Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 1. sjednici održanoj 2. rujna 2020. razmotrio je Prijedlog zakona o izvršavanju kazne zatvora P.Z. br. 11, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske aktom od 27. kolovoza 2020. godine.    
Odbor je Prijedlog zakona sukladno članku 81. Poslovnika Hrvatskoga sabora raspravio u svojstvu matičnog radnog tijela. 
U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da se ovim prijedlogom Zakona predlažu poboljšanja u izvršavanju kazne zatvora i organizacije zatvorskog sustava.  Kao i dosadašnji Zakon, Prijedlog zakona sadrži odredbe o temeljnim načelima, pravima i zaštiti zatvorenika, postupku upućivanja i odgode upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, ustroju, nadležnosti i djelokrugu tijela za izvršavanje kazne zatvora, državnim službenicima i namještenicima zatvorskog sustava, sucu izvršenja, tijeku izvršavanja kazne zatvora, smještaju, prehrani, radu, izobrazbi, organizaciji slobodnog vremena, vjeroispovijesti, zdravstvenoj skrbi, pogodnostima, održavanju reda i sigurnosti, uvjetnom otpustu zatvorenika i dr.
Nadalje, Prijedlogom se osigurava jednakopravni položaj svih zatvorenika tijekom izvršavanja kazne zatvora, podiže razina sigurnosti, smanjuju troškovi izvršavanja kazne zatvora, povećava se  kvaliteta zatvorskog sustava, te mogućnost korištenja novih tehnologija u zatvorskom sustavu.

Predstavnik predlagatelja dodatno je naglasio da se ubrzava postupak upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Nakon primitka presude, sudac izvršenja mora u roku od osam radnih dana donijeti rješenje o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, žurni poziv osuđeniku radi uručenja rješenja dostavlja se na kućnu adresu, osim ako dostava ne uspije ili se uredno pozvani osuđenik nije odazvao pozivu, sudac izvršenja će rješenje o upućivanju dostaviti osuđeniku putem oglasne ploče. 

Prijedlogom zakona propisuje se i da osuđenici u istražnom zatvoru, osuđeni za lakša kaznena djela, mogu biti smješteni u kaznionice u kojima su blaži uvjeti izdržavanja kazne.  

Radi usklađivanja sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, propisuje se djelovanje Zatvorske bolnice u Zagrebu kao kaznionice sa statusom zdravstvene ustanove koja obavlja zdravstvenu djelatnost pružanja zdravstvene zaštite osobama lišenih slobode te djelovanje odjela zdravstvene zaštite kaznionica, odnosno zatvora koji pružaju zdravstvenu zaštitu osobama lišenim slobode. Određene standarde opremljenosti u Zatvorskoj bolnici i odjelima zdravstvene zaštite u kaznionicama odnosno zatvorima potrebno je ostvariti i radi povezivanja s Centralnim zdravstvenim informacijskim sustavom Republike Hrvatske. 

Ovim Prijedlogom Zakona predviđa se uvođenje novih tehnologija u dijelu izobrazbe zatvorenika (on-line izobrazba) kao i kontakata sa vanjskim svijetom. U odnosu na radnopravne odnose, predviđa se povećanje iznosa otpremnina ovlaštenih službenih osoba. Propisuje se pravo žrtve na obavijest, na način da kaznionica, odnosno zatvor prije svakog izlaska ili o bijegu zatvorenika, na traženje žrtve kaznenog djela i prekršaja, obavijesti ustrojstvenu jedinicu za podršku žrtvama i svjedocima ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa radi obavještavanja žrtve, oštećenika koji je žrtva ili njihove obitelji, a po potrebi i druga državna tijela. Vezano za zaštitu majčinstva, nakon poroda, majka na izdržavanju kazne smješta se s djetetom u odjel za majku s djetetom koje ostaje s majkom do navršene treće godine života djeteta. Iznimno, dijete ostaje sa majkom do kraja kazne, ako preostala kazna nije dulja od šest mjeseci, a nakon toga centar za socijalnu skrb poduzima potrebne mjere iz svoje nadležnosti. Uz uvjetni otpust zatvorenika uvodi se mogućnost elektroničkog nadzora.

U raspravi je istaknuto da je Prijedlog zakona o izvršavanju kazne zatvora Odbor za pravosuđe 9. saziva Hrvatskoga sabora raspravio na sjednici održanoj 18. ožujka 2020. Odboru je Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika dostavio prijedloge i primjedbe na Prijedlog zakona, a Odbor je bio stava da predlagatelj treba do drugog čitanja zakona organizirati sastanak sa sindikatom i raspraviti prijedloge, što nije učinjeno.
Prijedlog zakona o izvršavanju kazne zatvora upućen je u postupak donošenja  novom sazivu Hrvatskoga sabora, a Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH ponovio je svoje prijedloge i primjedbe, prijedloge je uputio i Sindikat pravosudne policije. S tim u vezi članovi Odbora mišljenja su da predstavnici  Ministarstva pravosuđa  sa sindikatima trebaju održati zajednički sastanak,  razmotriti prijedloge sindikata i o njima se očitovati do drugog čitanja zakona.
Osim toga, u raspravi je izneseno da su tendencije u  izvršavanju kazne zatvora dobre, da se smanjuju ukupni troškovi sustava, osigurava zaštita ljudskih prava i primjena konvencijskog prava.

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH predlaže:
U članku 1. dodati stavak koji glasi:
„Prava službenika i namještenika zaposlenih u Zatvorskom sustavu uređuju se posebnim zakonom koji će se uz prethodno savjetovanje sa reprezentativnim sindikatima u državnoj službi, a koji djeluju u zatvorskom sustavu, donijeti u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovog Zakona.“
Predlažu odredbu prema kojoj se u slučaju da je neko pravo iz službe zakonom za policijske službenike regulirano na povoljniji način, isto primjenjuje i na službenike pravosudne policije. Smatramo da nema temelja različitom postupanju prema službenicima pravosudne policije u odnosu na službenike obične policije. 
Predlažu odredbu prema kojoj je nadležni ministar dužan na zahtjev službenika pravosudne policije koji ima navršenih 41 godinu beneficiranog radnog staža, donijeti odluku o prestanku službe zbog potreba službe predviđenu čl. 6. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju DVO,PS i OSO. Smatramo da bi se takva odredba mogla uglaviti u članku 36. ovog Zakona. Ovo stoga jer je zabrinjavajuća dobna struktura zaposlenih ovlaštenih službenih osoba u zatvorskom sustavu, pri čemu ih se godinama ne upućuje na propisane liječničke preglede, nego se pretpostavlja njihova zdravstvena sposobnost.
U članku 28. st. 2. 
Predlažu da uvjet za raspored na radno mjesto upravitelja umjesto „najmanje 4 godine radnog iskustva u zatvorskom sustavu ili najmanje jednom godinom radnog iskustva na rukovodećem radnom mjestu u zatvorskom sustavu“,  bude „najmanje 4 godine radnog iskustva na rukovodećem radnom mjestu u zatvorskom sustavu“. 

U članku 32. 
-    Stavak 7. „može premjestiti“  ostavlja dozu pravne nesigurnosti, te mogućnost za nejednako postupanje, odnosno proizvoljnost u odlučivanju o tome hoće li se koji od rukovodećih službenika premjestiti u slučaju ispunjenja uvjeta iz stavka 8. Predlažemo radije propisati „će premjestiti“. 
-    Stavak 8. alineja 1. Predlažu brisati, ili predvidjeti da se radi o strožem obliku kažnjavanja, povredi počinjenoj s namjerom ili s nastupjelom štetnom posljedicom.  Predložena alineja predstavlja i slučaj u koji bi ulazile i najblaže formalno počinjene povrede bez ikakvih posljedica, kod kojih postoji i najmanji stupanj nepažnje, te je službenik kažnjen najblažom novčanom kaznom jer blaža ne postoji. Navedeno ne znači da službenik inače dobro ne obavlja posao rukovodećeg službenika. 
-    Stavak 8. alineja 2. Predlažu „službenik nezakonito odbio izvršenje zakonitog pisanog naloga nadređenog što je dovelo do štetnih posljedica“ Postoji Zakonom o državnim službenicima predviđena mogućnost odbijanja naloga, neovisno o tome je li nalog objektivno zakonit ili ne, te obveza ponavljanja naloga pisanim putem.
-    Stavak 8. alineja 5. Predlažemo brisati „teško narušenih međuljudskih odnosa“ jer je to preopćenito i otvara prostor za proizvoljne zaključke i postupanje. Moguće je propisati uz dodatak da je službenik svojim postupcima doprinio takvim odnosima.

U članku 36. POSEBNA PRAVA OVLAŠTENIH SLUŽBENIH OSOBA
-    Predlažu dodati stavak 5. „ Ovlaštena službena osoba kojoj je  nadležno zdravstveno povjerenstvo iz čl. 37. st. 10. ovog Zakona utvrdilo nesposobnost za obavljanje poslova ovlaštene službene osobe zbog oboljenja ili ozljede koja je nastupila u obavljanju službe ili povodom obavljanja službe, zadržava plaću i druga prava iz službeničkog odnosa do donošenja pravomoćnog rješenja o pravu na mirovinu, a najduže tri godine od dana donošenja odluke o nesposobnosti.“  Pomiče se redoslijed ostalih stavaka. 
Taj prijedlog temelji se na potrebi jednakog postupanja kao i prema službenicima pravosudne policije propisanom čl. 116. st. 1. Zakona o sudovima.
-    U odnosu na  Otpremnine –  predlažu da se otpremnina propiše ne samo za  radni staž u zatvorskom sustavu, nego za ukupni staž u svojstvu ovlaštene službene osobe. Naime, postoje ovlaštene službene osobe koje su iz sustava MUP-a  premještene u zatvorski sustav, te im treba uračunati sav staž u svojstvu ovlaštene službene osobe. Otpremnina u zatvorskom sustavu ne smije biti manja nego li je odredbom čl. 21. Zakona o policiji propisana za policijske službenike, odnosno ne manja od prosječne mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama u RH utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj-kolovoz prethodne godine, uvećane 6 puta. 
Stoga, umjesto stavaka 8., 9. i 10., predlažu  
stavak 9: „Ovlaštenoj službenoj osobi koja ostvari pravo na mirovinu, a ima manje od 10 godina efektivnog radnog staža ostvarenog u svojstvu ovlaštene službene osobe, pripada otpremnina u iznosu od najmanje 6 prosječnih mjesečnih neto plaća isplaćenih po zaposlenom u pravnim osobama u RH utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj-kolovoz prethodne godine.“
Stavak 10. predlažemo: „Ovlaštenoj službenoj osobi koja ostvari pravo na mirovinu, a ima od 10 do 20 godina efektivnog radnog staža ostvarenog u svojstvu ovlaštene službene osobe, pripada otpremnina u iznosu od najmanje 8 prosječnih mjesečnih neto plaća isplaćenih po zaposlenom u pravnim osobama u RH utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj-kolovoz prethodne godine.“
Stavak 11. predlažemo: „Ovlaštenoj službenoj osobi koja ostvari pravo na mirovinu, a ima više od 20 godina efektivnog radnog staža ostvarenog u svojstvu ovlaštene službene osobe, pripada otpremnina u iznosu od najmanje 10 prosječnih mjesečnih neto plaća isplaćenih po zaposlenom u pravnim osobama u RH utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj-kolovoz prethodne godine.“

-    Predlažu dodati novi stavak 12: „Ovlaštenoj službenoj osobi kojoj državna služba prestaje zbog stjecanja prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pripada pravo na neto iznos otpremnine u visini od najmanje 12 prosječnih mjesečnih neto plaća isplaćenih po zaposlenom u pravnim osobama u RH utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj-kolovoz prethodne godine.“ obzirom da takva odredba postoji u čl. 21. st. 1. Zakona o policiji.
Pomiče se redoslijed ostalih stavaka. 
-    Predlažemo dodati stavak koji glasi: 
„Ministar nadležan za poslove pravosuđa će na zahtjev službenika pravosudne policije s navršenih 41 godinu beneficiranog radnog staža donijeti odluku o prestanku službe zbog potreba službe predviđenu čl. 6. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju DVO, PS i OSO.“  

U članku 37. 
-    Stavak 5. Predlaže se na kraju teksta staviti zarez i dodati tekst: „ u kojem slučaju državno tijelo osigurava nabavu takve odjeće.“
-    Stavak 8. Predlaže se da glasi: „Radi potreba službe ravnatelj nadležan za zatvorski sustav može državnog službenika i namještenika kaznionica, zatvora, odnosno centra privremeno uputiti na rad u drugu kaznionicu, zatvor , odnosno centar, a najduže u trajanju od 3 mjeseca, a uz njegovu suglasnost do 6 mjeseci tijekom kalendarske godine. Privremeno upućivanje na rad u drugu kaznionicu, zatvor, odnosno centar ne smatra se privremenim premještajem na radno mjesto, nego upućivanjem na rad na terenu.“
Osobito naglašavamo potrebu redefiniranja odredbe članka 37. stavka 8. jer se već 10 godina zlorabi mogućnost  upućivanja službenika na rad u druge kaznionice, zatvore, odnosno centre  u trajanju do 3 mjeseca ili čak 6 mjeseci, na način što se ne primjenjuju niti odredbe o premještaju, a u praksi niti odredbe o terenskom radu, iako je očito da se radi o upućivanju na terenski rad, a ne o premještaju. Službenici se tako upućuju na rad u mjesta udaljena više stotina km od mjesta njihova stanovanja, pri čemu se ne traži njihova suglasnost za to. Sada se to još pogoršava prijedlogom trajanja takvog upućivanja: do 6 mjeseci, odnosno do čak godinu dana. Terminom tzv. premještaja na rad zaobilaze se odredbe o premještaju, ali i odredbe Kolektivnog ugovora o materijalnim pravima koja bi službenicima trebala pripasti kada ih se upućuje na rad u druge kaznionice, zatvore, odnosno centre. Upućivanje na rad na terenu ne zahtijeva donošenje rješenja o tome, nego se upućuje nalogom. Naglašavamo da takva mogućnost tzv. premještaja na rad nije predviđena Zakonom o policiji, nego se službenici premještaju isključivo na drugo radno mjesto.
U članku 42. 
-st. 2. nismo suglasni s promjenom termina „vježbenika“ u odnosu na opće službeničko zakonodavstvo, osobito ne u odnosu na službenike koji su već radili kao ovlaštene službene osobe u nekom drugom sustavu. 
Stavak 3. predlažemo da glasi: „Državni službenik koji se premješta na poslove službenika pravosudne policije dužan je u roku od 12 mjeseci od dana premještaja pohađati i završiti osposobljavanje i položiti stručni ispit za zvanje, u protivnom se službenik vraća na radno mjesto s kojeg je premješten ili se raspoređuje na drugo radno mjesto u državnoj službi.  

 Očitujući se na izneseno u raspravi predstavnik predlagatelja izvijestio je da je održan jedan sastanak u Upravi za zatvorski sustav.

Nakon provedene rasprave Odbor za pravosuđe jednoglasno je  sa  (11) glasova „za“ odlučio  predložiti Hrvatskom saboru sljedeće zaključke

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izvršavanju kazne zatvora.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
                             
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Mišel Jakšić