.png)
Poštovani ministre Buljeviću, poštovani gospodine načelniče Glavnog stožera oružanih snaga, poštovani glavni tajniče Parlamentarne skupštine NATO-a, poštovana izaslanice predsjednice Republike Hrvatske, poštovani predsjedniče saborskog Izaslanstva pri NATO-u, poštovani zastupnici, pripadnici oružanih snaga, uvaženi gosti, dame i gospodo.
Iznimna mi je čast biti danas ovdje u Hrvatskom saboru sudionikom obilježavanja 7. obljetnice ulaska Hrvatske u NATO. Budući da se svake godine okupljamo u ovoj prigodi, smatram logičnim da se osvrnemo na dosadašnja postignuća koja su rezultat našeg članstva u NATO-u kao i na važnost perspektive članstva za bilo koju zemlju koja se om savezu želi pridružiti u budućnosti. Mnogi od vas koji ste danas ovdje sudjelovali ste u naporima naše zemlje pri priključenju Savezu. Sudjelovali ste u realizaciji potrebnih reformi - uključujući reforme koje su pridonijele daljnjoj profesionalizaciji naših oružanih snaga - u duhu pune suradnje i postizanjem nacionalnog konsenzusa radi postizanja našeg zajedničkog cilja – članstva u NATO-u.
Upravo su suradnja i konsenzus od temeljne važnosti za funkcioniranje Sjevernoatlantskog saveza. Svih 28 zemalja članica moraju postići konsenzus o svim odlukama. Iako nije uvijek jednostavan zadatak postići da se 28 nacija, svaka sa svojim vlastitim prioritetima i stavovima dogovore o nečemu, odluke koje donosi NATO uživaju potporu svih članica i nitko, ni prijatelj ili ni neprijatelj, nikada ne bi trebao podcijeniti NATO-ovu odlučnost ili koheziju. Niti bi itko ikada trebao podcjenjivati glas Hrvatske za NATO stolom.
Međunarodna zajednica danas se nalazi u jednom od najizazovnijih razdoblja u novijoj povijesti. Suočeni smo gotovo svakodnevno s prijetnjama globalnoj sigurnosti koje dolaze sa svih strana i nažalost iza sebe ostavljaju trag razaranja i tuge.
Hrvatska se nalazi na raskrižju tih globalnih izazova i stoga moramo učiniti sve što je u našoj moći, naravno u suradnji s našim NATO saveznicima, kako bismo zaštitili sve naše građane.
Izazovi koji dolaze s juga, iz Sirije, Iraka, pa čak i Libije, imali su izravan utjecaj na Hrvatsku, ali i na naše susjede i saveznike, u obliku migracijske krize. S druge strane, izazovi s istoka i njihov destabilizirajući učinak na Europu u cjelini, posebice negativni gospodarski učinci, doveli su u pitanje prava neovisnih država da odrede vlastite sudbine i rezultirali potrebom za konkretnim mjerama povećane prisutnosti savezničkih snaga (reassurance measures) na istočnom krilu Saveza.
Međutim, ovi izazovi su ujedno bili i prilika da ponovno procijenimo radimo li dovoljno i što bismo dodatno trebali činiti kako bismo što bolje zaštitili naše građane. Ti su izazovi pokazali da stalno moramo biti na oprezu, spremni i sposobni za odgovarajući odgovor. Također su nam pokazali da stečena znanja i vještine treba konstantno prilagođavati ako želimo učinkovito odgovoriti na nove sigurnosne prijetnje i pravila modernog ratovanja.
Kao što su nedavni tragični događaji u Bruxellesu, Parizu, Ankari, Istanbulu i mnogim drugim gradovima diljem svijeta pokazali, terorizam ne poznaje granice i ne može biti poražen tradicionalnim metodama obrane. One čiji je cilj uništiti i ozlijediti nedužne civile bez obzira na njihovu dob, rasu ili religiju, kao što su ISIL i druge terorističke skupine, kojima je cilj da nedužni civili žive u strahu i paralizirani, nužno je zaustaviti ako želimo zaštititi vrijednosti i slobode demokratskih društava i naših građana.
