svijetu predstavljaju pitanja vezana uz sigurnost. Neizmjerno je važno da sve države svijeta budu uključene u rješavanja tih pitanja i to u okviru foruma i organizacija koja se bave pitanjima sigurnosti. Pri tome, želim naglasiti i nezaobilaznu ulogu Ujedinjenih naroda koji i danas putem svojih tijela i agencija specijaliziranih za pitanja sigurnosti mogu pružiti odgovore na ključna pitanja.

Sjevernoatlantski savez je pobjednički savez koji je omogućio svojim članicama razdoblje sigurnosti nezabilježeno u europskoj povijesti. Ta sigurnost donijela je i ekonomsko blagostanje – upravo su građani zemalja članica NATO-a među onima koji uživaju najviši standard u svijetu. To nas dovodi do drugog strateškog cilja RH, a to je ulazak u punopravno članstvo Europske unije. Također, prethodno članstvo u NATO-u možda nije formalni uvjet, ali je svakako dosad bila politička praksa primanja novih članica u Europsku Uniju. Sudjelovanje u misiji ISAF-a u Afganistanu predstavlja najznačajniji angažman Hrvatske u nekoj od međunarodnih mirovnih misija i jedan je od najkonkretnijih primjera potpore politici i ciljevima Saveza. Hrvatska sudjeluje u ISAF-u od veljače 2003. godine. Svojim je angažmanom od konzumenta sigurnosti postala zemlja koja aktivno doprinosi sigurnosti i preuzima svoj dio odgovornosti prema međunarodnoj zajednici.

Osim vojne komponente, Hrvatska posebnu pozornost pridaje naporima izgradnje civilnog društva u Afganistanu te je angažirana na humanitarnim i razvojnim projektima. Gledajući u prošlost, Hrvatska je od zemlje kojoj je potrebna međunarodna pomoć postala zemlja koja tu pomoć pruža drugima. U dvadesetak godina prošli smo fazu izgradnje vojske, obrane svoje zemlje od agresije, integraciju okupiranih teritorija zemlje pa sve do sudjelovanja u mirovnim operacijama. Danas Hrvatska sudjeluje u brojnim mirovnim operacijama i misijama. Od Pacifika, Kašmira, Afrike do i svog susjedstva, Kosova. To je veliki put prijeđen ovih dvadeset godina izgradnje države i oružanih snaga. Dug put koji je Hrvatska prošla jamči da se reforme isplate te da i druge zemlje mogu krenuti tim putem. Također, reforme koje smo provodili u sklopu priprema za članstvo u NATO-u znači prilagodbu i transformaciju našeg vojnog sustava prema najvišim standardima. Iza nas je osam godina obrambenih reformi a rezultati su jasno vidljivi: od smanjenja broja pripadnika oružanih snaga, preko usvajanja sustava kolektivne umjesto individualne obrane, do optimizacije troškova za obranu i povećanja transparentnosti obrambenog sustava.

Hrvatsku se smatra uspješnim primjerom i uzorom u regiji. U njezinom je interesu širenje zone mira i stabilnosti na susjedne zemlje. Stoga će svoja iskustva iskoristiti da bi pomogla drugima, koji to žele, u reformama koje je sama prošla. To je sve iznimno važno zbog činjenice da sigurnosna dimenzija jugoistoka Europe još uvijek nije konsolidirana. Strateški krug proširenja kojeg uskoro očekujemo ići će upravo u tom smjeru i postaviti temelje za daljnju stabilizaciju jugoistoka Europe.

I na kraju, želio bih još naglasiti važnost suradnji modernih vojski svijeta na izgradnji boljeg i sigurnijeg svijeta. Samo takva suradnja može osigurati miran i neprekinut gospodarski razvoj, država, ali i rješavanje pitanja koje muče današnji sivjet. Sve dok traju nestabilnosti i oružani sukobi nije moguće voditi dijalog o daljnjem razvoju svijeta. Na tom putu, vojske moraju biti garant stabilnosti i napretka. Hvala.