Obraćanje predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića u povodu 175. godišnjice ustoličenja bana Josipa Jelačića, Hrvatski sabor, 5. lipnja 2023.

„Poštovane zastupnice i zastupnici,

PHS_Jandroković
Foto: Patrik Macek / Pixsell

prije početka sjednice, želio bih podsjetiti na još jedan datum iz hrvatske povijesti i povijesti ovoga časnog doma - datum koji držim vrlo važnim. Naime, prošlog listopada ovdje smo obilježili  175. godišnjicu odluke Hrvatskog sabora o uvođenju hrvatskog jezika u službenu uporabu. Zatim smo se, uoči saborske sjednice 3. svibnja, osvrnuli i na povijesni govor Ivana Kukuljevića Sakcinskog na hrvatskom jeziku održan u Saboru 2. svibnja 1843. godine. Dvadesetak dana kasnije, 23. svibnja, saborsko je izaslanstvo položilo cvijeće na grob dr. Ante Starčevića u prigodi 200. godišnjice rođenja tog našeg velikana. 

I današnji dan zauzima iznimno važno mjesto u povijesti, osobito ovog doma. Stoga nosi priliku za još jedno prisjećanje. Naime, 5. lipnja 1848. godine za hrvatskog je bana ustoličen Josip Jelačić. Ovdje se nalazi replika njegove banske zastave koja je na današnji dan prije punih 175 godina prvi put bila ovješena u Hrvatskom saboru, prilikom njegova tadašnjeg zasjedanja.

Crvena i bijela boja na banskoj trobojnici bile su preuzete iz grba Hrvatske, a plava i bijela iz onih Dalmacije i Slavonije.  Zajedno s grbovima Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (koje vidimo na ovoj povijesnoj zastavi) te su tri boje tvorile jasan simbol tadašnje želje za trojednom kraljevinom, odnosno jedinstvom hrvatskih zemalja. Kasnije je ta trobojnica u Sabornici bila istaknuta i u počecima rada prvog demokratski izabranog višestranačkog Sabora, od kraja 1990. pa sve do 1995. godine.

Replika banske zastave bana Jelačića
Replika banske zastave bana Jelačića

Poštovane kolegice i kolege,

5. lipnja 1848. godine započelo je i zasjedanje Sabora, po mnogočemu vrlo posebnog. Taj je saziv, naime, prvi put u povijesti izabran putem javnih izbora. 
Na izborima je mogao glasovati „svaki domovine ove sin, bez razlike roda i staleža, samo ako je pismen i ako je navršio 24 godine“. 191 zastupnik izabran je na temelju izbornog reda koji je omogućio reprezentativni parlament, a dokinuo staleški. 

Među ostalim, u Sabor su tada ušli prvaci hrvatskog narodnog pokreta: Gaj, Šokčević, Kukuljević Sakcinski, Vukotinović, Mažuranić i drugi čije će političko, kulturno i prosvjetiteljsko djelovanje dati snažan doprinos oblikovanju moderne Hrvatske. Tijekom zasjedanja u lipnju i srpnju 1848. godine donesen je niz dalekosežnih odluka poput one o ukidanju kmetstva i traženja ujedinjenja Dalmacije i Vojne krajine sa Hrvatskom i Slavonijom.

K tomu, tadašnji je Sabor tražio i ustavno ograničenje vlasti habsburškog monarha te potvrdio odluku bana „ujedinitelja“, Josipa Jelačića o prekidu odnosa s Ugarskom. 
I na kraju, posebno je to važno, bio je to prvi Sabor koji je zasjedao na hrvatskom jeziku.

Poštovane zastupnice i zastupnici,

Bista Josipa Jelačića Bužimskoga u Hrvatskome saboru, rad akademskog kipara Stanka Jančića
Bista Josipa Jelačića Bužimskoga u Hrvatskome saboru, rad akademskog kipara Stanka Jančića

trezven pogled u prošlost, zajedno s realnom sviješću o vlastitim postignućima, pa i neuspjesima, od ključne je važnosti. Poznavanje zbivanja iz povijesti hrvatskog naroda presudno je bitno ukoliko se želi racionalno sagledati sadašnjost te donositi kvalitetne odluke o našoj budućnosti. 

Upravo zato držim da je posebno važno podsjećati kako su i puno ranije kroz hrvatsku povijest djelovali istaknuti i našeg sjećanja vrijedni pojedinci, koji su vrlo strukturirano, pa i vizionarski promišljali hrvatsku kulturu, jezik i državnost. Njihovim je zauzimanjem hrvatski državotvorni proces dobio novu dimenziju i poticaj. Izravna posljedica toga je afirmacija hrvatske nacionalne političke svijesti, a suvremena Hrvatska, čvrsto to vjerujem, kulminacija je i ostvarenje i  njihovih ambicija.

Zato smo pozvani našim mlađim naraštajima osvješćivati bogatu povijest hrvatskog naroda, ističući posebno hrabre pojedince koji su se znali nesebično davati za domovinu. Čini mi se stoga osobito važnim da, i 175 godina kasnije, zastupajući ovdje interese svih hrvatskih građana, kao i Hrvatica i Hrvata svugdje u svijetu, održavamo živom uspomenu na sav njihov doprinos utkan u našu današnju državnost.

Neka im je stoga vječna slava i hvala im.“.