.png)
Poštovane zastupnice i zastupnici,
sutra, 27. siječnja, obilježava se Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Tim povodom, dopustite mi da se kratko obratim.
Dana 27. siječnja 1945. oslobođen je nacistički koncentracijski logor Auschwitz.
Auschwitz – taj najveći logor zločina i okrutnosti – simbolizira i sva druga mjesta na kojima je tijekom nacističkih i fašističkih režima sustavno mučeno i ubijeno šest milijuna djece, žena i muškaraca samo zato što su bili Židovi i što su, prema monstruoznoj nacističkoj ideologiji, pripadali neželjenoj skupini. Šest milijuna ljudskih priča i snova, među kojima i onih pripadnika raznih manjinskih skupina nepovratno je nestalo.
Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta dan je sjećanja na sve žrtve onoga što sa sigurnošću možemo nazvati potpunim slomom čovječanstva.
Uz mučki ubijene žrtve holokausta danas, sutra, ali i svaki dan, moramo se sjećati i svih preživjelih koji nose teret jedne strašne povijesti te njihovih obitelji i bližnjih. Upravo svjedočenja preživjelih moraju se nastaviti prenositi na buduća pokoljenja kako se ne bi zaboravila ili banalizirala patnja milijuna ljudi i njihovih obitelji.
Holokaust nam mora biti stalan podsjetnik na strahote koje mogu prouzročiti rasizam i mržnja. Stoga naša odgovornost kao pojedinca, ali i društva mora biti borba protiv nesnošljivosti i mržnje, antisemitizma, ksenofobije i predrasuda bilo koje vrste. Time ćemo odati poštovanje prema svim izgubljenim životima, ali i preživjelima čija se svjedočenja ne smiju nikada zaboraviti.
Obilježavajući Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta odajemo čast i snazi židovskog naroda i svima drugima koji su znali i mogli prebroditi jedno od najmračnijih poglavlja povijesti čovječanstva.
Iskustvo holokausta pokazalo nam je da je tijekom toga teškog razdoblja europske povijesti bilo ljudi koji imali snage i odvažnosti da ne ostanu ravnodušni prema nepravdi nanesenoj pripadnicima židovskog naroda. Po cijenu vlastitog života i za dobrobit drugoga čovjeka hrabro i slušajući svoju savjest spašavali su poznate i nepoznate ljude.
Pravednici među narodima – među kojima je bilo 115 hrvatskih ljudi za koje se za sada zna – učinili su ono najviše što čovjek može učiniti za drugog čovjeka – pomoći i spasiti ljudski život riskirajući pritom svoj. Time su pokazali da uvijek postoji izbor i da prema zlu ne treba ostati ravnodušan.
Gledajući danas potomke spašenih, možemo razumjeti dubinu značenja riječi iz Talmuda: Onaj tko spasi jedan život, spasio je čitav svijet.
Poštovane zastupnice i zastupnici,
Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta podsjeća nas na načela snošljivosti i borbe protiv zločina bilo koje vrste kao i borbe protiv diskriminacije, rasizma i antisemitizma. Podsjeća nas na važnost promicanja demokratskog ideala dostojanstva, jednakosti i poštivanja svakog čovjeka, na važnost poštivanja prava svakog čovjeka bez obzira na rasu, spol, naciju, jezik, vjeru ili uvjerenje.
Podsjeća nas da globalno – svi zajedno – moramo nastaviti izgrađivati društva na međusobnom razumijevanju i povjerenju, snošljivosti i solidarnosti, u kojem ćemo trajno promicati univerzalna načela demokracije i ljudskih prava u duhu dijaloga i otvorenosti. To su temeljne vrijednosti na kojima počiva zajednica demokratskih država. One su ujedno najbolje jamstvo da se zauvijek spriječe okrutnosti, genocidi i zločini i da se više nikada ne ponovi holokaust, ali i zločini koji su kasnije bili počinjeni u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini – u Vukovaru, Škabrnji, Srebrenici i svim drugim mjestima patnje i boli.
Pozivam vas sada da zajedno odamo počast svim žrtvama holokausta koje moraju zauvijek ostati u kolektivnoj svijesti čovječanstva kako se ti zločini više nikad ne bi ponovili.
(minuta šutnje)
Neka im je vječna slava!