Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 26. sjednici održanoj 13. prosinca  2017. razmotrio je Prijedlog zakona o dopuni Ovršnog zakona, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnio Klub zastupnika SDP-a, aktom od 25. listopada 2017. godine, s prijedlogom da se donese po hitnom postupku. 

Odbor je Prijedlog zakona raspravio u svojstvu matičnog radnog tijela sukladno članku 81. Poslovnika Hrvatskoga sabora. Odbor je raspolagao mišljenjem Vlade Republike Hrvatske Klasa. 022-03/17-12/73, Urbroj: 50301-25/06-17-6 od 23. studenoga 2017. godine kojim Vlada RH predlaže Hrvatskom saboru da ne prihvati Prijedlog zakona o dopuni Ovršnog zakona.
 
U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom od 11. srpnja 2017. godine, u postupku za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom  ukinuo članak 6. stavak 3. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima koji je glasio. „Ovrha se može provesti isključivo na dijelu primanja sukladno članku 173. Ovršnog zakona bez obzira na prethodno dane isprave o suglasju zaplijene plaće“. Ukidanje članka ima za posljedicu da se ovrha na temelju prethodno dane isprave o suglasnosti zaplijene plaće i nadalje može provoditi na čitavom primanju ovršenika, čime se ovršenika dovodi u poziciju da mu za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ne ostaje ni minimum sredstava određenih Ovršnim zakonom. S tim u vezi Hrvatska udruga banaka izdala je neobvezujuću preporuku da se ovrhe ne provode na čitavom primanju ovršenika.

Predlagatelj se osvrnuo na mišljenje Vlade RH, osobito na navode: „smatra da se donošenjem predloženog zakona ne radi o procesnoj odredbi, nego o odredbi kojom bi se djelomično ukinulo pravo vjerovnika na naplatu novčane tražbine ovršenika“, te „da bi se u određenim okolnostima moglo intervenirati i povratno izmijeniti pravila po kojima su subjekti pravnih odnosa zasnivali te odnose, ali samo ako je to nužno da bi se javni interes stavio ispred privatnih interesa pojedinaca“, istaknuvši da su navodi mišljenja proturječni navodima iz očitovanju Ministarstva od 30. svibnja 2016. godine u postupku za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom. Naime, Ministarstvo je mišljenja da nema povratnog djelovanja te da se radi o čistoj procesnoj odredbi. Slijedom iznesenoga, a imajući u vidu da je člankom 56. stavkom 1. Ustava propisano da  „Svaki zaposlenik ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život“, predložena je dopuna Ovršnog zakona na način da se zakonom ograniči ovrha i za prethodno dane  isprave o suglasnosti zaplijene plaće. 

Predstavnik Vlade Republike Hrvatske ističe da je Ministarstvo pravosuđa stava da se u predmetnom slučaju ne radi o procesnoj odredbi, te da bi se predloženom odredbom djelomično ukinulo pravo vjerovnika na naplatu tražbine. Slijedom Odluke Ustavnog suda, nije dopustivo da zakonodavac naknadnim izmjenama zakona mijenja pravila prema kojima je prethodno dopustio zasnivanje obveznih odnosa. Smatra da ovakav prijedlog prvenstveno ide na štetu vjerovnika i da se ograničenje odgovornosti koju je jedna strana dobrovoljno preuzela sukladno zakonu, ne može  pravdati javnim interesom. Osim toga, istaknuo je da je radna skupina Ministarstva pravosuđa započela s radom na izradi novoga Ovršnog zakona, te da će biti provedena šira javna rasprava.
 
U raspravi je istaknuto da ova dopuna Zakona predstavlja neposrednu a ne retroaktivnu primjenu, da se pravna pozicija vjerovnika ne mijenja, jer će se tražbina naplatiti, samo ne istom dinamikom, osim toga vjerovnik zadržava i svoje pravo naplate zakonskih zateznih kamata.

Također, istaknuto je da je dužnost države zaštita građana od „dužničkog ropstva“, te da bi člankom 6. Ovršnog zakona trebalo dodatno zaštiti dostojanstvo dužnika/ ovršenika. Javni interes mora biti da nitko ne može ostati bez cijele mirovine ili plaće. Nesporno je da sukladno Ustavu pojedine odredbe mogu imati retroaktivno djelovanje, tako je Sabor donio nekoliko zakona sa povratnim djelovanjem, pri čemu je Ustavni sud odlučio da postoji javni interes. Tako je Sabor zadirao u ugovorne odnose (primjerice u kredite u švicarskim francima i ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjima), dok su Ministarstva donijela određene Pravilnike. Slijedom toga više sudionika rasprave smatra da je potrebno vratiti stanje kako je bilo uređeno Pravilnikom o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, imajući k tome u vidu i preporuku Hrvatske udruge banaka, podržali su donošenje Zakona.

Osim toga, istaknuto je da sukladno članku 90. Ustava RH samo pojedine odredbe Zakona mogu imati povratno djelovanje, kako je Odluka Ustavnog suda kojom je ukinut članak 26. st.3. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („NN“ br. 6/13) donesena u srpnju 2017., ostaje pitanje uređenja prijelazne i završne odredbe.

U raspravi je istaknuto da država treba voditi računa o problemima u društvu, ali treba jasno razgraničiti zašto pojedinci dolaze u određene situacije, nisu svi zbog istih razloga u poziciji ovršenika. Ovo je višeslojan problem, za jedan dio građana vjerojatno ne bi bilo opravdano da ih se štiti. S druge strane dio građana uredno podmiruje svoje obveze, jer su se dobrovoljno obvezali drugoj strani.
 
U završnoj riječi predlagatelj ističe da se ovršeniku koji duguje alimentaciju ili za dugovanje po slili zakona ne može zaplijeniti cijela plaća, bez Izjave o zapljeni plaća. Smatra da je ovdje država napravila pogrešku koju je pokušala ispraviti 2013. godine. Naglašava da se odredbom ne mijenjanju bitni sastojci ugovora, zakon se primjenjuje „pro futuro“, te ne treba intervenirati niti u prijelaznim i završnim odredbama. Ističe da  pitanje koje se dopunom Zakona rješava jest primarno političko  pitanje.

Nakon provedene rasprave, rezultatom glasovanja tri glasa „za“ i šest (6) glasova „protiv“ Odbor nije podržao Prijedlog zakona o dopuni Ovršnog zakona, s Konačnim prijedlogom zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Orsat Miljenić