Zagreb - U Hrvatskome saboru održan je okrugli stol o temi zamjenskog majčinstva u organizaciji Odbora za obitelj, mlade i sport.
Tema zamjenskog majčinstva (surogat-majčinstva) aktualizirana je u Hrvatskoj nakon odluke Ustavnog suda u prosincu 2025. godine, u slučaju u kojemu se radilo o upisu djeteta rođenog od surogat majke u drugoj državi. Otvoreno je niz pitanja, među ostalima i onih o tome je li zakonska regulativa koju imamo dovoljna, učinkovita i postiže li svoju svrhu očuvanja javnog poretka. Štite li naši zakoni dovoljno prava djece rođene od zamjenske majke, što je s pravom djeteta da zna svoje porijeklo?
Uvodno, predsjednica Odbora Vesna Vučemilović ukazala je na činjenicu da imamo zakon koji zabranjuje zamjensko majčinstvo, te postavila pitanje kako je moguće da imamo pravne i stvarne posljedice suprotne zakonu, a nemamo krivca za to.
Zamjenica pravobraniteljice za djecu Maja Gabelica Šupljika iznijela je stajalište i perspektive pravobraniteljice za djecu temeljene na Konvenciji o pravima djeteta i međunarodnim konvencijama i ugovorima na poštivanje kojih smo se obvezali. Pravobranitelj za djecu zadržava višegodišnji stav da se protivi surogat-majčinstvu iz više razloga: radi se o iskorištavanju žena, trgovanju djecom, komercijalizaciji djeteta, svođenju djeteta na robu, odnosno na uslugu na tržištu usluga. Također, ukazala je i na slučajeve kada zamjenska majka promijeni mišljenje ili kada namjeravani roditelji odustanu jer se rodilo dijete s teškoćama. Međutim, dijete nije odgovorno za način svoga dolaska na svijet i ono ne bi smjelo biti kažnjeno na način da snosi posljedice tog čina – na primjer, administrativnom zabranom upisa u matice rođenih, na temelju čega ostvaruje i sva druga prava: na zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, socijalnu skrb. Iz tog razloga stav je Ureda pravobranitelja za djecu da se mora zaštititi najbolji interes djeteta rođenog od strane zamjenske majke, te smatraju da se time ne daje legitimitet načinu na koje je ono rođeno.
Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu naglasila je kako zamjensko majčinstvo predstavlja nedopustivu trgovinu ljudima, eksploataciju žena, trgovinu djecom, bez obzira na to što žene koje odluče biti zamjenska majka pristaju na to, i bivaju relativno kompenzirane znatno manjim iznosom od kupovne cijene. Premda zamjensko majčinstvo dopušta mali broj zemalja u svijetu, upozorila je na to da su zarade ogromne, lobiji cvjetaju, ali istovremeno se otvara niz pravnih i etičkih problema, na primjer slučajevi djeteta rođenog s poteškoćama, ili ako se malformacije otkriju tijekom trudnoće – tko ima pravo odluke o pobačaju, duguje li tada zamjenska majka već primljeni novac, što ako se namjeravani roditelji tijekom procesa razvedu – kome će pripasti dijete. Cijeli je niz problema koji zahtijevaju analizu i argumentaciju, te svakako zakonodavnu akciju.
Prof. Hrabar je nadalje istaknula kako je vladavina prava je temeljno ustavno načelo i podrazumijeva obvezu poštovanja propisa te da oni koji smatraju da je sloboda žene upustiti se u surogatstvo zaboravljaju da iznad slobode raspolaganja svojim tijelom stoje zakoni. Pa je tako zakonom zabranjeno svoje organe prodavati. Ne postoji apsolutna sloboda čovjeka, ona je ograničena pravima i slobodama drugih i postojanjem javnog poretka.
- U surogatstvu je riječ o trgovini djecom kako bi se ostvarilo pravo na roditeljstvo, premda pravo na roditeljstvo ne postoji ni u jednom međunarodnom dokumentu. Ukazala je na direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o sprječavanju i suzbijanju trgovine ljudima i zaštiti njihovih žrtava, koja je upravo zbog surogatstva 2024. godine izmijenjena i koja navodi da se iskorištavanje zamjenskog majčinstva smatra trgovinom ljudima i time kaznenim djelom. Na tom tragu je izmijenjen i članak 106. Kaznenog zakona. Također, dijete rođeno od surogat majke nikad neće saznati svoje biološko porijeklo, što je u neskladu s člankom 7. Konvencije o pravima djeteta. Iznijela je i podatak da je prije četiri godine, kada je počeo rat, nakon zatvaranja granica u Ukrajini ostalo 1.834 djeteta rođena od zamjenskih majki koji su čekali svoje naručitelje.
- Negativna posljedica surogatstva je otpor država da tako rođeno dijete upišu u matice rođenih, osobito kad je riječ o transnacionalnom surogatstvu i slijedom toga je ugroženo pravo djeteta na identitet, državljanstvo i niz drugih prava, kazala je prof. Hrabar te dodala da posebnu težinu ima činjenica da jedan ugovor između zamjenske majke i namjeravanih roditelja poništava dostojanstvo djeteta i njegova prava. Nadalje je istaknula da se najbolji interes djeteta izvrgava relativizaciji kao temeljno načelo u zaštiti djece, te nacionalni javni poredak.- Načelo najboljeg interesa djeteta sud je koristio ex post facto, dakle nakon što je kriza nastala, prebacujući cijeli teret podrijetla djeteta upravo na dijete, i time je pozivanje na najbolji interes djeteta poslužio kao sredstvo do cilja – interesa odraslih, istaknula je prof. Hrbar.
Osvrnula se i na Odluku Ustavnog suda iz prosinca 2025. godine, kao i naknadnu odluku Upravnog suda, navodeći kako je nerazumljivo da se ne prihvaća surogatstvo, ali prihvaćaju se njegove posljedice. Fraudulozno ponašanje roditelja rezultiralo je povredom djetetovog prava, ali to nije propust države, nego roditelja, a sve se u konačnici rješava iskorištavanjem načela najboljeg interesa djeteta.
Postupak zamjenskog majčinstva obavljenog u inozemstvu predstavlja neposredno kršenje načela zabrane frauduloznosti i javnog poretka, stoga prof. Hrabar smatra da kršenje zabrane surogatstva treba sankcionirati po teritorijalnom i po personalnom principu, i regulirati sva upravno-pravna i kolizijska pitanja.
Potpredsjednik Odbora Marin Miletić smatra da je tema zamjenskog majčinstva vrlo važna. Naglasio je da ne postoji pravo na dijete, te je ukazao kako je na globalnoj razini u 2025. godini utrošeno 30 milijardi dolara na ovaj oblik trgovine djecom. Također je naglasio da se zalaže za uvođenje rigoroznih i odgovarajućih kazni.
Marija Lugarić, zastupnica u Hrvatskome saboru naglašava kako nitko u Republici Hrvatskoj ne podržava zamjensko majčinstvo, iz različitih razloga, ali o tome postoji konsenzus i nitko ga ne dovodi u pitanje. Međutim, moramo se nositi s učincima zamjenskog majčinstva, osobito u odnosu na živo dijete i zaštitu njegova najboljeg interesa.
Kazne trebaju biti strože i odvraćajuće, slaže se i zastupnica Anamarija Blažević, jer kada govoreći o surogat-majčinstvu dođemo do rasprave o zaštiti interesa i prava djeteta, već je zakon prekršen.
Predstavnici udruga civilnog društva koji su sudjelovali u raspravi, svaki sa svoga aspekta, ukazali su na neprihvatljivost zamjenskog majčinstva, njegove etičke, pravne i moralne posljedice. Istaknuli su kako je neprihvatljivo da se ni na koji način ne postupa prema osobi koja namjerno, smisleno ode u ratom zahvaćenu Ukrajinu ili neku siromaštvom zahvaćenu zemlju i plati da zamjenska majka rodi dijete koje potom dovede u Hrvatsku.
Aleksandra Korać Graovac s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu naglasila je da govoreći o najboljem interesu djeteta moramo imati u vidu tko zastupa interes djeteta. U konkretnom aktualnom slučaju interes djeteta zastupala je odrasla osoba koja biološki moguće nije vezana uz dijete, i koja ima i svoj interes u postupku koji se vodio. S tim u vezi smatra da je sud morao djetetu dodijeliti posebnog skrbnika koji bi neovisno o namjeravanim roditeljima i njihovim interesima zastupao prava i interese djeteta.
Zaključno, predsjednica Odbora Vučemilović zahvalila je svima na konstruktivnim raspravama i izrazila zadovoljstvo zbog suglasja. Također, naglasila je potrebu donošenja zakonskih rješenja koja bi bila odvraćajuća za potencijalne zlorabitelje te pozvala struku i nadležna tijela državne uprave da svoje napore usmjere u tom pravcu.