Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 58. sjednici održanoj 25. travnja 2007. godine, Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2006., koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 30. ožujka 2007. godine.
 
Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom izlaganju pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je iznijela ocjenu da se Zakon o ravnopravnosti spolova (ZORS) ne primjenjuje u zadovoljavajućoj mjeri. Međutim, naglasila je da su vidljivi pomaci u brojnim područjima. Tako je veliki broj državnih tijela, pravnih osoba s javnim ovlastima te pravnih osoba u pretežitom vlasništvu države ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, za razliku od 2005. godine, ispunilo obvezu donošenja planova djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova. Također je naglasila da sve više državnih tijela, javnih službi i ustanova prikuplja, evidentira i obrađuje statističke podatke i informacije i prema spolu.
Istaknula je da povećani broj pritužbi ukazuje na kršenje prava građana i građanki na temelju spola u svim područjima života, posebice na području rada i zapošljavanja i zaštite od nasilja u obitelji kao i da je povećan broj pritužbi muškaraca, osobito vezano uz socijalnu skrb. Iznijela je i ocjenu da su vidljivi pomaci zahvaljujući djelovanju Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i MUP-a, ali da broj i težina slučajeva prijavljenog nasilja, kao i broj ubijenih žena kao žrtava obiteljskog nasilja u protekloj godini ukazuju na nedostatke u prevenciji, za čije jačanje se mora više zauzeti lokalna i regionalna samouprava.

U raspravi su članovi Odbora podržali ocjenu pravobraniteljice da samo provođenje mjera predviđenih Nacionalnom politikom za promicanje ravnopravnosti spolova u RH 2006.-2010. za ostvarivanje jednakih mogućnosti za žene na tržištu rada neće biti dovoljno kako bi se smanjila visoka stopa nezaposlenosti žena, te zastupljenost žena u manje plaćenim sektorima. S obzirom da iz izvješća proizlazi kako nije bilo pritužbi na visinu osobnih dohodaka ili na vrlo otežane mogućnosti napredovanja u poslu, što je potvrdilo i više analiza tržišta rada, članovi Odbora su mišljenja da se ovom području treba posvetiti više pažnje, te podržavaju prijedlog pravobraniteljice da se donesu dodatne mjere i politike kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj i regionalnoj razini kako bi se povećala zaposlenost žena i poboljšao njihov status na tržištu rada. U slučajevima diskriminacije na području rada i zapošljavanja, mišljenja su da bi se velika pomoć u ostvarivanju zaštite u slučaju kršenja antidiskriminacijskih odredbi osigurala donošenjem Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, kao i kroz potrebne zakonodavne izmjene s ciljem sprečavanja zlouporaba zaključenja ugovora o radu na određeno vrijeme, ali i jačanje Državnog inspektorata, kako je to u završnim ocjenama predložila pravobraniteljica. U tom smislu, iznesena je primjedba da u Izvješću nedostaje osvrt na problem rada nedjeljom kojim su u najvećem postotku pogođene žene zaposlene u trgovini, te da se u svezi s tim očekivala vidljivija aktivnost pravobraniteljice.
Članovi Odbora su kod razmatranja ovog, kao i prethodnog izvješća, konstatirali da je broj pritužbi i dalje prilično nizak s obzirom na probleme u području ostvarivanja ravnopravnosti spolova.  U Izvješću se navodi da je tijekom 2006. zaprimljeno svega 193 predmeta po pritužbama građana/ki (11% više u odnosu na 2005. kada su zaprimljene 174 predstavke od pojedinaca, grupa i institucija) što predstavlja neznatno povećanje. Naglašeno je kako je potrebno poduzeti dodatne mjere kako bi uloga pravobraniteljstva za ravnopravnost spolova bila vidljivija u javnosti (npr. drugačije osmisliti kampanje za senzibiliziranje javnosti). Predloženo je, također, da na web stranici Ureda pravobraniteljice bude prisutno što više sadržaja, uključujući i samo izvješće o radu, s obzirom da postoji interes javnosti za informacijama koje su u njemu sadržane.
 Članovi Odbora su se također osvrnuli na dio izvješća pravobraniteljice u kojem je iznijela slijed događanja povodom predstavke službenika/ca Ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova koju su podnijeli 14. veljače 2006. Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Odboru za ravnopravnost spolova.
Ukazano je i na to da u Izvješću nema konstatacije kako je Ured kadrovski osposobljen za rad na poslovima utvrđenim zakonom, imajući u vidu da je, u odnosu na broj zaposlenih koji je određen Pravilnikom o radu, Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova poslovao s manje od polovice zaposlenih. Također se u i Izvješću ne navodi kako se to odrazilo na učinkovitost rada Ureda u svim područjima njegova djelovanja. Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“, 1 „protiv“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese slijedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2006. godinu.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin