Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 1. sjednici održanoj  4. rujna 2020. godine, Prijedlog zakona o proglašenju Parka prirode „Dinara“, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. srpnja 2020. godine.   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da se predloženim Zakonom područje planinskog masiva Dinare (Dinara, hrvatska strana Troglava i Kamešnica), izvorišni dio i gornji dio toka rijeke Cetine te krška polja uz Cetinu (Hrvatačko, Paško i Vrličko) proglašava Parkom prirode „Dinara“ te se utvrđuju njegove granice. Donošenjem ovoga Zakona osigurat će se primjerena pravna i stručna zaštita područja Dinare, omogućiti cjelovito sagledavanje održivog načina obavljanja gospodarskih djelatnosti te iznalaženje optimalnih rješenja za korištenje prirodnih resursa i jačanje turističko–edukativnih sadržaja tog prostora. Predstavničko tijelo Splitsko-dalmatinske županije obvezuje se da u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ukine postojeće značajne krajobraze unutar obuhvata Parka prirode (Rumin i Grab) dok će stupanjem na snagu ovoga Zakona prestati važiti Rješenje Zavoda za zaštitu prirode o proglašenju rijeke Krčić rezervatom prirodnog predjela. Propisuje se da će Vlada Republike Hrvatske u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uredbom osnovati javnu ustanovu za upravljanje Parkom prirode „Dinara“. Zaštita, unapređenje i korištenje te način upravljanja Parkom prirode uredit će se pobliže prostornim planom područja posebnih obilježja i planom upravljanja Parkom prirode „Dinara“ nakon donošenja predloženog Zakona. 

U raspravi na Odboru problematizirano je pitanje sjedišta javne ustanove za upravljanje Parkom prirode „Dinara“ budući da se ovo zaštićeno područje prostire na području dvije županije (Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije). Izraženo je mišljenje kako bi pri izboru sjedišta javne ustanove trebalo uzeti u obzir da ona može biti značajan čimbenik poticanja razvoja manjih mjesta poput Kijeva ili Vrlike. Ocijenjeno je kako bi se pri donošenju odluke o izboru sjedišta trebalo voditi kriterijima doprinosa razvoju toga područja, zapošljavanju i ostanku stanovništva na području Parka prirode. Također je iznesen stav da bi izbor županije u kojoj bi se smjestila javna ustanova trebao biti determiniran činjenicom u kojoj se županiji nalazi prevladavajući dio Parka prirode. Predstavnik predlagatelja istaknuo je da će se pitanje sjedišta  ustanove regulirati Uredbom o osnivanju javne ustanove Parka prirode „Dinara“ koju će Vlada Republike Hrvatske donijeti u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.     
Nastavno na odredbu članka 115. stavka 3. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, br. 80/13., 15/18., 14/19. i 127/19.) kojom je regulirano da su u parku prirode dopuštene gospodarske i druge djelatnosti i zahvati kojima se ne ugrožavaju njegova bitna obilježja i uloga te primjedbu iznesenu u javnoj raspravi u kojoj se ukazuje na „potencijalno iskorištavanje dijela ovog područja od strane  INA koja „negdje“ planira bušotinu“, postavljeno je pitanje je li INA d.d. iskazala namjere te vrste i uputila upit za moguće bušotine. 

U tom kontekstu postavljeno je pitanje je li dozvoljena gospodarska djelatnost na ovom području bila ključna da se predloži zaštita ovog područja u kategoriji parka prirode, a ne nacionalnog parka. Istaknuto je da su u ožujku dodijeljene koncesije za istraživanje ugljikovodika na području Dinare čime ostaje dvojba čemu ta istraživanja i davanje koncesija prije proglašenja zaštićenog područja. Upozoreno je da je na području Parka prirode planiran čitav niz aktivnosti (izgradnje energetskih objekata, elektroenergetskih objekata od strane Hrvatske elektroprivrede d.d. i sl.) te je problematizirana kompatibilnost ovih aktivnosti s ciljevima zaštite prirode i okoliša ovog prostora.
Predstavnik predlagatelja obrazložio je da su svi veći zahvati u prostoru definirani  prostorno planskom dokumentacijom te da u navedenoj na županijskoj razini za ovo područje ne postoje takve bušotine nafte ili plina. Napomenuo je da je Ministarstvo dozvolilo provođenje istraživanja ugljikovodika na Dinaridima te da se ono obavlja zračnim putem 3D metodom. Riječ je o istraživanjima koja se provode na području cijelog dinarskog krša, dok je preduvjet eksploatacije uključivanje eksploatacijskih polja u prostorni plan.  

Vezano uz otvoreno pitanje zaštite ovog područja u kategoriji nacionalnog parka predstavnici predlagatelja su istaknuli da je stručna podloga za zaštitu ovog područja rađena sa svrhom da valorizira prirodne i kulturne vrijednosti ovog prostora te je u prvotnoj verziji zaštita bila predviđena na razini regionalnog parka. Proglašavanju parka prirode pristupilo se budući da se ove dvije kategorije može svesti pod jednaki nazivnik što se tiče ograničenja i da je razlika samo u tome tko je upravljač odnosno proglašava li to područje zaštićenim država ili županije. Imajući u vidu da je nacionalni park druga po snazi kategorija zaštićenih područja te da je sukladno Zakonu o zaštiti prirode u nacionalnom parku zabranjena gospodarska uporaba prirodnih dobara, proglašavanje ovog područja nacionalnim parkom tražilo bi napuštanje niza aktivnosti koje se danas provode na tom području (lovstvo, ribolov, gospodarenje šumama).  Prirodne vrijednosti zbog kojih je to područje tako značajno na nacionalnoj pa i europskoj razini nastale su kao posljedica stoljetnog, može se reći i tisućljetnog suživota čovjeka s tim područjem (poput  primjerice pašarenja) te je svrha Parka prirode oživiti te djelatnosti, omogućiti korištenje područja kroz lov, ribolov, rekreaciju u širem smislu. Time bi se osigurao suživot lokalnih ljudi s tim prostorom, a onda i povećao potencijal cijelog tog šireg područja na način da se u budućnosti koristi u turističke, rekreativne svrhe i donese pravi benefit ljudima koji tamo žive.
Vezano uz ovu temu u raspravi je nadalje izraženo mišljenje kako proglašenje određenog stupnja zaštite, posebno više kategorije, podrazumijeva i pripreme u vidu transformacije različitih vrsta proizvodnje i gospodarskih djelatnosti. U tom smislu upozoreno je na problem nedostatnih aktivnosti s tim ciljem na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i na nedostatak koordinacije u provedbi tih aktivnosti. Upozoreno je kako je nespojiva eksploatacija ugljikovodika s područjem koje se želi zaštiti te da je nužno sagledati postoje li ili se planiraju na ovom području gospodarske aktivnosti koje se kose sa ciljevima zaštite prirode i okoliša. 

U nastavku rasprave podržan je predloženi Prijedlog zakona i proglašenje zaštite ovog područja u kategoriji parka prirode. Ujedno je ukazano na važnost suradnje s lokalnom zajednicom kako bi se uz zaštitu ovog područja vodilo računa o ljudima koji na ovom područje žive i koriste ovaj prostor. Predloženo je da se u članku 4. stavku 5. koji glasi: „Dijelovi granice Parka prirode „Dinara“ koji presijecaju građevinska područja naselja mogu se prilikom izrade prostornog plana područja posebnih obilježja Parka prirode „Dinara“ zakonom drugačije utvrditi“ dodaju riječi: „uz suglasnost i uz suradnju s jedinicama lokalne samouprave“. Donošenje prostornog plana za ovo područje ocijenjeno je ključnim te potaknuto njegovo donošenje u što je moguće kraćem roku po donošenju ovoga Zakona. 

Upozoreno je na potrebu pronalaženja balansa između očuvanja života na ovom području i s druge strane njegove zaštite. Naglašeno je kako granice Parka prirode trebaju biti definirane na način da se osigura zaštita prostora, ali i zadrži stanovništvo te vrati život na ovo područje. Stoga je istaknuto da je nužno pripaziti na granice Parka prirode posebice u odnosu na naseljena mjesta te je postavljeno pitanje je li granica utvrđena s gradovima i općinama. Predstavnik predlagatelja pojasnio je da su u razdoblju od godine dana u suradnji s jedinicama lokalne samouprave definirane granice pri čemu se vodilo računa o svim detaljima važnim i za zaštitu i za suživot na ovom prostoru. 
U raspravi je izraženo nezadovoljstvo predloženim granicama (neuključivanje vojnog poligona u granice Parka prirode i slično). Iskazana je zabrinutost radi nedovoljne brige o zaštiti Dinare te postavljeno pitanje realizacije štetnog projekta reverzibilne hidroelektrane Vrdovo za Peruću i Cetinu te realizacije Centra za gospodarenje otpadom Lećevica i moguće ugroze izvora pitke vode. 

Sukladno dijelu provedene rasprave predsjednica Odbora predložila je da Odbor donese Zaključak kojim bi Odbor od Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja zatražio informacije o danim koncesijama za eksploataciju ugljikovodika na području Parka prirode „Dinara“ kao i onima koje su zatražene i u postupku su te koncesijama koje se tiču druge energetske proizvodnje (hidroelektrane, solarne elektrane i slično). O predloženom Zaključku provedeno je glasovanje te isti nije prihvaćen budući da je „za“ glasovalo pet, a „protiv“ šest članova Odbora.  
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 5 glasova „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o proglašenju Parka prirode „Dinara“.   
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 

Sandra Benčić