Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na 23. sjednici raspravljao je o Prijedlogu zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, P.Z.E. br. 285, koji je Vlada Republike Hrvatske dostavila predsjedniku Hrvatskoga sabora aktom od 1. travnja 2026.
Odbor je o Prijedlogu zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje raspravljao sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora kao zainteresirano radno tijelo.
Uvodno je predsjednik Odbora pozdravio donošenje ovoga Zakona kao zaštitnog zida za novinare, aktiviste, organizacije civilnog društva i branitelje ljudskih prava od zlonamjernih i iscrpljujućih sudskih postupaka poznatih kao SLAPP, ističući kako je Odbor u svom dugogodišnjem radu bio svjedok kako takve strateške tužbe postaju sve učestaliji instrument pritiska na one koji izvještavaju o moćnicima i upozoravaju na korupciju i nepravde. Naglasio je kako Odbor ima posebnu odgovornost ovaj Zakon ocijeniti ne samo s aspekta usklađenosti s europskim pravom nego i s aspekta zaštite slobode mišljenja i izražavanja misli, slobode tiska i slobodnog novinarstva zajamčenih člankom 38. Ustava Republike Hrvatske, kao i prava javnosti na istinite i nepristrane informacije. Napomenuo je kako je upravo to zadaća i odgovornost Odbora te je stoga dužnost Odbora ispitati i ona mjesta u kojima predloženi Zakon još nije dovoljno snažan.
Predstavnica predlagatelja izložila je kako Prijedlog zakona u građansko pravo Republike Hrvatske prenosi Direktivu (EU) 2024/1069 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024. – tzv. anti-SLAPP Direktivu. Zakonom se štiti širok krug osoba uključenih u javno djelovanje: novinari, izdavači, medijske organizacije, prijavitelji nepravilnosti, borci za ljudska prava, organizacije civilnog društva, nevladine organizacije, sindikati, umjetnici, istraživači i članovi akademske zajednice. Pojam zlonamjernog sudskog postupka definiran je nizom pokazatelja: iskorištavanje financijske, političke ili društvene prednosti tužitelja, nerazmjernost tužbenog zahtjeva, višestruki usporedni postupci, zastrašivanje i uznemiravanje te zlouporaba postupovnih taktika. Za razliku od Direktive, koja obuhvaća samo predmete s prekograničnim implikacijama, predloženim se Zakonom zaštita pruža u svim predmetima, bez obzira na postojanje međunarodnog elementa – čime Hrvatska prelazi standarde propisane pravom EU-a.
Zakon uspostavlja četiri ključna postupovna jamstva. Prvo, osiguranje procijenjenih troškova postupka – na obrazloženi zahtjev tuženika sud može naložiti tužitelju da u roku od osam dana položi osiguranje troškova, a ako to ne učini, smatra se da je povukao tužbu. Drugo, rano odbijanje tužbenog zahtjeva – sud je dužan najprije odlučiti o prigovoru tuženika, pri čemu teret dokaza osnovanosti zahtjeva leži na tužitelju koji mora dokazati da njegov zahtjev nije očito neosnovan. Treće, naknada troškova postupka – tužitelj koji izgubi parnicu ili uspije u manjem dijelu dužan je tuženiku i njegovu umješaču nadoknaditi sve troškove, uključujući odvjetničku nagradu prema tarifi, čak i troškove koji nisu bili nužni za vođenje parnice, osim ako su prekomjerni. Četvrto, novčane kazne i druge sankcije – kada se utvrdi zlonamjerni postupak, sud izriče tužitelju pravnoj osobi kaznu od 20 % vrijednosti predmeta spora, ali ne više od 20.000 eura, odnosno fizičkoj osobi 10 %, ali ne više od 5000 eura; kazna se uplaćuje u državni proračun, a sud može na prijedlog tuženika odrediti i objavu presude u medijima kao mjeru satisfakcije. Zakon nadalje predviđa mogućnost sudjelovanja pučkog pravobranitelja i organizacija civilnog društva kao umješača na strani tuženika, odbijanje priznanja i ovrhe stranih sudskih odluka koje su bile zlonamjerne prema pravu RH, kao i nadležnost hrvatskih sudova za naknadu štete i troškova nastalih u zlonamjernim postupcima pokrenutim izvan EU-a. Kao jedinstvena kontaktna točka za pristup informacijama o svim raspoloživim zaštitnim mjerama određena je Pravosudna akademija, a Ministarstvo pravosuđa dužno je godišnje dostavljati Europskoj komisiji statističke podatke o SLAPP slučajevima.
Pučka pravobraniteljica pozdravila je donošenje ovoga Zakona kao pozitivan i dugoočekivani korak, napominjući kako je potreba za zaštitom novinara, aktivista i branitelja ljudskih prava od SLAPP tužbi bila neprekidno isticana u godišnjim izvješćima pučke pravobraniteljice upućivanim Hrvatskome saboru – u izvješću za 2024. navodi se kako su novinarske slobode i dalje ugrožene te je otežan rad braniteljima ljudskih prava, a u izvješću za 2025. izrijekom se bilježe SLAPP tužbe i protiv okolišnih aktivista.
Uz to, iznijela je nekoliko konkretnih prijedloga. Kazala je kako smatra primjerenijim termin „branitelji ljudskih prava“ umjesto „borci za ljudska prava“ iz članka 4. jer taj izraz odgovara ustaljenom engleskom pojmu „human rights defenders“ iz UN-ove Deklaracije i niza europskih dokumenata. Što se tiče prava umješača iz članka 8., istaknula je kako organizacije koje se bave zaštitom slobode izražavanja ne bi trebale posebno dokazivati pravni interes – on bi za tu kategoriju trebao biti razumljiv sam po sebi. Što se tiče osiguranja procijenjenih troškova iz članka 9. stavka 4., upozorila je na to kako je odredba u verziji podnesenoj Saboru izmijenjena na štetu tuženika jer je ranija verzija iz e-Savjetovanja pravilnije balansirala interese obiju stranaka – štitila je i materijalne prilike tuženika i opasnost da ne dobije naknadu troškova, dok nova verzija fokus jednostrano premješta na tužiteljev pristup sudu. Glede novčanih kazni iz članka 12. stavka 1. naglasila je kako dvostruko ograničenje – postotkom vrijednosti spora i fiksnim gornjim granicama od 5000 eura za fizičke i 20.000 eura za pravne osobe – neće imati dovoljno odvraćajući učinak, osobito prema moćnim korporacijama, te je predložila ukidanje fiksne gornje granice i propisivanje minimalnog postotka vrijednosti spora bez „stropa“ kako bi sud mogao izreći razmjernu i stvarno odvraćajuću sankciju.
Nadalje, stavak 4. istog članka kojim se uvodi mogućnost kažnjavanja zastupnika tužitelja smatra nedovoljno preciznim i primjenjivim jer nije jasno je li zastupnik postupao prema uputi ili bez nje niti tko bi pokretao taj postupak, dok bi dokazivanje tih okolnosti samo produljilo postupak na štetu tuženika – zbog čega je predložila brisanje te odredbe kao suvišne. Na kraju je posebno upozorila na izostanak zaštite od zlouporabe kaznenog postupka – znatan dio pritisaka na novinare i branitelje ljudskih prava dolazi kroz kaznene postupke za uvredu i klevetu pokrenute privatnom tužbom, koji su jednako, ako ne i više iscrpljujući od parničnih, te predložila da se u idućem razdoblju posebnim zakonodavnim instrumentom razviju odgovarajući mehanizmi zaštite i od te vrste zlouporabe.
Na iznesene primjedbe predstavnica predlagatelja istaknula je kako su određeni prijedlozi prihvatljivi te kako će predlagatelj do drugog čitanja nastojati sve primjedbe temeljito ocijeniti i prihvatiti ih u najvećoj mogućoj mjeri.
U načelnoj raspravi članovi Odbora podržali su Prijedlog zakona te se u cijelosti usuglasili s primjedbama i prijedlozima pučke pravobraniteljice. Posebno je istaknuta izloženost okolišnih aktivista koji se suprotstavljaju korporativnim projektima vrijednim stotine milijuna ili čak milijardu eura – za takve tužitelje fiksna gornja granica kazne od 20.000 eura ne predstavlja nikakvu realnu prepreku ni odvraćanje, zbog čega su članovi Odbora u potpunosti podržali prijedlog da se novčane kazne određuju isključivo u postotku vrijednosti predmeta spora, bez gornje granice. Upozoreno je i na nove pojavne oblike novinarskog rada te sve veću prekarnost novinarskog zanimanja – novinari danas sve češće rade na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme ili ugovora o djelu, s niskim plaćama i nesigurnim radnim mjestom, što ih čini osobito ranjivima na dugotrajne i iscrpljujuće sudske postupke. Pritom ne smijemo gubiti iz vida da novinari svojim javnim radom – izvještavanjem o moćnicima, razotkrivanjem korupcije i zaštitom javnog interesa – svakodnevno štite temelje demokratskog društva, zbog čega je njihova zaštita od zlouporabe sudskog postupka ne samo pravno nego i demokratsko pitanje od najveće važnosti.
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jednoglasno je (9 glasova »ZA« ) odlučio predložiti Hrvatskome saboru sljedeće zaključke:
1. prihvaća se Prijedlog zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje
2. sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Sanju Bježančević, potpredsjednicu Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac