Odbor za informiranje, informatizaciju i medije raspravio je na 22. sjednici, održanoj 14. travnja 2026. godine Prijedlog zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, prvo čitanje, P.Z.E br. 285, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 1. travnja 2026. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio kao matično radno tijelo, a na temelju članka 110. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
Uvodno je predstavnica predlagatelja istaknula da ovaj Prijedlog zakona donosi pozitivne promjene jer predviđa zaštitne mjere protiv očito neosnovanih tužbi i zlonamjernih sudskih postupaka u građanskim i trgovačkim stvarima koje su pokrenute protiv fizičkih i pravnih osoba upravo zbog njihove uključivosti u javno djelovanje. Predloženim zakonom propisuje se što je to javno djelovanje i na koje se to osobe odnosi. Radi se o širokom krugu osoba počevši od novinara, organizacija civilnog društva, sindikata, istraživača, boraca za ljudska prava i sl. Predloženi zakon također navodi pokazatelje po kojima bi se neki postupak mogao prepoznati kao zlonamjerni sudski postupak protiv javnog djelovanja, a također propisuje i četiri postupovna jamstva kojima se štite prava fizičkih i pravnih osoba uključenih u javno djelovanje, kao i mogućnost objave presude u medijima kao svojevrsnu satisfakciju tuženiku kada se radi o SLAPP tužbi. Objava presude se radi na prijedlog tuženika, a na trošak tužitelja. Zakonom se također utvrđuje jedinstvena kontakt točka, u ovom slučaju to je Pravosudna akademija, a koja će pružati informacije o raspoloživim postupovnim jamstvima i provoditi edukacije svih dionika. Također se obvezuje Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije da vodi statističke podatke o svim postupcima i to po strukturi tuženika i tužitelja. Ovim zakonom preuzeta je u naše zakonodavstvo Direktiva (EU) 2024/1069 Europskog parlamenta i Vijeća EU od 11. travnja 2024. godine o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje od očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka koje se kolokvijalno zovu SLAPP tužbe. Ovim zakonom ne samo da se transponira Direktiva, već se otišlo i korak dalje u odnosu na Direktivu jer se predloženi zakon primjenjuje ne samo na postupke s međunarodnim implikacijama, nego i na postupke s nacionalnim implikacijama. Drugi je iskorak taj da se propisuje veći broj pokazatelja zlonamjernog sudskog postupka u odnosu na samu Direktivu jer su uzeti neki pokazatelji iz Preporuke iz 2024. Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o suzbijanju upotrebe strateških tužbi protiv javnog djelovanja i treće, propisuje se hitno postupanje po postupovnim jamstvima i to sva četiri, a za razliku od Direktive koja to predviđa samo kod ranog odbijanja tužbenoga zahtjeva i kod osiguranja procijenjenih troškova.
Na kraju, predstavnica predlagatelja je naglasila da je o Nacrtu prijedloga zakona provedena javna rasprava u trajanju od 30 dana, te da su u radu Radne skupine koja je izrađivala Nacrt sudjelovali i predstavnici Hrvatskog novinarskog društva, Hrvatske odvjetničke komore, suci, Pučka pravobraniteljica i drugi dionici.
U raspravi članovi Odbora podržali su ovaj Prijedlog zakona i pohvalili su što se krenulo u smjeru zakonskog uređivanja i smanjenja mogućnosti SLAPP tužbi. Ovaj zakon doprinijeti će sigurnosti svih ljudi koji sudjeluju u javnom životu te se njime nastoji jasno definirati tko su osobe u tom javnom djelovanju i koje vrste ponašanja će zahtijevati njihovu zaštitu i time izbjeći pravnu nesigurnost. No, iznesena je primjedba jer ovim zakonom nisu obuhvaćeni i kazneni postupci, kleveta i uvreda, te da se i u tu smanji mogućnost SLAPP tužbi. Nadalje, rečeno je da ne postoje parametri za određivanje što će se smatrati očito neutemeljenim postupkom i taj prostor za tumačenje ovog pojma se prepušta diskreciji suda. SLAPP pokazatelji su preuzeti iz Direktive koja je tu vrlo općenita, a također je naglasak na tome da će sud uvijek obratiti posebnu pozornost za potrebu za hitnim djelovanjem prema proceduralnim jamstvima, no činjenica je da sudski postupci prema novinarima i medijima sada u prosjeku traju više od četiri godine. Također Direktiva predviđa i mjeru da žrtva SLAPP-a zatraži naknadu štete od tužitelja, a to nije uključeno u ovaj Prijedlog zakona. Prijedlog zakona također ne predviđa mogućnost da se neka organizacija ili osoba pridruži postupku i pomogne sudu u donošenju pravedne odluke u smislu prijatelja suda (”amicus curiae”) te je intervencija treće strane u postupku moguća samo u smislu umješača koji mora dokazati da ima pravni interes, a ne legitimni interes kao što je to predviđeno u Direktivi, a što je širi pojam. Također predloženim zakonom evidencija i statistika u SLAPP slučajevima uključivati će podatke o broju zlonamjernih pravnih postupaka protiv osoba uključenih u javne aktivnosti pokrenut po godinama, broj pravnih postupaka prema vrsti tuženika i tužitelja te vrsti podnesenih zahtjeva i oni se dostavljaju Europskoj komisiji, ali ti podaci neće biti javno dostupni. Odgovoreno je da se trenutno razmišlja o zamjeni pojma pravnog interesa s pojmom legitimni interes, a što se tiče uspostave javnog registra on se ne planira uvesti, ali u godišnjem izvješću o svim sudskim predmetima biti će navedeno koliko je bilo predmeta vezanih za SLAPP tužbe. Nadalje, kaznene stvari nisu obuhvaćene jer sama Direktiva izrijekom kaže da se na njih ne odnosi.
Na kraju rasprave Pučka pravobraniteljica podržala je Prijedlog zakona te pohvalila što se on ne odnosi samo na postupke s međunarodnim implikacijama. Također je podržala prijedlog da se umjesto pojma pravnog interesa u članku 8. uvede pojam legitimni interes. Osim toga predložila je i nekoliko izmjena. Tako u članku 4. stavak 1. točka 4. predlaže da se umjesto izraza ”borci za ljuska prava” koristi izraz ”branitelji ljudskih prava”. U članku 9. stavak 4. smatra da je fokus zaštite stavljen primarno na tužitelja i mogućnost da previsoko odmjeravanje osiguranja troškova blokira njegov pristup sudu i drži da je formulacija koja je bila u javnom savjetovanju bolja jer je štitila i ovo pravo tužitelja, ali i materijalne prilike tuženika. U članku 12. koji se odnosi na novčane sankcije smatra da se ovakvim rješenjem pogoduje dokazanom zlonamjernom tužitelju te da bi bi bilo bolje tužitelju fizičkoj osobi propisati minimalnu kaznu u iznosu 10 posto vrijednosti predmeta spora, odnosno tužitelju pravnoj osobi propisati minimalnu novčanu kaznu u iznosu 20 posto vrijednosti spora. Također, smatra da bi trebalo razmisliti i o mehanizmima kojima bi se zaštita proširila i na kaznene postupke koji su vođeni zlonamjerno s ciljem ušutkavanja i odvraćanja osoba koje djeluju u javnom interesu. Odgovoreno je da se može prihvatiti prijedlog da se umjesto izraza ”borci za ljudska prava” koristi izraz ”branitelji ljudskih prava”, kao i već ranije rečeno umjesto pojma ”pravni interes” prihvatiti pojam ”legitimni interes”.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (sa 7 glasova ”ZA” i 3 ”SUZDRŽANA” glasa) odlučio predložiti Hrvatskom saboru sljedeće
Z A K L J U Č K E
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje.
2. Sva mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona o zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Josip Borić, predsjednik Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Josip Borić