Govor predsjednika Hrvatskoga sabora Željka Reinera na svečanoj sjednici Hrvatskoga sabora u povodu obilježavanja Dana državnosti Republike Hrvatske, Hrvatski sabor, 25. lipnja 2016.

Cijenjene građanke i građani Hrvatske,

prije 25 godina Hrvatska je učinila odlučni iskorak prema ostvarenju višestoljetnog sna Hrvata – prema neovisnosti i samostalnosti.  Građani ove zemlje su na referendumu odlučili, a Hrvatski je sabor tu njihovu volju 25. lipnja 1991. godine pretočio u dva ključna dokumenta:  Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Tim činom Hrvatska je pokrenula postupak za međunarodno priznanje koje je napokon i ostvareno.

Hrvatska je tih dana zakoračila na put pun neizvjesnosti i rizika. Nasuprot golemoj vojnoj mašineriji takozvane jugoslavenske armije i velikosrpskih pobunjeničkih snaga, nasuprot realnoj opasnosti od vojnog udara, nasuprot nezainteresiranosti, pa čak i  otporu međunarodne zajednice – nasuprot svemu tome stajala je Hrvatska, gotovo goloruka i razoružana.

Naše jedino oružje koje smo tada imali bilo je naša odlučnost i naša spremnost da sačuvamo i obranimo tek rođenu demokraciju, slobodu i državu.

U teškim mjesecima silovite srbočetničke agresije na Hrvatsku koji su uslijedili, pokazalo se da je to bilo naše najjače oružje koje je svladavalo i tenkove i topove i avione.

Na današnji dan prije 25 godina rođena je, željom  njezinih građana, samostalna i neovisna demokratska hrvatska država, obranjena životima i krvlju tih istih njezinih građana nošenih čvrstom vjerom u pobjedu demokracije i slobode za koju su se u konačnici i izborili. I kao što uvijek naglašavam, iako su velika većina branitelja bili Hrvati, Hrvatsku su branili i mnogi Srbi, Mađari, Slovaci, Česi, Rusini, Bošnjaci i drugi, koji su je doživljavali kao svoju ljubljenu no ugroženu domovinu.

Bilo je opasno, ali je bilo i časno boriti se tih dana za Hrvatsku. Cijena koju smo platili za život u miru, slobodi i demokraciji bila je vrlo visoka. Današnji dan je prigoda da izrazimo zahvalnost i duboko poštovanje prema svima koji su pridonijeli uspostavi samostalne i neovisne hrvatske, u prvom redu hrvatskim braniteljima, ali i prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, bez čije vizije, odlučnosti, mudrosti i hrabrosti mnogo toga ne bi bilo ostvareno.

Današnji nas dan ispunjava srećom i ponosom jer je prije 25 godina ostvareno ono za što su se borile i ginule generacije i generacije prije toga.

Da bismo to sačuvali, naša najveća briga danas mora biti kako da ubrzamo gospodarski rast koji će potaknuti zapošljavanje i donijeti razvitak i u drugim područjima života.

To je ono što građani Hrvatske od nas državnika i političara očekuju i to je ono o čemu ovisi budućnost ove zemlje, pa čak i sam njezin opstanak.

Gospodarska kriza plodno je tlo za porast međusobnog nepovjerenja iz kojeg se dalje rađaju nesnošljivost, gdjekada i mržnja. Mi državnici i političari imamo najveću odgovornost da do toga ne dođe, da ostvarimo bolji život svih naših građana. Svjesni situacije u kojoj se danas nalazimo, svaki od nas se naprosto mora zapitati kolika je njena ili njegova odgovornost za to - jer nitko od nas nije bez grijeha i svatko je od nas što činjenjem, što nečinjenjem kada je činiti trebalo, za to odgovoran. Stoga preuzmimo odgovornost da što žurnije popravimo ovo neizdrživo stanje, jer to od nas građani očekuju.

Građani Hrvatske su ne jednom u ovih 25  godina pokazali visoku demokratsku osviještenost i zrelost kada nisu dopustili da im se sužavaju njihova Ustavom zajamčena demokratska prava i slobode ili da se njima manipulira.

Zbog svega toga, a prvenstveno zbog Hrvata i svih drugih građana Hrvatske, koji su svoju demokraciju stekli krvlju,  ja čvrsto vjerujem da ova zemlja ima budućnost i pozivam sve da tu budućnost učinimo boljom i sretnijom, onakvom kakvom smo ju zamišljali prije 25 godina. Na to nas obvezuju i životi onih 15.000 koji su za Hrvatsku dali svoje živote, ali ne za ovakvu Hrvatsku iz koje mladi iseljavaju, u kojoj se teško živi, koja je sve više zadužena, u kojoj su ljudi nezaposleni i s blokiranim računima. Oni su svoje živote dali za jednu drugačiju Hrvatsku koju smo mi njima i našoj djeci obvezni ostvariti.

I oni i mi koji smo preživjeli, sanjali smo tu drugačiju Hrvatsku i od tih snova nećemo, ne smijemo i nemamo pravo odustati. Naprotiv, snovi jesu tu da ih pretvorimo u stvarnost.

Sa željom da u tome uspijemo, svim Hrvaticama i Hrvatima, svim građankama i građanima Hrvatske u ime Hrvatskog sabora i u svoje osobno ime čestitam Dan državnosti.

Čuvao Vas sve dragi Bog i čuvao nam jedinu i vječnu Hrvatsku.