Odbor za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj, Hrvatskoga sabora raspravio je na 12. sjednici, održanoj 2. prosinca 2008. godine, Konačni prijedlog zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 21. studenoga 2008. godine.
Raspravu o navedenom Prijedlogu zakona Odbor je proveo sukladno odredbi članka 87. Poslovnika Hrvatskoga sabora kao matično radno tijelo.
U raspravi su sudjelovali predstavnici udruga poljoprivrednih proizvođača, poslodavaca, sindikata i Zadružnog saveza.
Uvodno izlaganje podnio  je  predstavnik predlagatelja.
U raspravi je izražena sumnja u svezi ustavnosti članka 81. po kojem postupak prodaje i zakupa privatnog poljoprivrednog zemljišta provodi jedinica lokalne samouprave  u ime i za račun Agencije.
Uvažavajući članak 48. Ustava Republike Hrvatske, koji određuje o obvezi nositelja vlasničkog prava i njihovih korisnika da pridonose općem dobru, izraženo je mišljenje o neodrživosti odredbi kojima privatna osoba ne može raspolagati svojom privatnom imovinom, nego lokalna zajednica prodaje privatno zemljište.
Izražen je nadalje, problem nekonkurentnosti poljoprivredne proizvodnje i u tom smislu povezanost zemljišne politike, segmentiranja poljoprivrede za potrebe prehrambene industrije, sustav poticaja, svih propisa koji se odnose na poljoprivredu i ekonomskih mjera u gospodarstvu Hrvatske.
Upitna je kompetentnost jedinica lokalne samouprave u raspolaganju poljoprivrednim zemljištem, mogućnost manipulacija, pogodovanja i sl., kao i  nadzor nad preko 500 jedinica lokalne samouprave.
Izneseni su i nepouzdani podaci iz statistike poljoprivrednog zemljišta koji se kreću od 1 milijun i 200 tisuća hektara do cca 3 milijuna hektara. U europskoj statistici je evidentiran podatak  1 milijun i 200 tisuća hektara, pa ćemo za zemljište iz EU umjesto 450 milijuna eura dobivati 150 milijuna eura.
Upitno je, trebaju li poljoprivrednim zemljištem raspolagati i jedinice lokalne samouprave i Agencija.
Imajući u vidu povezanost zemljišne politike i poticaja iznesen je podatak da manje od 1% svih gospodarstava dobiva cca 25% novca, a 10% svih gospodarstava dobiva cca 80% novca, te je to najnepravednija raspodjela poticaja u cijelog Europi.
U daljnjoj raspravi izražena su iskustva kada su jedinice lokalne samouprave na kvalitetan način stavile u funkciju poljoprivredno zemljište na svom području.
Izraženo je mišljenje da će kvalitetna zemljišna politika ovim Zakonom omogućiti okrupnjavanje poljoprivrednih posjeda i veći dohodak u sektoru poljoprivrede.
Pozitivnim je ocijenjeno i stavljanje pod kontrolu prodaje i zakupa privatnog poljoprivrednog zemljišta. Pohvaljeno je osnivanje Agencije, pravo prvokupa i stvaranje zemljišnog fonda koji će omogućiti okrupnjavanje.
Dobro je  što će se uspostaviti informacijski sustav podataka o poljoprivrednom zemljištu u Republici Hrvatskoj, a što će omogućiti uvid u gospodarenje poljoprivrednim zemljištem. Pozitivan je i sustav nadzora te uvođenje poljoprivrednih redara a što će osigurati da se poljoprivredno zemljište stavi u funkciju.
U odredbama koje govore o promjeni namjene poljoprivrednog zemljišta bilo bi dobro razmotriti  mogućnost da se napravi razlika u plaćanju naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta obzirom na pojedine djelatnosti, da se ne spriječi ili umanji trend razvoja drugih gospodarskih djelatnosti. 
Tijekom rasprave je iznesen i veliki problem poljoprivrednih proizvođača koji Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine
