Govor predsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira Šeksa na svečanoj sjednici Vlade Republike Hrvatske u povodu 15. obljetnice međunarodnog priznanja RH - Zagreb, 15. siječnja 2007.

Poštovani predsjedniče Republike Hrvatske, predsjedniče Vlade i članovi Vlade, predsjednici Ustavnog i Vrhovnog suda, predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti, gospođe i gospodo.

Srdačno vas pozdravljam na ovoj svečanoj sjednici hrvatske Vlade u prigodi 15-te obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, tog krunskog događaja u povijesnim etapama stvaranja hrvatske države, događaja kojemu su prethodili brojni i važni događaju i presudne političke odluke. Hrvatski građani su već na prvim višestranačkim izborima u travnju 1990. godine jasno i nedvosmisleno izrazili svoju volju, što je rezultiralo konstituiranjem prvog višestranačkog demokratski izabranog Sabora, 30. svibnja iste godine. Upravo na temelju tako iskazane volje hrvatskog naroda i građana Republike Hrvatske, Hrvatski je sabor u prosincu 1990. godine donio Ustav Republike Hrvatske, kojim su položeni temelji novoj demokratskoj i suverenoj Hrvatskoj, i kojim je Hrvatska projektirana na zasadama demokratskog antifašizma i odbacivanju komunističkog sustava. I plebiscitarna odluka hrvatskih građana na referendumu 19. svibnja 1991. godine, dodatno je osigurala čvrste temelje projektu suverene i samostalne Hrvatske. Na temelju referendumske odluke hrvatskih građana, 25. lipnja 1991. Hrvatski sabor donosi Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Hrvatske i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske 25. lipnja 1991, koje su, iako s odgodom, u potpunosti oživile 8. listopada 1991., Odlukom Hrvatskog sabora o raskidu državno pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama koje su tvorile bivšu državu. Tadašnji državni vrh, na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, zajedno s Vladom demokratskog jedinstva i uz potporu Hrvatskog sabora, mudro i odlučno su donosili političke odluke koje su bile usklađene s mirovnim i političkim naporima svijeta za mirnim i demokratskim razrješenjem tadašnje krize. Političke odluke tadašnjeg državnog vodstva i Hrvatskog sabora, uvjerile su međunarodnu zajednicu da je Hrvatska odgovorna zemlja, odana demokratskim vrijednostima suvremena svijeta.

Poštovane gospođe i gospodo, nakon proglašenja samostalnosti, velikosrpska agresija na Hrvatsku nastavlja se još brutalnije i još sustavnije. Zaustavimo nakratko kazaljku vremeplova, točno na polovici prvoga mjeseca 1992. godine.
Srijeda, 15. siječanj 1992 godine. Hrvatska, pod žestokim nasrtajem agresora, s trećinom svog teritorija pod okupacijom jugoslavenske vojske i srpskog agresora, toga dana ostvaruje svoju povijesnu, prvu veliku međunarodnu pobjedu. Tog 15. siječnja, Ministarsko vijeće tadašnje Europske zajednice, u kojoj je bilo dvanaest članica,  odlučilo je priznati Hrvatsku. Kolektivnim priznanjem Europske zajednice Hrvatska je napokon stigla na cilj: kao samostalna država postala je dijelom suverenih zemalja svijeta. Dopustite da se prisjetimo osvjedočenog i istinskog prijatelja Hrvatske, Pape Ivana Pavla II, koji se u sudbonosnim trenutcima iskreno i očinski zauzima za našu zemlju i poziva sve države da priznaju međunarodni subjektivitet Hrvatskoj. Čin Svete Stolice od 13. siječnja 1991. i apel Svetoga oca bio je od neprocjenjive važnosti, kao i odlučna i ustrajna potpora prijateljske Njemačke, koja se pokazala presudnom, što se i potvrdilo u logičnom slijedu međunarodne afirmacije, koja se zbila se u svibnju 1992., kada Hrvatska postaje članicom UN-a.

Desetljeće i pol nakon Odluke o međunarodnom priznanju, Hrvatska s uspjehom nadoknađuje vrijeme za koje je, protiv svoje volje bila zakinuta,  naše obveze i odgovornosti posve su drukčiji, imamo jasno utvrđene ciljeve i prioritete.
Međunarodna zajednica i Europska unija prihvaćaju Hrvatsku kao vjerodostojnoga partnera koji je ostvario visoke demokratske i sigurnosne standarde i stabilno gospodarstvo, partnera koji je istodobno spreman pomoći u uspostavi i održanju ukupne stabilnosti i mira u našem dijelu Europe. Nakon što su započeti pregovori s Europskom unijom, što držim drugom velikom međunarodnom pobjedom i priznanjem, Republika Hrvatska nastavlja svoj uspješan put prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji, što je velika zasluga i Predsjednika Republike, predsjednika Vlade i svih članova Vlade i Hrvatskog sabora. Punopravno članstvo u Europskoj uniji strateški je cilj Republike Hrvatske i u svojoj biti predstavlja ostvarenje ideala i vrijednosti začetih još u samim početcima stvaranja hrvatske države, u tom najtežem i najsjajnijem razdoblju suvremene hrvatske povijesti.

Gospođe i gospodo,

postoji izreka prema kojoj su veličina zadovoljstva i ponosa prigodom ostvarenja cilja, razmjerni uloženim naporima u njegovu dosizanju. Da nije bilo herojske obrane i pobjede u Domovinskom ratu, sve ključne političke pobjede i odluke vezane za državnost i suverenost Hrvatske, ostale bi mrtvo slovo na papiru, da nisu potvrđene žrtvama hrvatskog naroda i krvlju hrvatskih branitelja.

Stoga, na današnji dan kada obilježavamo 15.-u obljetnicu međunarodnog priznanja, prisjetimo se svih onih koji su pali na putu prema slobodi, prisjetimo se svih hrvatskih branitelja, koji su herojski obranivši Hrvatsku, osigurali svima nama slobodan i miran život u vlastitoj državi. Budimo im trajno zahvalni.

Budimo trajno zahvalni i svima onima koji su svoj život posvetili ideji uspostave moderne hrvatske države. Budimo trajno zahvalni i prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, koji je, u najtežem povijesnom razdoblju Hrvatske, zajedno s Hrvatskim saborom i Vladom demokratskog jedinstva, mudro i odlučno uskladio diplomatske i vojne mjere, čiji je rezultat bio najprije obrana zemlje, potom međunarodno priznanje, a na kraju i uspostava suvereniteta na cijelom njenom području.

Podsjećajući na izniman doprinos u međunarodnom priznanju Hrvatske, Hrvatski sabor odaje zahvalnost i priznanje brojnim naraštajima domovinske i iseljene Hrvatske te svima palima za slobodnu Hrvatsku.