Odbor za poljoprivredu Hrvatskoga sabora raspravio je na 60. sjednici održanoj 8. veljače 2019. godine, Izvješće o radu Vijeća za vodne usluge za 2017., koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavilo Vijeće za vodne usluge, aktom od 21. siječnja 2019. godine

Odbor za poljoprivredu je, sukladno članku 99. Poslovnika Hrvatskoga sabora proveo raspravu o navedenom Prijedlogu zakona kao matično  radno tijelo.

Uvodno je predstavnik podnositelja Izvješća istaknuo kako je Vijeće u izvještajnom razdoblju pratilo rad 165 isporučitelja vodnih usluga od čega 163 javna isporučitelja i 2 privatna koncesionara. 28 isporučitelja isporučuje vodu za ljudsku potrošnju preko 2 milijuna m3 /godišnje  kućanstvima i poslovnim korisnicima i to 79,35% (nešto manje od 4/5) ukupne isporuke kućanstvima i poslovnim korisnicima. Kad se uz to uključe i isporuke prema drugim isporučiteljima 31 isporučitelj vodnih usluga isporučuje preko 2 milijuna m3 /godišnje odnosno 82,87 % (nešto više od 4/5) ukupne isporuke kućanstvima, poslovnim korisnicima i drugim isporučiteljima vodnih usluga U predmetnom razdoblju 70,9 % vode se isporučilo kućanstvima, a 29,1% poslovnim korisnicima. Gubici vode za ljudsku potrošnju u javnoj vodoopskrbi su porasli na 48,95%.  Broj zaposlenih u sektoru narastao je sa ranijih 8.194 na 8.400, no unatoč tomu broj zaposlenih na 1.000 priključaka je zadržan na 4,6 što hrvatski sektor vodnih usluga,  u usporedbi sa zemljama Dunavskog sliva, pozicionira kao 3. po uspješnosti ovog pokazatelja. Prosječna potrošnja vode u kućanstvima je narasla na 134 litra/dnevno/osobi (ranije 131)  odnosno 11,26 m3 po kućanstvu/mjesečno. Sve distorzije i devijacije u sustavu (neosiguranje povrata troškova, gubici, tekuća nelikvidnost, subvencioniranje operativnih troškova iz proračuna JLS) uglavnom nastaju kod isporučitelja koji isporučuju 1/5 ukupne vode za ljudsku potrošnju u Hrvatskoj. Isporučitelji se financiraju iz cijene vodne usluge (koja pokriva operativne troškove) i naknade za razvoj (koja pokriva dio kapitalnih troškova). Ostali kapitalni troškovi se financiraju iz sredstava Hrvatskih voda (naknade za korištenje voda, naknade za zaštitu voda), iz kohezijskih fondova EU te iz državnog i lokalnih proračuna. Naknadu za razvoj je uvelo 319 JLS (sa 75,18% potrošnje vode) a nije uvelo 236 JLS (sa 24,82% potrošnje vode) iz čega zaključujemo da su 3 potreba za razvojem pokriveno i iz lokalne komponente. 91,24% prihoda isporučitelja ostvareno je iz pružanja vodnih usluga, a 8,66% iz ostalih izvora, pa i nedopuštenog subvencioniranja iz proračuna JLS (uglavnom mikro i malih isporučitelja). Dobit javnih isporučitelja iznosi 0,64% u odnosu na njihov ukupan prihod, 47 javnih isporučitelja vodnih usluga u 2017. nisu imali povrat troškova od vodnih usluga, a gubici javnih isporučitelja u 2017. su u odnosu na ukupan prihod (2,31%) svih javnih isporučitelja, pa se može zaključiti kako je sektor financijski samoodrživ.

Vijeće je dalo 9 Prijedloga i preporuka Hrvatskom saboru ukazujući kako je integracija isporučitelja vodnih usluga preduvjet bez kojeg se ne može u budućnosti osigurati priuštivost cijena vode na uslužnom području. Vijeće je ukazalo na bitan nedostatak u sadašnjim procedurama donošenja odluka o cijeni vodnih usluga i odluka o naknadi za razvoj, a vezano uz izostanak javnog savjetovanja o nacrtu tih odluka predlažući zakonsko uređivanje ove radnje kao obavezne u postupku donošenja navedenih odluka. Isto tako zakonom je potrebno izričito urediti tarifu cijene vodnih usluga za socijalno ugrožene građane tako da se ona odnosi i na javnu odvodnju sa pročišćavanjem otpadnih voda (gdje je dostupna) odnosno bez pročišćavanja otpadnih voda (gdje nije dostupna). Vijeće je mišljenja kako se socijalne mjere, ne smiju financirati na teret drugih korisnika vodnih usluga već iz odgovarajućeg proračuna, uz mogućnost djelomičnog međusobnog subvencioniranja do određene zakonom propisane granice i isključivo na prijedlog isporučitelja vodnih usluga. Vijeće ukazuje kako bi se razlika između socijalne tarife i pune tarife trebala, u cijelosti ili u najvećem dijelu, podmiriti na teret proračuna jedinica lokalne samouprave. Vijeće je i mišljenja kako se razlika između tarife vode koja se, po posebnom zakonu, isporučuje na otoke, a gdje su troškovi prijevoza dominantni u strukturi troškova, treba u cijelosti podmiriti na teret državnog proračuna. Do integracije isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području  cijena vode koju isporučuje isporučitelj na veliko trebala bi se urediti na maloprodajnim načelima, unutar troškovno učinkovitog isporučitelja.  Zbog neurednosti u izradi i dostavi revizijskih izvješća isporučitelja vodnih usluga sukladno članku 207.a Zakona o vodama Vijeće preporuča zakonsko sankcioniranje neredovitosti u izradi i dostavi navedenih izvješća. Uz navedeno Vijeće je mišljenja kako je Zakonom o financiranju vodnoga gospodarstva potrebno obvezati javne isporučitelje vodnih usluga na dostavu Vijeću odluke o naknadi za razvoj u roku od 5 dana od dana njihovog donošenja a radi omogućavanja pravodobnog nadzora nad istima.

U raspravi su članovi Odbora vezano uz preporuku Vijeća o financiranju iz Državnog proračuna razlika između tarife vode, koja se po posebnom zakonu isporučuje na otoke, a u kojoj dominantni troška čini trošak prijevoza sugerirali potrebu financiranja ove razlike i za ruralna područja koja nisu u mogućnosti financirati ove troškove. 

Odbor za poljoprivredu je jednoglasno (9 glasova „za) odlučio predložiti Hrvatskom Saboru slijedeći

Z A K LJ U Č A K

Prihvaća se Izvješće o radu Vijeća za vodne usluge za 2017.

PREDSJEDNIK ODBORA

Tomislav Panenić