Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 31. sjednici održanoj 23. ožujka 2022. godine, Prijedlog hrvatske strategije za vodik do 2050. godine, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 17. ožujka 2022. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženu Strategiju kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju državni tajnik uvodno je prezentirao aktivnosti koje Republika Hrvatska poduzima s ciljem dekarbonizacije energetskog sektora i gospodarstva, a na tragu donesenih strateških dokumenata (Strategije energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050. godinu, Strategije niskougljičnog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050. godinu te Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana za RH za razdoblje od 2021. do 2030. godine). Predložena Strategija nastavak je inicijative za vodik na razini EU koju je RH potpisala 2018. godine. Europska komisija je vodik istaknula kao jednu od ključnih poluga za uspješnu ekonomsku tranziciju u Strategiji za vodik za klimatski neutralnu Europu koju je predstavila 2020. godine. Hrvatska Strategija za vodik predstavlja prvi korak u razvoju primjene vodika u hrvatskom gospodarstvu te obuhvaća mogućnosti proizvodnje vodika, pohrane (skladištenja) i transporta vodika, uporabu kao i potencijale u istraživanju, razvoju i inovacijama na području svih dijelova gospodarstva zasnovanog na vodiku. Uvodno je detaljno prezentiran Strategijom definiran razvojni potencijal i mogućnosti primjene vodika, strateški ciljevi razvoja primjene vodika u gospodarstvu, provedba, praćenje provedbe i izvješćivanje te financiranje.

Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru iznesena je kritika radi djelomičnog uvažavanja primjedbi Grupe za energetiku Zavoda za naftno-plinsko inženjerstvo i energetiku Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu iznesenih u provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Istaknuto je kako se izbjegava jasno i nedvosmisleno definiranje svih pojmova. Izražen je stav da se predloženom Strategijom propušta samostalno i samouvjereno definirati vlastitu energetsku politiku čekajući da Europska komisija da uputu što je oportuno razvijati. Ovdje se prvenstveno misli na previranja u Europskoj komisiji u kontekstu plina i nuklearne energije pa se sukladno tim impulsima otvaraju rasprave o izgradnji vlastite nuklearne elektrane ili dogradnje NE Krško. Kritizirano je kašnjenje u izradi i donošenju Državnog prostornog plana, pogotovo u dijelu energetskih objekata i njihovom prostornom rasporedu u jedinicama lokalne samouprave. Primjedba je iznesena na rečenicu na trinaestoj stranici predložene Strategije koja glasi: „U konačnici, postojeća lokacija za UPP terminal će se, ovisno o razvoju tržišta i realiziranim nacionalnim potencijalima za proizvodnju vodika, prenamijeniti u lokaciju za dobavu obnovljivog vodika.“ Postavljeno je pitanje izvedivosti navedenog iz razloga što je za terminal za UPP planirana prva faza plutajućeg terminala za koju je nabavljen brod koji se sljedećih deset godina ne može prenamijeniti te druga faza izgradnje kopnenog terminala.  Polazeći od očekivanja da će prva faza potrajati duže od deset godina otvoreno je pitanje trajanja izgradnje kopnenog terminala i realnosti da se do 2050. godine (vrijeme na koje se odnosi ova Strategija) terminal prenamijeni u lokaciju za dobavu obnovljivog vodika. Upozoreno je da će navedeno iziskivati značajne investicije budući da plinovod nije izgrađen od materijala koji bi mogao prihvatiti vodik.

Državni tajnik obrazložio je da je Strategija pojmovno izbalansirana te dokument s jasnim porukama iza kojeg će uslijediti provedbeni dokumenti. Vezano uz prenamjenu UPP terminala podcrtao je kako u tekstu stoji „ovisno o razvoju tržišta i realiziranim nacionalnim potencijalima za proizvodnju plina“ budući da je jasno da će tehnologija vodika doživljavati promjene. Navedeni razvoj tehnologije determinirat će aktivnosti u budućnosti pri čemu će se voditi računa o sigurnosti i ekonomičnosti. Kada je riječ o donošenju Državnog prostornog plana naglasio je da navedeni u izradi te ujedno za prostorno planiranje i provođenje zacrtanih nacionalnih politika naglasio i odgovornost jedinica lokalne samouprave. 

Nastavno na iznesen podatak o izgradnji 3500 MW novih obnovljivih kapaciteta do 2030. godine izraženo je stajalište da će obnovljive kapacitete graditi privatnici, veliki subjekti, a ne hrvatska javna poduzeća, i to na jeftinom hrvatskom prostoru, prodajući proizvedenu energiju  građanima. Vezano uz LNG terminal istaknuto je da je lokalna razina imala viziju kako ga iskoristiti u svoje strateške interese. Neprimjerenim je istaknuto što se ovaj strateški projekt daje u komercijalne svrhe i dugoročno iznajmljuje. Ponovno je naglašena potreba da jedinice lokalne samouprave kroz doneseni Državni prostorni plan imaju jasnu poruku o planiranim projektima u kojima država ima interes na lokalnoj razini u narednih 10-50 godina. 

Vanjska članica Odbora i ujedno članica Zelene akcije prezentirala je ukratko komentare koje je Zelena akcija uputila u provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću te kritiku iznijela dugogodišnjoj praksi i nejasnoj praksi davanja načelnih komentara „primljeno na znanje“ u izvješćima s javne provedene rasprave. Iznijela je apel da se ova praksa zamijeni jasnijim oblikom komuniciranja sa zainteresiranom javnošću. Zatraženo je dodatno pojašnjenje obrazloženja predlagatelja navedenog u izvješću sa savjetovanja da je „termin obnovljivi vodik puno širi od zelenog vodika“. Istaknuto je kako je odgovor nejasan te se otvara pitanje kako će se ocjenjivati ta održivost odnosno koji će biti kriteriji te obnovljivosti vodika. Vezano uz predloženu Strategiju istaknula je da Zelena akcija smatra pozitivnim korakom što se Hrvatska želi usmjeriti na razvoj obnovljivog odnosno zelenog vodika, ali smatraju da se ni u fazi prijelaza ne smije usmjeriti na povećanje korištenja sivog i plavog vodika. Stajališta su da je zeleni vodik pogodan za dekarbonizaciju teške industrije i djelomično transporta, ali da nije rješenje za dekarbonizaciju sektora grijanja. Izražena je potreba usmjeravanja sektora grijanja na druge metode ozelenjavanja. Postavljeno je pitanje provedbenih dokumenata koji će uslijediti po donošenju strategije te rokova u kojima će biti donošeni.

Predstavnici ministarstva pojasnili su da je kod zelenog vodika riječ isključivo o vodiku koji se proizvodi elektrolizom iz struje koja je obnovljivi izvor energije (definiran samo načinom proizvodnje). Obnovljivi vodik širi je pojam koji se polako uvodi u svjetskim razmjerima te je širi pojam koji obuhvaća i druge parametre (izračun CO2 otiska i ostale tehnologije). Naime, kada krene međunarodno tržište vodika ono će se morati usuglasiti na razini CO2 otiska emitiranog u procesu proizvodnje, a ne tehnologije proizvodnje.

U nastavku rasprave istaknuto je da sam strateški karakter ovog dokumenta definira njegovu općenitiju formu budući da je ona podloga za donošenje provedbenih dokumenata. Postavljeno je pitanje je li se pristupilo izradi akcijskog plana za vodik te kasnimo li za drugim europskim zemljama u donošenju provedbenih dokumenata. Dodatno pojašnjenje zatraženo je i vezano uz planirani opseg proizvodnje vodika odnosno hoće li RH biti samodostatna u njegovoj proizvodnji ili ga dijelom uvoziti.

Državni tajnik pojasnio je da RH ne kasni za ostalim europskim zemljama te da će se po donošenju Strategije ista ugraditi u Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za RH. Pojašnjeno je da je intencija da se proizvede vodika onoliko koliko ga se može potrošiti kako se ne bi stvarala nova potrošnja a da nema adekvatne ponude.

Zaključno je u raspravi iznesen stav kako se uranilo sa izradom Strategije te da je navedeno vidljivo u njezinu sadržaju. Naglašeno je da bi upravo zbog činjenice da je cijela tehnologija još u povoju bilo bolje da se umjesto ove izrade Strategije pristupilo izradi plana za investicije u istraživanje, razvoj i transfer tehnologije bazirane na vodiku. Navedeno bi iziskivalo dvije do tri godine minimalno istraživanja i razvoja tih tehnologija, ali i financiranja istraživanja i razvoja s ciljem uvida u kojoj mjeri se mogu koristiti postojeće tehnologije, što je potrebno osigurati za njihovo korištenje, što bi bila alternativa i slično. Ocijenjeno je da smo time mogli imati pipeline projekata do 2025. na temelju kojih bi bila izrađena Strategija do 2050. godine.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 3 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje

HRVATSKE STRATEGIJE ZA VODIK DO 2050. GODINE

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić