Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 60. sjednici održanoj 23. svibnja 2007. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. svibnja 2007. godine. 
Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Većina članova Odbora podržala je donošenje predloženih izmjena i dopuna zakona uz stajalište da predlagatelj u tekst konačnog prijedloga zakona uvrsti primjedbe i prijedloge iznesene u raspravi.

Posebno je kao značajna novina istaknuto uvođenje prava na status roditelja njegovatelja, temeljem kojeg će jedan od roditelja čije dijete ima teška oštećenja zdravlja koja zahtijevaju cjelodnevnu brigu, imati mogućnost odlučiti se umjesto zaposlenja izvan obitelji za cjelodnevnu njegu vlastitog djeteta uz pravo na naknadu plaće, što znači i uz pravo na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Iako predložena visina naknade plaće pri sadašnjem iznosu osnovice ne može ni izdaleka zadovoljiti potrebe, ipak je u raspravi ovaj prijedlog dopune zakona ocijenjen kvalitativnim iskorakom u rješavanju jednog od najtežih socijalnih problema.

U raspravi su izneseni slijedeći prijedlozi i mišljenja:
- Predložene izmjene i dopune zakona su već šeste po redu pa se opseg izvršenih intervencija u zakonski tekst izjednačava  po svom opsegu s osnovnim tekstom zakona od 219 članka (ili ih čak premašuje). U takvoj situaciji veoma je otežano, gotovo nemoguće snalaženje u zakonskom tekstu, što brojnim korisnicima socijalnih prava  predstavlja iznimno velik problem i dovodi u pitanje ostvarivanje njihovih zakonom zajamčenih prava. Iz tog razloga predloženo je da predlagatelj razmotri mogućnost da predloži s cjelovitim tekstom zakona, makar on predstavljao samo pročišćeni tekst sadašnjeg zakona sa svim do sada izvršenim izmjenama i dopunama.
- Ukazano je na potrebu da se zakonska terminologija uskladi na način da se umjesto termina „dijete s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem“ koristi termin „dijete s teškoćama u razvoju“. Tzv. „Sheratonskom Deklaracijom“ iz 2003. godine usvojeno je nazivlje kad je u pitanju invalidnost i to za odrasle osobe: „osobe s invaliditetom“, a za djecu: „djeca s teškoćama u razvoju“, pa bi to nazivlje trebalo koristiti i u zakonskim i podzakonskim aktima, a i u svakodnevnoj komunikaciji, uključujući i medije. Isto tako u tekstu Zakona kao i u njegovim izmjenama i dopunama potrebno je na mjestima gdje se govori o „tjelesnim i mentalnim oštećenjima“ koristiti precizniju formulaciju „tjelesno, senzorno ili mentalno oštećenje“, jer se u praksi često događa da se pod formulacijom „tjelesno oštećenje“ koju Zakon koristi u širem smislu, podrazumijeva samo motoričko oštećenje, te se pojedine odredbe Zakona tumače kao da se ne odnose na slijepe, gluhe ili gluhoslijepe osobe.  
- Istaknuto je da se gotovo 80% pritužbi građana u vezi s pravima utvrđenim Zakonom o socijalnoj skrbi odnosi na visinu iznosa koji primaju, pri čemu se konstatira da visina osnovice za utvrđivanje iznosa socijalnih davanja (400 kn) nije mijenjana od 2001. godine, iako su troškovi koji se iz tih davanja trebaju pokrivati u stalnom porastu, pa su korisnici dovedeni u izuzetno tešku situaciju.  Predloženo je stoga da se visina osnovice revalorizira u skladu s rastom troškova života, te da se uvede njeno redovito jednogodišnje ili dvogodišnje usklađivanje. 
- Iznesen je prijedlog da se iza članka 6. Prijedloga zakona doda novi čl. 6.a kojim bi se dopunio st. 4. čl. 20. važećeg Zakona, na način da se u prihode iz st. 1. tog članka ne uključuje ni „iznos uzdržavanja koje prima dijete po propisima o obiteljskim odnosima“(alimentacija). Rečeno je da je pravo na uzdržavanje ostvareno temeljem propisa o obiteljskim odnosima pravo djeteta koje ga prima te da se ne bi trebalo tretirati kao prihod kućanstva u smislu propisa o socijalnoj skrbi, jednako kao i dječji doplatak, koji se po spomenutoj zakonskoj odredbi (čl. 2. st. 4.) ne ubraja u prihode za koje se umanjuje visina pomoći za uzdržavanje.
- U čl. 21. al. 5. i čl. 27.st. 2. iza riječi „osposobljavanje za rad“ dodati „i život“, jer se   osposobljavanje osim za rad treba odnositi i na svakodnevni život. 
- U čl. 24. Prijedloga zakona (izmjena čl. 65. st. 5. Zakona), predloženo je da se s obzirom na dugotrajnost postupka pri nadležnim tijelima vještačenja, skratiti postupak na način da centar za socijalnu skrb uz preporuku ili ocjenu pružatelja usluga sam procjenjuje potrebu povremenog boravka izvan vlastite obitelji, dakle bez obveze pribavljanja prethodnog mišljenja tijela vještačenja. U istom članku (24.) u stavku 4. kojim se precizira da se povremenim boravkom smatra boravak  u trajanju od najaviše 12 sati tjedno, predloženo je da se doda tekst: „osim kada se radi o slijepim osobama uključenim u program psihosocijalne ili psihosocijalne i profesionalne rehabilitacije“. Ovo je obrazloženo time, što odrasle slijepe osobe u ovom programu sa smještajem provedu određeno/ograničeno vrijeme koje je potrebno za usvajanje novih znanja i vještina kako bi mogle nastaviti samostalniji život u obitelji, radnoj sredini i društvu u cjelini. 
- Čl. 28. kojim se mijenja čl. 74. st. 3. Zakona, predloženo je da se dopuni tako da se među osobe kojima se osigurava privremeni smještaj uključe  i djeca bez pratnje (tj. djeca stranci koja se na području RH zateknu bez pratnje roditelja ili zakonskog zastupnika) – sukladno Konvenciji o pravima djeteta.
- Čl. 77. predloženo je da se dopuni odredbom kojom bi se utvrdilo da je centar za socijalnu skrb dužan upoznati stranke s pravima koja im na osnovu ovog zakona pripadaju i načinima njihovog ostvarivanja, obzirom na učestalost primjedbi građana o nedovoljnoj informiranosti o pravima u sustavu socijalne skrbi.
- Dat je i prijedlog da se čl. 43..  kojim se uvodi čl. 121.b, dopuni tako da se centar za socijalnu skrb obaveže da najmanje jednom u 6 mjeseci, a po potrebi i češće obiđe korisnika smještaja u obiteljskom domu, jer praksa pokazuje da je nakon izdavanja dozvole za rad, iznimno važno nadzirati zbrinjavanje korisnika, odnosno ostvarivanje funkcije obiteljskog doma. Izneseno je i mišljenje da  bi čl. 121. c – trebalo dopuniti tako da se precizira da osoba koja pruža usluge obiteljskog doma ne može biti niti osoba kojoj je izrečena neka od mjera obiteljsko-pravne zaštite, zatim osoba protiv koje je u tijeku kazneni postupak, kao ni osoba protiv koje je u tijeku prekršajni postupak odnosno koja je prekršajno proglašena krivom zbog nasilja u obitelji.
- U raspravi je iznesen i prijedlog da se izmjenama obuhvati i članak 190. Zakona o socijalnoj skrbi imajući u vidu specifičan položaj slijepih osoba, tako da se za te osobe sudjelovanje u snošenju troškova utvrdi do visine 50% od njihovih ukupnih prihoda.
- Također je predloženo da se izmjenama obuhvati i čl. 200. Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno da se taj članak briše iz Zakona. Spomenutim člankom propisano je da ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi na temelju rješenja o ostvarivanju pomoći za uzdržavanje i stalnog smještaja ima pravo na zabilježbu tražbine u zemljišnim knjigama na nekretninama u korisnikovom vlasništvu. Izraženo je mišljenje da se Republika Hrvatska, odnosno ministarstvo, ovim institutom ne štiti na zadovoljavajući način glede namirenja svojih budućih zahtjeva prema korisniku pomoći, te da se ovakva mjera može smatrati nepotrebnom i nerazmjernom potrebi za upisom zabilježbe. S druge strane,   praksa pokazuje da jedan broj osoba kojima je neophodna socijalna zaštita, osobito kada su u pitanju staračka poljoprivredna domaćinstva, zbog nerazumijevanja ovog pravnog instituta ili loše upućenosti, odustaje od prava na socijalnu pomoć, iako živi na rubu životne egzistencije, zbog straha da će primjenom čl. 200. Zakona ostati bez imovine.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese slijedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi – P.Z. br. 686.
2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja iznijeti u raspravi upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin