Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 23. sjednici, održanoj 13. listopada 2017., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o sustavu domovinske sigurnosti, (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. listopada 2017.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom izlaganju istaknuo da sustav nacionalne sigurnosti nije značajnije mijenjan od 2002. godine kada je donesena prethodna Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. No, prije ljetne stanke u zasjedanju, nakon 15 godina, donesena je nova Strategije nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, koja bi zajedno sa zakonom o sustavu domovinske sigurnosti tvorila temelje partnerstva za sigurnost, uz potpuno poštivanje ljudskih prava i sloboda. Donošenjem ta dva akta ostvarili bi se preduvjeti za usklađeno i koordinirano djelovanje na smanjenju sigurnosnih rizika. Na Republici Hrvatskoj i dalje ostaje razvijati moderan i racionalan sustav domovinske sigurnosti koji mora biti operativan u kriznim situacijama. Sustav domovinske sigurnosti, no ne pod tim imenom, Republika Hrvatska je imala tijekom Domovinskog rata, te je na tim osnovama danas moguće i potrebno razvijati novi, kvalitetniji i operativniji sustav.

Nadalje, posebno je naglašeno da se zakonskim prijedlogom ne stvara paralelni sustav upravljanja, nego se sustav samo nadograđuje, što je, s obzirom na nove ugroze, i obveza Vlade RH. Isto je trajan proces, čija dinamika će biti u skladu s potrebama. Nastavno je istaknuto da bi taj sustav obuhvatio središnja tijela državne uprave nadležne za unutarnje poslove, obranu i vanjske poslove, civilnu zaštitu, zaštitu okoliša, zdravstvo, financije, pravosuđe, uključivši i tijela iz njihova djelokruga,  tijela sigurnosno-obavještajnog sustava RH, središnja tijela državne uprave koja u svojem djelokrugu imaju kritične infrastrukture, te druga središnja tijela državne uprave.
Posebice je naglašeno da u okviru tog sustava mogu biti angažirane pravne osobe posebno važne za obranu, udruge građana te udruge proizašle iz Domovinskog rata, kao i druge pravne osobe koje mogu biti potpora sustavu domovinske sigurnosti.

Predstavnik predlagatelja je istaknuo kako smatra da je apsolutno dobro i prihvatljivo da se građani, koji su i do sada pomagali, uključe aktivno u sustav domovinske sigurnosti, no pod zakonski određenim uvjetima, odnosno kroz „uvezan“ sustav. Vijeće nacionalne sigurnosti, koje je do sada bilo središnje tijelo sigurnosno-obavještajnog sustava, postalo bi i središnje tijelo sustava domovinske sigurnosti.

U Konačnom prijedlogu zakona predloženo je i uvođenje Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti, koja bi bilo međuresorno tijelo, a koordiniralo bi postupanje u određenim situacijama. Zadaće Koordinacije odnosile bi se, kako na „preventivni dio“, odnosno pokretanje različitih inicijativa, izrade planova, analize i razmatranje strateških i ostalih dokumenata, predlaganje donošenja odluka, tako i na operativni dio odnosno usklađivanje provedbe postojećih općih akata. Posebice je naglašena uloga Koordinacije pri predlaganju Vladi RH donošenje odluke o proglašenju krize.
Zaključno je predstavnik predlagatelja istaknuo da su prihvaćene i ugrađene u tekst Konačnog prijedloga zakona sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja koja su dana na prijedlog zakona u prvom čitanju.

U raspravi je višekratno pozdravljeno donošenje zakona o domovinskoj sigurnosti, kao jednog od strateških akata po pitanju „usustavljene“ zaštite vitalnih interesa Republike Hrvatske. Pozdravljena je i jasnoća pojmova, osnivanje Koordinacije, te ne mijenjanje već postojeće nadležnosti tijela koja će biti u sustavu domovinske sigurnosti.
Posebice je istaknuto da je zakon dobar okvir za razvijanje sustava domovinske sigurnosti kako bi postao operativniji i funkcionalniji, jer su se s minimalnim intervencijama utvrdile jasne nadležnosti kako bi se rad na terenu koordinirao.
Nadalje, istaknuto je da se zakonom zadire u ingerencije Predsjednika RH i predsjednika Vlade RH, kako bi se pozicionirao sustav domovinske sigurnosti, te da je bitno biti svjestan da je u pitanju trajan proces, odnosno da se sustav kontinuirano nadograđuje.

Krize o kojima se govori u zakonu su krize koje su prijetnja nacionalnoj sigurnosti, te je potrebno utvrđivati i intenzitet krize, je li kriza lokalnog, regionalnog ili nacionalnog karaktera.
Posebice je naglašeno da se postojeća sredstva za potrebe nacionalne sigurnosti vjerojatno neće povećavati te da Republika Hrvatska treba maksimalno racionalno raspolagati s resursima koje ima. Istaknuto je, kao primjer, da je nedopustivo da se ne zna s koliko helikoptera ukupno raspolaže RH, te da se dio vodi u MUP-u, dio u MORH-u, dio u zdravstvu, a da se njihovo korištenje ne koordinira.
Tijekom ove turističke sezone uočene su određene slabosti u sustavu, a donošenje zakona je odličan odgovor na to i daje osnovne smjernice za uspostavu kvalitetnijeg sustava.

Dio članova Odbora je istaknuo kako je donošenje zakona nepotrebno, s obzirom da je nesukladan sa Zakonom o civilnoj zaštiti, odnosno da se dupliraju funkcije. Po Zakonu o civilnoj zaštiti Vlada RH formira krizni stožer, dok se ovim zakonom sastaje Koordinacija koja pokreće mehanizam, odnosno predlaže Vladi RH donošenje takve odluke. Ovo je samo jedan od pokazatelja kolizije sa Zakonom o civilnoj zaštiti, ali i pokazatelj „kompliciranja“ pri donošenju strateških odluka. Nadalje, istaknuto je da se pozivanjem na partnerstvo, a izostavljanjem iz tog partnerstva parlamenta i Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, što bi trebala biti uobičajena praksa, negira promovirano partnerstvo. Upozoreno je i da je upućena kritika od strane nevladinih organizacija da u Konačni prijedlog zakona nisu implementirana ljudska prava odnosno da se ide ka nepotrebnoj militarizaciji društva.
Zaključno je istaknuto da sam sadržaj zakonskog prijedloga pokazuje da se njime stvara forma bez sadržaja.

U završnom izlaganju predstavnik predlagatelja se zahvalio svima na konstruktivnoj raspravi i još jednom istaknuo da su bili otvoreni za sve inicijative i prijedloge te da je pri donošenju zakona struka bila ishodište svega.
Vezano za primjedbe o koliziji sa Zakonom o civilnoj zaštiti istaknuto je da je civilna zaštita samo jedan od dijelova sustava koji se angažira u kriznim situacijama, ali segment koji je potrebno uvezati s drugim segmentima da bi se ostvarila sinergija.
Još jednom je naglašeno da je apsolutno bilo potrebno uključiti i privatni sektor,  udruge i sve građane, jer se ni jedna ugroza neće moći efikasno riješiti bez zajedništva, a najveća dobit za sve, osim „usustavljenja“ svih segmenata, odnosit će se na racionalizaciju i efikasno korištenje svih resursa u Republici Hrvatskoj, a što je prijeko potrebno.

Nakon provedene rasprave, Odbor većinom glasova, s 10 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O SUSTAVU DOMOVINSKE SIGURNOSTI

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić