.png)
Poštovani predsjedniče hrvatske Vlade, poštovani predsjednici Ivanove, Thaçi, Vujanoviću i potpredsjedniče Dačiću, poštovani visoki uzvanici i gosti, dame i gospodo,
dopustite mi na početku da vas sve srdačno pozdravim. Iznimno mi je zadovoljstvo sudjelovati ponovno na Dubrovnik Forumu, ovog puta u drugom svojstvu. Želio bih s vama podijeliti neka moja razmišljanja o ovogodišnjoj temi iznimno važnoj zbog niza izazova s kojima se suočava Sredozemlje, a posljedično i cijela Europska unija i prostor jugoistoka Europe. Sredozemlje ili Mediteran, znamo vrlo dobro, jedno je od najstarijih povijesnih područja u svijetu, okruženo trima kontinentima – Europom, Afrikom i Azijom. I samo značenje pojma Mediteran, koji potječe od latinskih riječi medius (srednji) i terra (zemlja), pokazuje da je riječ o području koje povezuje i objedinjuje.
Kroz 6000 godina dugu povijest, Sredozemlje je bilo kolijevka mnogih velikih carstava koji su koristili sigurne i otvorene putove komunikacije Sredozemnim morem. Njime su putovali ljudi i roba, kulture, ideje, religije, ali poznata je i tamna strana njegove povijesti s invazijama, ratovima i dominacijom jednih naroda na drugima. Možemo se složiti da je na povijest naroda i zemalja Sredozemlja utjecao njihov zemljopisni položaj. Ali danas je pitanje možemo li i u kojoj mjeri govoriti o Sredozemlju kao zajedničkom prostoru koji spaja.
Danas, nažalost, govorimo o prijetnjama i izazovima s kojima se zemlje i narodi Sredozemlja suočavaju – prostoru političke i gospodarske nesigurnosti. Danas smo zaokupljeni rješavanjem prijetnji koje su posljedice pojave novih elemenata nestabilnosti, a te prijetnje su prije svega terorizam, radikalizacija i nasilni ekstremizam, različiti oblici organiziranog kriminala, izbjeglička i migrantska kriza. Brojna su krizna žarišta u regiji – Sirija, koja iziskuje što brži pronalazak odgovora za zaustavljanje sukoba i političko rješenje, uz brigu o državama koje zbrinjavaju veliki broj njezinih izbjeglica poput Jordana i Libanona. Libija - s vrlo složenim i nestabilnim stanjem, izostankom napretka u uspostavi političke stabilnosti te s povećanim migracijskim pritiskom prema Europi.
Tu je i postizanje konačnog rješenja u izraelsko-palestinskim odnosima ključnim za mir, stabilnost i dugoročni razvoj regije. I tu dolazim do gorućeg problema koji se izravno tiče svih nas, a koja su ta nestabilna područja prouzročila – to je izbjeglička i migrantska kriza. Problem je to koji dugo traje, a na ozbiljnije razmišljanje o njemu prisilili su nas tragični događaji kod Lampeduse, od kada se brojka umrlih migranata stalno povećava. Samo tijekom prošle godine preko središnjeg Sredozemlja do europske obale pokušalo je stići dosad najveći zabilježeni broj izbjeglica i migranata – 181 000.
Prošle godine zabilježen je i nezapamćeno visoki broj poginulih na moru – više od 4500 ljudi. Time je središnja sredozemna ruta ponovo postala glavna ruta kojom migranti i izbjeglice putuju u Europu, kao što je bila i prije znatnog porasta broja dolazaka istočnom mediteranskom rutom krajem 2015. i početkom 2016. Nestabilnost u Libiji, ali i nasilni sukobi i gospodarska situacija u supsaharskoj Africi na žalost doveli su ovih poraznih brojki. I malo je vjerojatno da će se situacija smiriti u skoroj budućnosti.
Europa dugo nije imala odgovor na ovu krizu. Sjetimo se samo događaja tijekom 2015. i početkom 2016. kojima su i naše zemlje bile direktno pogođene na tzv. „zapadnobalkanskoj ruti“. Migracijski priljev bio je brz i nepredvidljiv, a time i kaotičan, nekontroliran, nezakonit i opasan. Države članice počele su zatvarati granice, a jedinstveni šengenski prostor bez granica doveden je u pitanje. Nestalo je i europskog suglasja. Dovedene su u pitanje i temeljne vrijednosti europske zajednice, a to su zaštita temeljnih prava svih osoba koje su se zatekle unutar njezinih granica. Dugo je trebalo da se shvati da europski izazov traži zajednički europski odgovor, koji će prioritetno rješavati posljedice nekontroliranih tokova ljudi, njima upravljati i osigurati zakonit način ulaska osobama kojima je potrebna zaštita, uz ponovnu uspostavu upravljanja vanjskim granicama.
Događaji na „zapadno-balkanskoj ruti“, nakon početnog nesnalaženja situacijom, pokazali su kasnije da se samo suradnjom, redovnom komunikacijom te dobrom koordinacijom država događaji mogu kontrolirati. Danas su istočno-sredozemni i zapadno-balkanski migracijski pravci zatvoreni i to nam je svima ovdje prisutnima važno.
U međuvremenu Europska unija donijela je sveobuhvatni pristup migracijama s konkretnim mjerama. Ono što ostaje ključno u postignutom dogovoru je brza i potpuna provedba ovih mjera u praksi. Samo na taj način, uz odlučnost i ponovnu uspostavu europske odgovornosti, zajedništva i solidarnosti, možemo pridonijeti globalnom upravljanju migracijama. Ali ono najvažnije što ostaje za riješiti – a to je zajednička borba protiv uzroka migracija. U ovoj migracijskoj krizi riječ je prije svega o prekidu oružanih sukoba, uspostavi primirja, borbi protiv ISIL-a i u konačnici političkom rješenju u Siriji, Libiji i nekim drugim zemljama.
Dame i gospodo,
Europska unija oduvijek je smatrala područje Sredozemlja važnim geostrateškim prioritetom. U tom smislu osmišljavala je svoje politike, prvo bilateralno, a onda s Unijom za Mediteran i regionalno. Međutim, te politike nisu se pokazale posve učinkovitima – Unija za Mediteran osmišljena je kao dugoročna politika u stabilnom okruženju, a bilateralne politike nisu bile „krojene“ za svaku zemlju pojedinačno već su bile istovjetne za sve. Tek s revidiranom Europskom politikom susjedstva dobivamo novi okvir za učinkovitije partnerstvo s južnim susjedima, kojemu je stabilnost glavni prioritet.
U toj stabilizaciji južnog susjedstva i daljnjoj izgradnji partnerskih odnosa glavno središte treba biti na gospodarskom i socijalnom razvoju – zapošljavanju rastućeg i uglavnom mladog stanovništva – a time i sprečavanju njihove radikalizacije. Nakon izmijenjenog globalnog sigurnosnog okruženja, Europa je nakon više od deset godina donijela prošle godine novu sigurnosnu strategiju za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. Njom se treba postići bolje i učinkovitije europsko vanjsko djelovanje, pronaći odgovore na krize, jačati mir i stabilnost u neposrednom susjedstvu te u područjima koja potencijalno mogu ugroziti njezinu stabilnost i sigurnost njezinih građana.
U aktualnim raspravama o njezinoj provedbi, Hrvatska drži važnima tri područja – preventivnu diplomaciju, povezivanje kriznog upravljanja s dugoročnim razvojnim politikama i jačanje sigurnosnog i obrambenog vida kriznog upravljanja. Također za nas je od ključne važnosti ulaganje u otpornost okruženja na trenutačne prijetnje u širem istočnom i južnom susjedstvu. Kada je riječ o našem neposrednom okruženju – prostoru jugoistoka Europe – nakon burne prošlosti i kriza koje smo prošli, shvatili smo da moramo preuzeti vlasništvo nad procesima. Shvatili smo da moramo ulagati dodatne napore u postizanje jedinstvene političke volje radi ostvarivanja zajedničkog cilja – a to je stvaranje područja mira, sigurnosti i suradnje.
Sigurnosna stabilizacija područja jugoistoka Europe, koja je još uvijek krhka, gospodarski razvoj i europske integracije zajednički su nazivnici koji moraju oslikavati našu suradnju. Ta suradnja se dodatno mora osnažiti s obzirom na trenutačne izazove koje dolaze s istoka i juga i međusobno se isprepliću u području jugoistočne Europe. Stoga Europska unija i NATO trebaju uložiti više u izgradnju otpornosti, suprotstavljanju uplitanja drugih aktera i integraciju, odnosno čvrsto uključivanje cijelog područja u euroatlantske strukture. I stoga se Hrvatska se zalaže da politika proširenja kao jedna od najuspješnijih politika ima važno mjesto u Globalnoj strategiji.
U „ponovno“ aktualnim okolnostima zamora od proširenja kada za neke europski projekt gubi svoju privlačnost, Hrvatska nastavlja čvrsto podupirati i promicati daljnje proširenje, naravno na individualnim postignućima, uvjetovanosti i ispunjavanju kriterija. Iz vlastitog iskustva, držimo da ovaj proces i dalje treba biti strog i pravedan.
Nastavak politike proširenja važan je i za samu Europsku uniju i njezinu vjerodostojnost te važan ulog u izgradnji njezine otpornosti, stabilnosti i sigurnosti te dobrobiti europskih građana. Zahvaljujem.