Odbor za poljoprivredu Hrvatskoga sabora raspravio je na 2. sjednici održanoj 17. rujna 2020. godine, Izvješće o stanju sektora vodnih usluga i radu Vijeća za vodne usluge za 2018., koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijelo Vijeće za vodne usluge, aktom od 28. veljače 2020. godine

Odbor za poljoprivredu je, sukladno članku 99. Poslovnika Hrvatskoga sabora proveo raspravu o predmetnom aktu kao matično  radno tijelo.

Uvodno je predstavnik podnositelja Izvješća istaknuo kako je Vijeće u izvještajnom razdoblju pratilo rad 171 isporučitelja vodnih usluga, od čega 163 javna isporučitelja i 2 privatna koncesionara. Uz navedeno, 4/5 ukupno isporučene vode Republici Hrvatskoj isporučuje 29  isporučitelja s isporukom preko 1,8 mil. m3/godišnje, dok  109 isporučitelja pokriva 1/5 isporuke. Ukupne količine vode u međusobnoj isporuci između različitih isporučitelja vodnih usluga u 2018. iznose 43,11 mil. m3/godišnje ili 15%. ukupno isporučene vode. Ukupno je 42 isporučitelja vodnih usluga prodavao vodu u veleisporuci i interventnim isporukama. 70,71 % vode se isporučuje kućanstvima, a 29,29% poslovnim korisnicima. Broj vodovodnih priključaka povećan je za 0,2% u odnosu na 2017. godinu i iznosi 1.257.773, broj kanalizacijskih priključaka povećao se za  2,7 % i iznosi 584.243, a prosječna potrošnja vode  u kućanstvima pala je na 127 litara dnevno po stanovniku odnosno  10,67 m3 mjesečno po kućanstvu. Broj zaposlenih u 2018. godini je iznosio je  8608 zaposlenih, što je porast u odnosu na 2017. Prema financijskim izvještajima isporučitelja najveći broj ljudi zapošljavao se radi provedbe EU financiranih projekata. Broj zaposlenih na 1.000 priključaka je  4,7, što je neznatno povećanje u odnosu na 2017. (4,6).  Prosječna neto plaća 2018. je iznosila 6.281,09 kn/mj. Gubici vode za ljudsku potrošnju u javnoj vodoopskrbi su neznatno pali na 48,94% (s 49% u 2017.).  Anomalije u sustavu se i nadalje uglavnom događaju kod isporučitelja koji isporučuju 1/5 ukupne vode u Hrvatskoj i to zbog neosiguranja povrata troškova, gubitaka, tekuće nelikvidnosti i subvencioniranja operativnih troškova iz proračuna jedinica lokalne samouprave. Isporučitelji se financiraju iz cijene vodne usluge (koja pokriva operativne troškove) i naknade za razvoj (koja pokriva dio kapitalnih troškova). Ostali kapitalni troškovi se financiraju iz sredstava Hrvatskih voda (naknade za korištenje voda, naknade za zaštitu voda), iz kohezijskih fondova EU te iz državnog i lokalnih proračuna. Devetnaest jedinica lokalne samouprave uvelo je naknadu za razvoj u 2018., pa ih je sada 338, što čini 78,32% ukupne potrošnje vode. Više od 3 potreba za razvojem pokriveno je iz lokalne komponente. Od 166 isporučitelja koji su dostavili temeljna financijska izvješća FINA-i  126 je poslovalo s dobiti, a 40 s gubicima. Ukupan prihod u sektoru je 4,02 milijardi kuna. Ukupan prihod javnog dijela sektora je 3.56 milijardi kuna. Sektor vodnih usluga poslovao je s dobitkom od 192 mil. kuna, a javni dio sektora vodnih usluga poslovao je s gubitkom od 37 mil. kn ili 1,05% od ukupnih prihoda. Ovaj gubitak, uz visoke prihode i nepotcjenjene cijene vode ukazuje na strukturni nedostatak institucionalnog ustrojstva sektora. Treba naglasiti kako 92,16% prihoda potiče iz pružanja vodnih usluga, a ostatak je iz ostalih izvora. Među ostalim izvorima su i nedopuštene tekuće pomoći proračuna jedinica lokalne samouprave za operativne troškove isporučitelja, uglavnom mikro i malih. Kada se promatra samo odnos poslovnih prihoda i rashoda, cijeli sektor ima negativan saldo od 29 mil. kn, koji se pokriva prvenstveno financijskim prihodima i to „ostalim prihodima s osnove kamata“. Sve dobiti sektora iznose 4,77% od ukupnih prihoda, što je unutar regulatorno tolerirane profitne marže (5%). Svi gubici sektora iznose 1,79% od ukupnih prihoda. Cijena vode za kućanstva je narasla na 15,80 kn/m3 tj. za 0,14 kn/m3 ili 0,88%. Prosječna cijena vode po članu kućanstva mjesečno iznosi 62,97 kn. Cijena vode (varijabilni dio) za poslovne korisnike iznosila je 20,46 kn/m3, a prosječni fiksni dio cijene vode za poslovne korisnike 48,58 kn/mjesečno. Omjer fiksnih dijelova cijene vodne usluge za kućanstva i poslovne korisnike je 2,34. Omjer varijabilnog dijela cijene vode (kn/m3) kućanstva/poslovni korisnici je 1,50. Omjer naknade za razvoj za kućanstva i poslovne korisnike je 1,95. Iz navedenog može se zaključiti da  poslovni sektor i dalje značajno subvencionira potrošnju kućanstva. Glavni generator povećanja cijene vode su pružanje novih vodnih usluga prije svega pročišćavanja otpadnih voda i usluga javne odvodnje i gubici vode. Tri najveća poslovna rashoda su amortizacija dugotrajne imovine (33,97%),  materijalni troškovi (29,92%)  i troškovi osoblja ( 27,44%), koji zajedno čine 91,33% rashoda. U odnosu na priuštivost cijene koja se u okvirima Europske unije mjeri odnosom cijene vode izražene u prosječnom ponderiranom prosjeku po kubnom metru potrošene vode i godišnjeg neto raspoloživog dohotka kućanstava (NRD), isti je prema izračunu za 2018. (godišnji NRD po članu kućanstva) iznosio 50.256 kn odnosno 140.716,80 kn NRD po kućanstvu, a prosječna ponderirana cijena vode za kućanstva 15,80 kn/m3, ili 1,38%, što ukazuje da je cijena vode značajno ispod gornje granice priuštivosti od 3%. Govoreći o radu Vijeća predlagatelj je istaknuo kako je Vijeće provelo naknadnu (ex post) kontrolu 40 donesenih odluka o cijenama vodnih usluga i 20 odluka o naknadi za razvoj; obustavilo od primjene 2 odluke o cijenu vodnih usluga; donijelo 3 privremene mjere kojim je odredilo cijene isporuke vode između različitih isporučitelja; donijelo 2 odluke o proširenju plaćanja naknade za razvoj, vodilo statistiku cijena vodnih usluga i naknade za razvoj i ostale aktivnosti iz svoje nadležnosti.
Vijeće je dalo 5 preporuka i prijedloga Hrvatskom saboru upozorivši kako je u budućnosti u propisu o metodologiji za određivanje cijena vodnih usluga osobitu pozornost potrebno obratiti regulaciji obračuna amortizacije dugotrajne imovine i izboru ispravne metode amortizacije, kako se ne bi dovela u pitanje priuštivost cijene vode. Uz navedeno posebnu pozornost potrebno je obratiti na međuovisnost specifičnog mehanizma prikupljanja razvojnih sredstava (naknada za razvoj) i akumuliranih sredstava amortizacije odnosno izbjeći dvostruko zaračunavanje – jer i prva i druga sredstva djelomično služe istom cilju: zamjeni dotrajale dugotrajne imovine. Nadalje, u pogledu sredstava naknade za razvoj treba voditi računa da se ne akumuliraju suficiti, koji ne prate dinamiku investicija, što cijenu vode drži višom nego što je realno potrebno.   U pogledu operativnih troškova, potrebno je vezati metodologiju za određivanje cijena vodnih usluga sa vrednovanjem učinkovitosti poslovanja (benchmarking) i uspostaviti ključne pokazatelje učinkovitosti javnih isporučitelja vodnih usluga – kako bi se troškovi na koje javni isporučitelj može utjecati (npr. materijalni troškovi, plaće zaposlenih, politika zapošljavanja i dr.) zauzdali u granicama priuštivosti cijene vode. Uz navedeno potrebno je poticati uvođenje blok tarife odnosno primjenu veće tarife za veće raspone potrošnje (raspon potrošnje ili blok) i tako ublažiti teret ujednačavanja tarifa prema kućanstvima te osigurati primjena načela „korisnik plaća“ i „racionalne potrošnje vode“.
  
U raspravi su članovi Odbora postavili pitanja vezana uz: mogućnosti sprečavanja gubitaka vode u vodoopskrbnoj mreži, mjerama koje se poduzimaju kako bi se smanjio broj tvrtki u sektoru koje posluju s gubitcima, omjeru investicija i njihove opravdanosti, prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda u gradu Zagrebu, razlike u cijenama vodnih usluga u Republici Hrvatskoj i očekivanog porasta cijena vode za krajnje potrošače vezanog uz investicije koje se provode s ciljem okrupnjavanja isporučitelja vodnih usluga, razlozima nekorištenja melioracijskog kanala Biđ-Bosut i očekivanom terminu donošenja Uredbe o uslužnim područjima. 

Predstavnik predlagatelja u svom je odgovoru kao razloge visokih gubitaka naveo dotrajalost i loše izvedene sustave unutar vodoopskrbne mreže, ali i razlike u tlaku unutar vodoopskrbnog sustava. Pitanje prikupljanja voda (oborinske i fekalne) u Gradu Zagrebu nije u nadležnosti Vijeća za vodne usluge istaknuo je, podsjetivši kako je Zakon o vodnim uslugama postavljen na snažnim antiprivatizacijskim principima, no problem se pojavljuje s privatizacijom funkcija upravljanja tj. putem privatnih koncesionara pročišćavanja otpadnih voda (s visokim cijenama i iznimno visokim profitima), koje bi trebali s istekom koncesijskih razdoblja okončati poslovanje u hrvatskom sektoru vodnih usluga, bez dodatnih investicija. Razlike u cijeni vode pojavljuju se zbog  razlika u troškovima isporučitelja vodnih usluga, no objedinjavanje isporučitelja trebalo bi rezultirati ujednačavanjem cijena i usmjerenim investicijskim ciklusima koji će spriječiti neopravdan porast cijena vode. Hrvatske vode imaju godišnji program  sanacije gubitaka vode, u visini 100 mil. kn godišnje, otvoren za isporučitelje vodnih usluga i s primarnim fokusom na regulaciju tlaka u mreži što bi trebalo smanjiti gubitke na 30%, , a cost benefit analize sastavni su dio svih projekata koji se provode u sektoru. Nacrt Uredbe o uslužnim područjima upućen je u prosincu 2019. u Vladu RH, a u resoru se očekuje da će se donijeti do kraja tekuće godine.

Odbor za poljoprivredu je većinom glasova (9 glasova „za“ i  3 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskom Saboru slijedeći

Z A K LJ U Č A K

Prihvaća se Izvješće o stanju sektora vodnih usluga i radu Vijeća za vodne usluge za 2018.

PREDSJEDNICA ODBORA

Marijana Petir