Stoga mjere borbe protiv terorizma zahtijevaju zajednički pristup. NATO, EU i druge međunarodne organizacije moraju usko surađivati kako bi osigurale što djelotvorniju obranu od terorizma. Države moraju daleko bolje nego do sada surađivati u razmjeni obavještajnih informacija, kako bi snage sigurnosti mole biti što više proaktivne u prevenciji terorizma i poduzimanju svih potrebnih preventativnih mjera za sigurnost građana. Sve što se događa u svijetu nas definitvno naprosto tjera da ne smijemo zaboraviti da je suradnja ključ za iznalaženje trajnih rješenja za potencijalne sigurnosne izazove. U tom smislu, nema naše oružane snage i sigurnosne službe usko surađuju s NATO-om na suzbijanju terorizma i Hrvatska je spremna odgovoriti na sve potencijalne prijetnje pa tako i na one hibridnog ratovanja. Kibernetička sigurnost i strateške komunikacije su važni elementi kako u virtualnim tako i u stvarnim bitkama, a uvjeren sam da će Hrvatska zajedno s našim NATO saveznicima i dalje razvijati potrebne sposobnosti kako bi zaštitili naše stanovnike i od ove vrste prijetnji, koje uz sve ostale postojeće prijetnje konvencionalne prirode, predstavljaju ozbiljnu ugrozu sigurnosti.
U NATO krugovima Hrvatska je prepoznata kao jedan od glavnih zagovornika kooperativne sigurnosti koja je jedan od tri glavna stupa politike Saveza. Nakon našeg ulaska, u političkim, vojnim i parlamentarnim krugovima uložili smo značajan trud kako bismo osigurali da vrata NATO-a ostanu otvorena za europske države koje teže članstvu, a posebno za one iz našeg susjedstva. Drago mi je da je Crna Gora dobila poziv za pristupanje Savezu posebno u svjetlu napora nekih država izvan NATO-a da ih blokiraju na njihovom euroatlantskom putu. Iskreno se nadam da će i Makedonija te Bosna i Hercegovina prevladati prepreke koje im stoje na putu prema članstvu u Savezu, jer članstvo u NATO nije samo pozitivno za građane tih zemalja, već doprinosi trajnom miru, stabilnosti i sigurnosti u našem susjedstvu i Europi kao cjelini.
Ulaskom u NATO Hrvatska je postigla mnogo. Nakon višegodišnjeg vrijednog iskustva u misijama ISAF-u i Resolute support u Afganistanu danas je naša vojska interoperabilna s vojskama naših saveznika. Imamo pristup visoko razvijenim mrežama razmjene informacija kao i iskustva, a što je najvažnije – štiti nas članak 5. Washingtonskog sporazuma.
Za naše građane zaštita koja je propisana temeljem članka 5. i koja afirmira načelo kolektivne obrane je od iznimne važnosti, i dobro je naglasiti ne samo zbog naše javnosti, već i zbog onih koji bi eventualno mogli prijetiti našoj zemlji.
"... napad na jednu ili više NATO članica je napad na sve njih te u takvom slučaju, članice NATO-a imaju pravo na individualnu ili zajedničku obrane sukladno Povelji Ujedinjenih naroda, te dolaze u pomoć napadnutoj zemlji, uključujući uporabu oružane sile u slučaju potrebe, kako bi povratile i održale sigurnost Sjevernoatlantskog područja. "Nema danas države unutar Saveza koja je u svojoj novijoj povijesti doživjela ono što je naša zemlja doživjela - rat na svom teritoriju. Mi smo uspješno obranili svoju zemlju i naše građane zahvaljujući žrtvi naših hrabrih branitelja, od kojih su mnogi živote dali kako bismo mi danas, ali i naša djeca i unuci mogli živjeti u miru i slobodi. Na tome im zauvijek moramo biti zahvalni.
Danas bi, ne daj Bože, nekog napada na Hrvatsku, 27 drugih članica NATO-a stajale uz nas i branili našu domovinu zajedno sa nama, ne bismo bili sami. I to je neprocjenjivo.
Na samom kraju, poučeni primjerom NATO-a, volio bih vidjeti da se i mi u Hrvatskom saboru ugledamo na NATO kada je riječ o procesu donošenja odluka jer bismo tako najbolje dolazili do rješenja i odluka na dobrobit naših građana, dakle suradnjom i postizanjem konsenzusa o najvažnijim strateškim pitanjima naše države, na slični način na koji to u NATO-u postižu Hrvatska i ostalih 27 članica.