Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, na 15. sjednici održanoj 24. rujna 2008., raspravljao je o Izvješću ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavio ministar unutarnjih poslova, aktom od 04. srpnja 2008. godine.

Sukladno članku 63. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženo Izvješće razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

U uvodnom izlaganju ministar unutarnjih poslova napomenuo je da je iz Izvješća vidljiv pojačani rad policije i dobra suradnja s Državnim odvjetništvom. Stanje sigurnosti najbolje je vidljivo iz broja kaznenih djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, a broj takvih djela je u 2007. godini pao za 6,41 posto u odnosu na 2006. godinu. Kao jedan od većih problema istaknuo je nedostatak policajaca na terenu, koji predstavljaju osnovu prevencije kriminaliteta, no prijem i izobrazba novih policajaca je u tijeku. Vezano za stanje sigurnosti prometa na cestama zabilježen je manji broj nesreća, ali s većim brojem smrtno stradalih osoba. Napomenuo je da se ne može prihvatiti stav prema kojemu se građani drže zakona samo kad je policajac iza njih, a pri tome nisu ni svjesni da posljedice koje mogu proizaći iz neodgovorne vožnje i kršenja zakona mogu biti puno gore nego kod mnogo težih kaznenih djela.

U načelnoj raspravi iznesena su različita stajališta – s jedne strane stav da je Izvješće sveobuhvatno, cjelovito i kvalitetno, te da je iz njega vidljivo smanjenje kriminaliteta, ali i ulaganje u opremu i kadrove. Drugo izneseno stajalište govori pak da se nikako ne može prihvatiti teza iznesena u izvješću kako se ne događa ništa dramatično dok subjektivni osjećaj sigurnosti građana pokazuje upravo suprotno.

Također je izraženo mišljenje da su nužne strukturne promjene, kao i bolje kadroviranje.

U pojedinačnoj raspravi je istaknuto da statistika nije jedini način na koji se mjeri osjećaj sigurnosti već u obzir treba uzeti i subjektivni osjećaj građana, pogotovo što percepcija stanja sigurnosti u javnosti nije onakva kakvu bismo svi željeli.

Takva slika u javnosti dešava se zbog prisutnosti medija u izvođenju pojedinih akcija obračuna s korupcijom i organiziranim kriminalitetom. Prikaz u medijima takvih akcija odaje dojam da će se država s organiziranim kriminalom i korupcijom „obračunati“ u kratkom roku, a kada se to ne dogodi ni nakon dužeg vremena, kod građana se javljaju razočaranje i nepovjerenje. Osim toga, nije dobro što su neki mediji prisutni kod izvođenja tajnih akcija, što odaje dojam curenja informacija iz pojedinih tijela. Vezano uz kadroviranje i strukturna pitanja, a što se posebice odnosi na Policijsku upravu zagrebačku, u kojoj je oko 60% ukupnog kriminaliteta, postavljeno je pitanje da li se sve rješava smjenama načelnika, obzirom da je u toj Upravi u kraćem razdoblju postavljen već peti načelnik.

Naime, ukoliko se odgovara po objektivnoj odgovornosti, trebala bi postojati i mogućnost izbora suradnika, što bi trebalo vrijediti od ravnatelja pa na niže. Nadalje, upitno je koliko novi načelnik može napraviti u samo nekoliko mjeseci, a samim time upitna je i njegova odgovornost. Vezano uz rad policajaca postavljeno je pitanje ima li možda unutar MUP-a „perfidnih oblika korupcije“, kao i što je s indicijama da je policija u pojedinim slučajevima vršila utjecaj na svjedoke. U raspravi je navedeno i da mediji stvaraju percepciju sigurnosti, odnosno nesigurnosti i često prozivaju policiju zbog brutalnosti, ali se vrlo rijetko apelira na građane da poštuju i svoje obveze. Primjerice, proziva se policijske službenike za njihove postupke, ali se pritom ne apelira na roditelje da vode računa o tome gdje su im maloljetna djeca, koja po Obiteljskom zakonu ne bi smjela biti vani iza 24 sata bez pratnje punoljetne osobe. Izražena je zabrinutost jer su maloljetnici često prisutni na događanjima i skupovima kao što su utakmice i koncerti na kojima se mogu čuti poruke kojima poziva na nasilje i netoleranciju. Za određen broj maloljetnika samo je mali korak od prisustvovanja takvim događajima do izvršavanja takvih nasilnih poruka. Kad je riječ o broju policajaca istaknuto je da policajaca nikada nije dovoljan broj i da zaostajemo za europskim standardom od 350 policajaca na 100.000 stanovnika, a s obzirom na Shengensku granicu, broj policajaca koji bi kontrolirali tu granicu nikada neće biti dovoljan. Osim toga, napomenuto je i da policajci osiguravaju oko 130 veleposlanstava, što radi oko 600 policajaca, dok za to u većini država čija se veleposlanstva kod nas osiguravaju ne postoji reciprocitet, o čemu bi također trebalo voditi računa. Odgovarajući na upite ministar je rekao da je u tijeku projekt „Strukturno upravljanje kadrovima“ koji se provodi u suradnji s Francuskom. Istaknuo je i da je tijekom prošle godine provedeno 600 stegovnih postupaka, tako da se ne može govoriti o tome da MUP ne radi na sprječavanju korupcije i drugih oblika kriminaliteta ili neprimjerenog ponašanja u svojim redovima.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova «ZA» i 4 glasa «PROTIV») odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći zaključak:

Prihvaća se Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Tomislav Čuljak, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić