.png)
Poštovana predsjednice Republike Hrvatske, poštovani izaslaniče predsjednika hrvatske Vlade – ministre zdravstva, poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora i saborski zastupnici, poštovani članovi hrvatske Vlade, poštovani gradonačelniče Zagreba, poštovani predsjedniče Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, poštovani rektore Zagrebačkog sveučilišta i rektori hrvatskih sveučilišta,
dame i gospodo,
posebno pozdravljam dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu prof. Marijana Klaricu, sve bivše i sadašnje djelatnike, profesore i studente.
S posebnim zadovoljstvom sam se odazvao pozivu na ovu današnju svečanost u povodu obilježavanja 100. godine djelovanja Medicinskog fakulteta.
Stoga mi dopustite, prije svega, uputiti vam pozdrave i najiskrenije čestitke u ime svih zastupnica i zastupnika Hrvatskoga sabora te u osobno ime za ovu veliku obljetnicu – ne samo za Medicinski fakultet u Zagrebu, hrvatsku akademsku zajednicu već i za sve hrvatske građane.
Htio bih se osvrnuti na nedovoljno poznatu činjenicu koja povezuje Hrvatski sabor i Medicinski fakultet.
Kao institucija koje se stoljećima brinula o interesima hrvatskog naroda, zastupala ga i štitila, Hrvatski sabor bio je pokretač mnogih inicijativa – među ostalim zaslužan je i za osnivanje Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
Godine 1874. Hrvatski sabor proglasio je "Zakonski članak ob ustrojstvu Sveučilišta Franje Josipa I.", kojim su u okviru novog, modernog Sveučilišta utemeljena četiri fakulteta: Bogoslovni, Pravno-državoslovni, Mudroslovni i Liječnički fakultet. Prva tri fakulteta su započela s radom, dok je otvaranje Liječničkog fakulteta, zbog mnogih razloga, ostavljeno za kasnije.
Cilj je napokon ostvaren nakon 43 godine, tek 1917. godine, uoči velikih društvenih promjena - kraja 1. Svjetskog rata i sloma Austro-ugarske monarhije.
Milan Rojc, istaknuti hrvatski pravnik i političar, tijekom rasprave u Saboru o proračunu, predložio je 25. siječnja Zemaljskoj vladi otvaranje Medicinskog fakulteta u školskoj godini 1917./1918. U svom govoru je naglasio: „Ovo je veliki zadatak liječnika, zato stvorimo medicinski fakultet što prije. To nam je dužnost jer inače idemo ususret tjelesnom propadanju i izumiranju naroda. Treba da mu očuvamo tijelo zdravo, jer u zdravu tijelu bit će mu i duh zdrav. I samo tako će moći služiti svojim duševnim darovima, koje mu je Bog obilno dao. I samo tako bit će mu rad u korist vlastitu i jačanje cijele naše Domovine. Držim, visoki Sabore, da sam u jezgri prijedloga izrekao mišljenje cijelog visokog Sabora te preporučam prijedlog na prihvat.“
Govor je prihvaćen aklamacijom, uz potporu drugih zastupnika.
Krajem iste godine Hrvatski sabor donio je odluku o osnivanju Medicinskog fakulteta te predložio Dvorskoj kancelariji u Beču tri profesora koji su trebali organizirati Fakultet, imenovati dekana i brinuti se za popunjavanje katedri. To su bili dr. Teodor Wickerhauser, dr. Miroslav Čačković i dr. Dragutin Mašek.
Najznačajniji događaj za Medicinski fakultet u Zagrebu zbio se 17. prosinca 1917. kada je Zemaljska vlada, odnosno Odjel za bogoštovlje i nastavu, na čijem je čelu bio Milan Rojc, odredio saziv prve konferencije nastavnika za predavanja u prvom semestru nastave na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Medicinski fakultet, kao visokoobrazovna ustanova, osnovan je tako izravnom odlukom Hrvatskoga sabora koji je time dalekosežno utjecao na razvoj zdravstvenog sustava u Hrvatskoj.
Osim toga, od osnutka samostalne Republike Hrvatske, kroz Domovinski rat, mnogi liječnici i profesori školovani na Medicinskom fakultetu u Zagrebu bili su uvaženi ministri i zastupnici koji su odigrali važnu ulogu u stvaranju i obrani Domovine, a kasnije su se u svojem saborskom djelovanju zauzimali za unapređenje položaja medicinske struke i znanosti u Hrvatskoj.
U trenutačnom sazivu Hrvatskog sabora, 13 je zastupnika liječnika, od kojih je njih osam završilo Medicinski fakultet u Zagrebu.
Dame i gospodo,
živimo u vremenu u kojem se čini da su težak i ozbiljan rad, odricanje, stručnost, sustavnost i savjesnost podcijenjeni. Kako da javnim prostorom dominiraju oni koji zagovaraju nepoštivanje drugog, površnost, banalnost, uspjeh bez puno rada i muke, kao da dominira sustav izokrenutih vrijednosti.
No, upravo vaša profesija, vaš poziv jasno pokazuju da bez teškog rada, upornosti, strpljivosti, znanja, ali i ljudskosti, domoljublja i poštovanja čovjeka nema uspjeha niti napretka naše Domovine, društva, ali i ljudskog roda u cjelini.
Dopustite mi stoga na kraju čestitati svim dobitnicima ovogodišnjih nagrada – najboljim studentima i doktorandima, studentskim udrugama za njihov društveno-korisni doprinos razvoju Medicinskog fakulteta i profesorima za promicanje njegove međunarodne suradnje.
Vodstvu Medicinskog fakulteta i njegovim sadašnjim i budućim studentima i profesorima želim da i dalje ostvaruju svoju misiju – obrazovanje stručnih zdravstvenih djelatnika koji će svojim znanjem dodatno unaprijediti medicinsku djelatnost i znanost te biti centar izvrsnosti, mjerljiv u svjetskom okruženju.
Želim vam svima sretan Božić i svako dobro u 2018. godini te u daljnjem profesionalnom i privatnom životu.
Zahvaljujem.