(Narodne novine, br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002), zbog određenog roka, nisu uspjeli vratiti poljoprivredno zemljište koje im je oduzeto. Izražena je i bojazan tajkunizacije poljoprivrednog zemljišta kada neki dobivaju i tisuće hektara.
U raspravi je izraženo mišljenje da bi Agencija mogla podsjećati na Hrvatski fond za privatizaciju. Bilo bi dobro da se Zakonom a ne Statutom odredi koji su kriteriji (državni interes) za otkupljivanje poljoprivrednog zemljišta novcem poreznih obveznika, budući se govori o prioritetu okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta i stvaranja zemljišnog fonda.
Izražen je stav protivljenja prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, te da odluku o tome donosi općinsko, gradsko vijeće ili skupština Grada Zagreba. Kod raspolaganja privatnim poljoprivrednim zemljištem određuje se da općina, grad u ime i za račun Agencije provodi postupak natječaja i donosi odluku prema redoslijedu kriterija o najboljem ponuditelju. No razlika je, da li o tome donosi odluku općinsko ili gradsko vijeće ili izabrani načelnik ili gradonačelnik. To bi trebalo jasnije definirati  
Predstavnici udruga zemljišnih zajednica Zagrebačke županije predložili su da se u članku 32. doda novi stavak kojim bi se onemogućila prodaja poljoprivrednog zemljišta zemljišnih zajednica oduzetog za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine a trenutno u vlasništvu Republike Hrvatske, dok se ne riješi pitanje povrata imovine ovlaštenicima zemljišnih zajednica, s mogućnošću davanja u zakup do pet godina.  
Predloženo je, da bi bilo bolje u člancima 45. i 54., u kojima se govori o roku na koji se daje državno poljoprivredno zemljište u zakup i dugogodišnji zakup umjesto „rok od 20 godina“ i „na 50 godina“ da stoji „rok do 20“ i „do 50 godina“.
U daljnjoj raspravi, naglašeno je da nije dobro u vrijeme globalne financijske i ekonomske krize ići u privatizaciju državnog poljoprivrednog zemljišta, budući je to trenutno najvrednija imovina s kojom Hrvatska raspolaže, da se ne ponovi greška kada se u vrijeme rata u Hrvatskoj provodila privatizacija društvenih poduzeća. Neprimjereno je očekivati da će seljaci, čiji prihodi od poljoprivrede ne mogu pokriti ni obveze dosadašnjih zaduženja, moći kupovati poljoprivredno zemljište.
Zakup i dugogodišnji zakup bi trebali biti financijski povoljniji za one koji idu u proizvodnje koje Hrvatskoj nedostaju, a što bi omogućilo smanjenje uvoza. 
Prenamjena poljoprivrednog zemljišta je u nekim slučajevima potrebna, no trebalo bi  onemogućiti špekulacije povećanjem naknada za prenamjene. Kada se govori o golf igralištima i o donošenju posebnog zakona o golf igralištima, treba imati u vidu da mnoge zemlje više ne dozvoljavaju gradnju golf igrališta, budući oni zauzimaju velike površine i zahtijevaju korištenje znatnih količina vode. Stoga je upitna opravdanost odredbe da se investitori oslobađaju  plaćanja naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta pri gradnji golf igrališta.
Sagledavajući sve objektivne i subjektivne razloge dugogodišnjeg problema neobrađenosti poljoprivrednog zemljišta, kao i sve izneseno u raspravi iznesen je prijedlog da bi bilo dobro o predmetnom Zakonu provesti i treće čitanje. 
  
Nakon provedene rasprave Odbor za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj Hrvatskoga sabora odlučio je većinom glasova (5 glasova „za“ i 2 glasa „uzdržana“) predložiti Hrvatskome saboru da donese

Zakon o poljoprivrednom zemljištu

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio zastupnicu Dragicu Zgrebec, predsjednicu Odbora.

        PREDSJEDNICA ODBORA
        Dragica Zgrebec, dipl. oec