Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 58. sjednici održanoj 25. travnja 2007. godine, Izvješće o radu pučkog pravobranitelja za 2006., koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnio Pučki pravobranitelj, aktom od 3. travnja 2007. godine.
 
Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora jednoglasno podržali standardno kvalitetno i opsežno izvješće pučkog pravobranitelja, posebno pohvaljujući metodologiju njegove izrade kojom su obuhvaćeni svi aspekti rada Ureda pučkog pravobranitelja, od opće slike stanja kroz prikaz statističkih podataka, preko analize rada po pravnim područjima uz prikaz pojedinih predmeta, predstavljanje rada na terenu i međunarodnih aktivnosti, pa sve do završnih ocjena i prijedloga.
Članovi Odbora posebno su istaknuli iznimno dobru suradnju Odbora s pučkim pravobraniteljem, koja se ostvaruje kroz stalne kontakte i aktivna sudjelovanja pučkog pravobranitelja na sjednicama Odbora. Mišljenja su da Hrvatski sabor treba pažljivo razmotriti i prihvatiti preporuke i prijedloge pučkog pravobranitelja te inzistirati na njihovom implementiranju, u čemu će i ovaj Odbor dati svoj doprinos i podršku. To se prije svega odnosi na provođenje zaključaka Hrvatskoga sabora kojima su podržani planovi za jačanje institucije pučkog pravobranitelja, prije svega financijsko i kadrovsko jačanje Ureda pučkog pravobranitelja. Iako je u Državnom proračunu za 2007. godinu osigurano povećanje sredstva od 24% više nego za 2006. godinu, što će omogućiti zapošljavanje dijela potrebnih službenika, članovi Odbora će i u pripremi proračuna za 2008. podržati daljnje povećanje od 20% kako bi se dodatno kadrovski ojačao Ured sukladno predloženim i podržanim planovima. Odbor, također predlaže Hrvatskome saboru da iznađe rješenje za pitanje radnog prostora kako bi se osigurao normalan rad Ureda.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na važnost šireg sagledavanja instituta pravobraniteljstava u Republici Hrvatskoj.
Naglašeno je da je institucija pučkog pravobranitelja ustanovljena Ustavom Republike Hrvatske s ciljem zaštite ustavnih i zakonskih prava građana u postupku pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti. Upravo ovu funkciju pučkog pravobranitelja, kako je istaknuto, potrebno je ojačati proširivanjem njegovih ovlasti, što je sukladno stajalištima i preporukama Povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe koji, prema Protokolu 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, preuzima aktivnu ulogu u radu Europskog suda za ljudska prava kroz uspostavljanje mreže nacionalnih ombudsmana s ciljem rješavanja onih pitanja koja bi mogla dovesti do velikog broja sporova pred Europskim sudom. Zakonima kojima se ustanovljavaju nova pravobraniteljstva ne mogu se mijenjati i preuzimati ustavne nadležnosti pučkog pravobranitelja, a upitna je i funkcionalnost i racionalnost takvog pristupa. O tome se mora voditi računa pri osnivanju novih pravobraniteljstava s obzirom da se u saborskoj proceduri već nalaze dva prijedloga zakona (o pravobranitelju za osobe s invaliditetom i pravobranitelju za umirovljenike i starije osobe), a u javnosti se lobira i za uvođenje pravobranitelja za još neke ranjive društvene skupine. Kako su u raspravi iznesena i stajališta koja podupiru osnivanje malih i mobilnih specijaliziranih pravobraniteljstva, članovi Odbora su mišljenja da se o ovoj problematici treba održati posebna rasprava (pa i na plenarnoj sjednici Sabora). Pritom treba imati u vidu da pravobraniteljstva ne moraju nužno biti saborski ovlaštenici, te da se iz pretpristupnih fondova EU mogu iznaći potrebna sredstva za njihov rad.

Kako građani i javnost, ali i međunarodne institucije, instituciju pučkog pravobranitelja shvaćaju kao nacionalnu i nezavisnu instituciju za zaštitu ljudskih prava s najširim mandatom na području zaštite ljudskih prava, članovi Odbora su mišljenja da bi u tom smislu trebalo izvršiti izmjene i dopune Zakona o pučkom pravobranitelju, ali i čl. 92. Ustava Republike Hrvatske. Također su podržali ocjenu pučkog pravobranitelja da bi bilo korisno da se određeni oblici kontrole po pritužbama građana povjere pučkom pravobranitelju kao opunomoćeniku Hrvatskog sabora koji je nezavisan i samostalan u svom radu, a koji bi predstavljali dodatnu zaštitu protiv dugotrajnosti postupaka i nepravilnog postupanja u poslovima sudske uprave.  Naime, pojedini članovi Odbora su naglasili, a to potvrđuje i pravobranitelj u svojem izvješću, da je jedan od najvećih problema hrvatskog pravosuđa - dugotrajnost sudskog postupka, odnosno prekoračenje razumnog roka. Istaknuli su da reagiranje Ministarstva pravosuđa na upućene predstavke nije zadovoljavajuće. Ministarstvo se pri ispitivanju pritužbi zadovoljava odgovorom predsjednika suda ili čak predmetnog suca, dok je neposredan uvid u sudski spis rijedak izuzetak. Pravosudna inspekcija u pravilu ne vrši nadzor po pritužbama i predstavkama građana (u 2006. godini samo u jednom slučaju obavljen je nadzor na temelju predstavke građana), i ni jedan od stegovnih postupaka protiv sudaca u 2006. godini nije pokrenut na osnovi činjenica utvrđenih u postupku ispitivanja predstavki. Budući da je pučki pravobranitelj najveći dio izvješća posvetio radu upravnih tijela, s obzirom da se i najveći broj pritužbi u 2006. godini odnosio na dugotrajnost upravnih postupaka i postupanje odnosno nepostupanje upravnih tijela (manje na nezakonitost i nepravilnost njihovih odluka i akata), posebna pažnja u raspravi je posvećena prijedlozima za rješavanje ovog problema. 

Na dugotrajnost i nedonošenje rješenja u zakonskom roku (60 dana) ili bar primjerenom i razumnom roku i dalje su najčešće pritužbe u mirovinsko-invalidskim, imovinsko-pravnim i stambenim stvarima, te u pitanjima obnove i graditeljstva, i to kako u prvostupanjskom tako i u postupku po žalbama. Osim nepoštivanja rokova od strane upravnih tijela, pučki pravobranitelj je upozorio i na nepoštivanje zakonske obveze iz čl. 296. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojoj su upravna tijela dužna uvijek pismeno obavijestiti stranku kada ne mogu poštivati zakonske rokove i navesti koje će radnje poduzeti u svrhu rješavanja njihovih predmeta.

Prema njegovom mišljenju u nemalom broju upravnih postupaka odugovlačenje je posljedica toga što ni prvostupanjska, a ni drugostupanjska (žalbena) tijela ne koriste prava i mogućnosti (ali ne i obveze) iz čl. 235.-237. odnosno 242. i 243. Zakona o upravnom postupku prema kojima mogu sama povodom žalbe riješiti upravnu stvar. Naglasio je da takva praksa dovodi do višestrukog poništavanja rješenja i vraćanja na ponovni postupak, čime se produljuje postupak i krše prava građana. Posljedica takve prakse rada upravnih tijela je i to da je Europski sud za ljudska prava u dvije presude sredinom 2006. godine utvrdio povredu čl. 6. st. 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u RH uz ostalo i zbog dugotrajnosti upravnog postupanja. Upozorio je da bi pravna stajališta iz tih presuda mogla dovesti do novih presuda protiv Republike Hrvatske s financijskim posljedicama, ali i s ocjenom da Republika Hrvatska u upravnim stvarima ne može osigurati europske standarde. Članovi Odbora su podržali preporuke pučkog pravobranitelja, osobito one koje se odnose na kadrovsko i materijalno jačanje upravnih tijela, stvaranje uvjeta za brže rješavanje predmeta na Upravnom sudu, posebice onih kod kojih je prošlo više godina, analiziranje problema šutnje administracije i poduzimanje mjera kako bi se taj problem riješio, te analizu primjene odredaba čl. 235.-237. i 242. i 243. Zakona o upravnom postupku.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese slijedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Izvješće o radu pučkog pravobranitelja za 2006. godinu.

2. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi iznijeti u raspravi o Izvješću, kao i primjedbe, prijedlozi i preporuke pučkog pravobranitelja dani u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja mjera za učinkovitiji rad nadležnih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.  

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin