Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 15. sjednici održanoj 02. prosinca 2008. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 21. studenoga 2008. godine.

Odbor je Prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je iznesen veći broj primjedbi na predložena rješenja uz ocjenu da bi neka od njih u praksi mogla izazvati dodatne teškoće, a pojedine odredbe i različita tumačenja, čime se dovodi u pitanje sama svrha predloženih izmjena i dopuna Zakona.

Kada je u pitanju uvođenje participacije roditelja odnosno skrbnika učenika za kupnju udžbenika i drugih nastavnih sredstava, izraženo je mišljenje da se radi o pitanju koje se tiče prava građana, pa nije prihvatljivo da o tome odlučuje ministar, i to bez ikakvih zakonom utvrđenih kriterija, kako je to predviđeno u članku 15. Konačnog prijedloga zakona. Upozoreno je da se prava i kriteriji za njihovo ostvarivanje mogu propisivati jedino zakonom. Također je istaknuto da se ovakvim prijedlogom zadire u prava djece stvarajući razlike među njima na temelju imovinskog stanja njihovih roditelja, a ovdje nije riječ o pravima roditelja, već o pravima djeteta.

Iznijet je niz primjedbi na odredbe koje se odnose na udžbenike i druga nastavna sredstva za nastavu na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Istaknuto je da ovu nastavu već dugi niz godina prati problem nedostatka potrebnih udžbenika, a da predložena rješenja u Konačnom prijedlogu zakona ne samo da neće pomoći u rješavanju tog problema, već da neka od njih uvođenjem dodatnih procedura problem mogu još više zakomplicirati. Posebno je ukazano na slijedeće:

- Uslijed male naklade i velikih troškova kod izdavanja udžbenika na jeziku i pismu nacionalnih manjina neizbježno je da državni proračun sudjeluje u sufinanciranju njihovih troškova. Iako se to u praksi i čini već duži niz godina, zakonom taj problem nije reguliran, pa s tim u vezi treba dopuniti članak 4. Zakona koji uređuje financiranje nabave udžbenika sredstvima državnog proračuna.
- Podnošenje zahtjeva za odobravanje udžbenika za škole na jeziku i pismu nacionalnih manjina koji su samo prijevodi udžbenika izvorno priređenih na hrvatskom jeziku treba pojednostavniti. Naime, pošto su ti udžbenici kao izdanja na hrvatskom jeziku prošli svu proceduru odobravanja predviđenu zakonom, nema razloga da se za njihov prijevod na jezik i pismo nacionalne manjine kompletna procedura još jednom ponavlja, obzirom da nema nikakve razlike u sadržaju već samo u jeziku izdanja. U tom smislu u članku 8. Konačnog prijedloga zakona (članak 6. Zakona) za takve udžbenike treba na minimum reducirati zahtjeve koji se nakladnicima propisuju stavkom 5. tog članka.
- Kada su u pitanju udžbenici za nastavu na jeziku i pismu nacionalnih manjina koji se uvoze iz matične zemlje manjine, onda, kako je u raspravi istaknuto, nije ključni problem njihovo odobravanje, za što se predloženim izmjenama i dopunama Zakona bez razloga uvodi krajnje restriktivan režim, nego čitav niz drugih problema koji se ovim prijedlogom zakona ne rješavaju. Tako su, iako je pravo korištenja udžbenika iz matične zemlje utvrđeno Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, otvorena pitanja kao što su: subjekti uvoza, postupak uvoza, odabir udžbenika, financiranje uvoza, podnositelj zahtjeva za odobravanje udžbenika i dr. Kao jedno od rješenja za taj problem u raspravi je predloženo da se u članak 8. Konačnog prijedloga zakona (čl. 6. važećeg Zakona) uvrsti odredba kojom bi se utvrdilo da će Ministarstvo posebnim pravilnikom utvrditi postupak nabave i odobravanja udžbenika koji se uvoze iz matične zemlje za potrebe nastave na jeziku i pismu nacionalne manjine.
- Što se tiče odredbi u članku 9. Konačnog prijedloga zakona (članak 7. stavak 6. Zakona) kojima se uređuje sastav povjerenstava za utvrđivanje usklađenosti udžbenika koji se koriste u nastavi na jeziku i pismu nacionalne manjine, u raspravi je izraženo mišljenje da se predloženim odredbama dodatno komplicira i bez potrebe poskupljuje izdavanje udžbenika za tu nastavu. Sve će to produžiti postupak izdavanja udžbenika u situaciji kada je nedostatak udžbenika jedan od najtežih problema s kojima se suočava nastava na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Za te udžbenike koji su ionako skupi zbog male naklade i specifičnih troškova, predviđa se osnivanje više povjerenstava čiji je broj i sastav u predloženim odredbama nejasno definiran. Tako se u stavku 6. podstavku 3. ovog članka koristi izraz „znanstvenik i stručnjak“, a u podstavku 4. izraz: „znanstvenik odnosno stručnjak“. Nejasno je iz formulacije ovih odredbi i to da li u sastav povjerenstava na koje se odnose ulazi ili ne ulazi stručnjak metodičar, pa se sa sigurnošću ne može zaključiti koliko bi ta povjerenstva trebala imati članova (dva ili tri člana). Ukoliko bi se prihvatio prijedlog da se pitanje uvoza i odobravanja udžbenika iz uvoza za nastavu na jeziku i pismu nacionalnih manjina uredi posebnim pravilnikom Ministarstva, onda bi podstavak 4. trebalo brisati jer bi bio suvišan. Kada je u pitanju povjerenstvo za udžbenike koji se s hrvatskog jezika prevode na jezik i pismo nacionalne manjine (podstavku 5. ) predviđeno je da sva tri člana povjerenstva čine učitelji ili nastavnici određenog nastavnog predmeta koji rade u nastavi na jeziku i pismu nacionalne manjine. S obzirom da se ovdje radi o udžbenicima koji su već prošli proceduru odobravanja za nastavu na hrvatskom jeziku, bitno je samo da prijevod bude jezično korektan, pa sastav povjerenstva treba udovoljiti upravo toj potrebi, a to znači da u njega svakako treba biti uključen nastavnik jezika i književnosti nacionalne manjine.
- Iznijeto je i mišljenje, kada je u pitanju članku 15. Konačnog prijedloga zakona (kojim se mijenja članak 13. Zakona) da bi se njime trebalo utvrditi da se na nacionalne manjine ne odnose rokovi utvrđeni u članku 6., 15. i 16. Zakona, ali da ne bi trebalo isključivati ostale odredbe članka 15. Ukazano je i na to da u ovoj odredbi nije predviđeno da se na slučajeve na koje se odnosi ne primjenjuje stavak 5. podstavak 5. članka 6. Zakona, kao što je to uređeno važećim zakonom. Ta zakonska odredba traži da se uz zahtjev za odobravanje udžbenika prilaže uz ostalo i dokaz da je nakladnik registriran u Republici Hrvatskoj. Školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine po zakonu mogu koristiti udžbenike iz matične zemlje uz odobrenje Ministarstva, ali obzirom da su nakladnici tih udžbenika izvan Republike Hrvatske, uz zahtjev za odobravanje takvog udžbenika ne mogu priložiti dokaz da je nakladnik registriran u Republici Hrvatskoj.

Upozoreno je i na termin „učenici s posebnim potrebama“ koji se koristi u ovom zakonu. Rečeno je da je nejasno na koga se odnosi. Naime, u nekim drugim dokumentima (pedagoški standardi) taj termin uključuje i djecu s teškoćama u razvoju i izuzetno talentiranu djecu. Ako se misli na djecu s teškoćama u razvoju onda taj termin treba i koristiti kako ne bi bilo zabune. Iznijeto je mišljenje da bi u članku 9. stavak 6. podstavak 6. u povjerenstvo za udžbenike za djecu s teškoćama u razvoju trebalo uključiti i stručnog suradnika ( psiholog, pedagog ili defektolog) s iskustvom u radu s tom djecom. U članku 15. Konačnog prijedloga zakona kojim se isključuje primjena članka 6. stavak 4. i članka 15. Zakona na određene kategorije udžbenika, među ostalim i na udžbenike za djecu s teškoćama u razvoju, predloženo je da se precizira da se ta iznimka primjenjuje samo u posebno opravdanim slučajevima, o čemu odlučuje ministar, jer bi automatska primjena ove odredbe mogla još više otežati snabdijevanje učenika s teškoćama u razvoju udžbenicima za koje nakladnici nisu zainteresirani zbog malih naklada.

Predloženo je također da se zadrži odredaba stavka 6. članka 15. Zakona kojom je bilo omogućeno pravovremeno informiranje roditelja i učenika o udžbenicima koji će biti u uporabi slijedeće školske godine, odnosno da se s tim u vezi preformulira odredba članka 18. Konačnog prijedloga zakona.
Iznesen je i prijedlog da se zakonom uredi (članak 19.) ne samo dostava udžbenika školama već distribucija udžbenika učenicima u kojoj je zbog izostanka regulative bilo problema, pa jedan broj djece ove školske godine nije na vrijeme dobio svoje udžbenike.

Ukazano je i na potrebu da se pored odgovornosti fizičkih osoba koje utječu na učitelje, odnosno nastavnike pri izboru udžbenika, sankcionira i odgovornost djelatnika škole koji u poslovima s udžbenicima (sudjelovanje u odabiru udžbenika) steknu protupravnu korist (tj. da se u vezi s tim dopuni članak 22. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 18. Zakona).

U glasovanju, nakon provedene rasprave, Odbor nije podržao Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu, s Konačnim prijedlogom zakona (od osam nazočnih članova Odbora 3 su bila «za», 2 „protiv“ i 3 «suzdržana»).

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin