Odbor za turizam Hrvatskoga sabora raspravio je na 8. sjednici održanoj 20. siječnja 2023. Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. prosinca 2022. godine.         

Odbor za turizam raspravio je navedeni akt na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnica Ministarstva mora, prometa i infrastrukture uvodno je obrazložila Prijedlog zakona, posebno istaknuvši dio koji se odnosi na morske plaže, za koji su članovi Odbora za turizam pokazali najviše interesa. Prijedlogom Zakona nastojalo se jasnije i preciznije definirati niz otvorenih pitanja koja su se pojavila u primjeni dosadašnjeg Zakona, a koji su imali i još imaju utjecaja na definiranje pomorskog dobra i njegovih granica i provedbu utvrđenog pomorskog dobra u bazi zemljišnoknjižnih podataka. To se prvenstveno odnosi na one dijelove kopna koji postoje u naravi, nastali umjetnim putem, a u službenim katastarskim i zemljišnoknjižnim evidencijama nisu evidentirani, odnosno i dalje su prikazani kao more.

Pojasnila je kako je osnovna i najznačajnija odrednica vezana za pitanje plaža, zaštita javnog interesa. Zakonom se uređuje pitanje zadovoljavanja javnog interesa na način da se stupanj ograničenja opće upotrebe svede na minimum, kako bi plaže kao pomorsko dobro i opće dobro zaista bile dostupne svima pod jednakim uvjetima. Pomorsko dobro čini jednu trećinu teritorija Republike Hrvatske te ostaje u općoj uporabi, dodala je predstavnica Ministarstva. Osvrnula se i na dohranjivanje i nasipavanje plaža, konstatiravši kako važeći Zakon ne daje jasnu razliku između dohranjivanja i nasipavanja plaža, što u praksi može dovesti do značajnog nasipavanja mora pod krinkom dohrane. Također, postojeći Zakon ne regulira pitanje materijala kojim se plaže dohranjuju, odnosno nasipavaju, a isto je od velikog značaja za bioraznolikost Jadrana.
Naime, nasipi nastaju nasipavanjem mora koje je po samom Zakonu pomorsko dobro, no pojedini nasipi više ne predstavljaju pomorsko dobro kako je isto definirano Zakonom, stoga se novim Zakonom želi riješiti ovo pitanje te se uvodi vremenska granica kao osnova za rješavanje ovog problema.

U raspravi su zastupnici posebno istaknuli pitanje dostupnosti plaža građanima u okviru velikih turističkih objekata kao i pitanje definiranja gospodarske cjeline, odnosno u kojoj je mjeri plaža čvrsto vezana uz gospodarsku cjelinu. 

Neki članovi Odbora upozorili su kako predstavljeni Zakon treba povući iz procedure na doradu, prvenstveno zbog mogućnosti dvojakog tumačenja članka 83, 84. i 85, a  vezano uz dostupnost plaža svim građanima. Naime, upozorili su kako se plaže mogu ograditi i ležaljkama te na taj način onemogućiti opću uporabu plaža.  

Nadalje, dodatno je upozoreno na nepreciznu katastarsku evidenciju pomorskog dobra i njegovih granica te je nužno uspostaviti prethodno jasne kriterije i smjernice za održavanje i korištenje istog. 
Predstavnici predlagatelja potvrdili su kako je granica pomorskog dobra određena Zakonom, preciznije granicom pomorskog dobra obuhvaća se pojas kopna uz more širine najmanje 6 metara računajući od crte srednjih viših visokih voda, a taj pojas predstavlja onaj dio kopna koji prema članku 5. ovoga Zakona čini pomorsko dobro. No, zastupnike je zanimao i članak 23. prema kojem se iznimno od članka 22. ovoga Zakona, granica pomorskog dobra može odrediti i na način da obuhvaća pojas kopna uz more u širini manjoj od šest metara računajući od crte srednjih viših visokih voda. Predstavnica predlagatelja potvrdila je kako se iznimke definiraju u nastavku članka 23., a odnose se primjerice na prirodne i umjetne prepreke u prostoru poput suhozida, klifova i sl. 

Članovi Odbora osvrnuli su se i na klasifikaciju plaža s posebnim naglaskom na plaže posebne namjene u članku 85. Zakona. Predstavnica predlagatelja pojasnila je kako su Zakonom razvrstane morske plaže, propisani kriteriji razlikovanja, obveze održavanja uređenih morskih plaža te obveze utvrđenja kapaciteta. Uvodi se i kategorija morske plaže za posebnu namjenu za posebne grupe korisnika te se navodi i obveza davatelja koncesije da prilikom odlučivanja o stupnju ograničenja i isključenja opće upotrebe morske plaže, koja po položaju i funkciji služi većem broju korisnika, posebno osigura zadovoljavanje javnog interesa.

U nastavku je bilo riječi o postupku  davanja koncesija na pomorom dobru, institutu koncesije na zahtjev, ukidanju koncesijskih odobrenja te uvođenju dozvola koje daje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na temelju javnog natječaja. 

Neki članovi Odbora, govoreći o koncesijama na pomorskom dobru, drže da je potrebno preciznije utvrditi kriterije za koncesije na temelju provedenog javnog natječaja. Predstavnici Ministarstva su pojasnili kako se predloženi Zakon usklađuje sa Zakonom o koncesijama te se propisuju odredbe kojima se uređuju koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra. Također se uređuju specifičnosti koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, određuje se nadležnost za davanje koncesija, mogućnost delegacije nadležnosti jedinice regionalne na jedinicu lokalne samouprave, najduži rokovi na koje pojedini davatelj koncesije može dati koncesiju, posebne pretpostavke koje mora ispunjavati koncesionar, pored općih koje propisuje Zakon o koncesijama te sastav Stručnog povjerenstva za koncesije. 
Preciziraju kako se koncesija uređene plaže u turističkoj zoni neizgrađenog naselja mora davati na način da najviše 70% kopnenog i 50% morskog dijela plaže koncesionar može koristiti za obavljanje gospodarske djelatnosti za koje mu je koncesija dana, a ostali dio plaže mora ostati dostupan svima za korištenje sukladno namjeni. Dok se koncesija uređene plaže u turističkoj zoni unutar izgrađenog naselja mora davati na način da najviše 50% kopnenog i 30% morskog dijela plaže koncesionar može koristiti za obavljanje gospodarske djelatnosti za koje mu je koncesija dana, a ostali dio plaže mora ostati dostupan svima za korištenje sukladno namjeni.

U više navrata pojedini članovi Odbora upozorili su na važnost zadovoljavanja javnog interesa prilikom gospodarskog korištenja morskih plaža, posebno naglasivši važnost dorade izričaja u ovom dijelu Zakona. Predstavnici predlagatelja dodatno su podsjetili kako je davatelj koncesije dužan u svim postupcima davanja koncesije za gospodarsko korištenje morske plaže, prilikom odlučivanja o stupnju ograničenja opće upotrebe, osigurati i štititi javni interes korištenja morskih plaža. 

Članovi Odbora istaknuli su i važnost nadzora nad provođenjem Zakona, koji može biti otežan ukoliko se preciznije ne definiraju gore već spomenute odredbe Zakona te su dodali kako je važno isključiti svaku dvosmislenu mogućnost tumačenja određene riječi ili rečenice.

U cilju bolje zaštite pomorskog dobra Zakonom se predviđa znatno ojačavanje nadzora nad pomorskim dobrom te nadzora putem lučkih i komunalnim redara. Naime, Zakon daje ovlaštenim službenicima jedinice lokalne samouprave (koji će u praksi najčešće biti komunalni redari), određene ovlasti nadzora na pomorskom dobru u općoj upotrebi. 
Ministarstvo će provoditi stručno osposobljavanje istih te po usvajanju potrebnih znanja komunalni i lučki redari dobit će ovlaštenje za provođenje nadzora nad odredbama ovoga Zakona. Uvažavajući činjenicu da pojedine jedinice lokalne samouprave za to nemaju dovoljne kapacitete, Zakon dopušta da dvije jedinice lokalne samouprave imaju zajedničkog ovlaštenog službenika za provedbu nadzora na odredbama ovoga Zakona, pojasnili su predstavnici predlagatelja. 

Bilo je riječi i o uređenim i neuređenim, ograđenim i neograđenim plažama, natječajima za koncesije u marinama kao i o problemima vezanim uz prethodna ulaganja postojećih koncesionara. 
Neki članovi Odbora izrazili su zadovoljstvo predstavljenim Zakonom, posebno istaknuvši članak 79. koji precizno i bez dvojbe definira kako morske plaže moraju biti dostupne svima pod istim uvjetima te ne vide prostor za moguću manipulaciju.  Nalaze kako Zakon ukupno gledajući predstavlja korak naprijed u modernizaciji pristupa upravljanja pomorskim dobrom i morskim lukama. 
Neki članovi Odbora apsolutno se protive donošenju predmetnog Zakona te kritiziraju mogućnost da lokalna samouprava može odrediti što je javna plaža, a što ne i da li će se dati u koncesiju te upozoravaju i na potrebu preciznijeg definiranja članaka 84. u pogledu definicije funkcionalne, infrastrukturne i prostorne cjeline. 

Završno je ocijenjeno kako Zakon ide u dva čitanja te da će se prijedlozi i sugestije iznesene na Odboru razmotriti. 

Nakon provedene rasprave Odbor za turizam je većinom glasova (7 glasova „ZA“, 4 PROTIV“ i 2 glasa “SUZDRŽANA“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje

ZAKLJUČKA

1.  Prihvaća se Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izražena u raspravi dostavit će se predlagatelju da ih uzme u obzir prilikom izrade Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof.dr.sc. Branka Grčića, predsjednika Odbora. 
                                                                                                                     

PREDSJEDNIK ODBORA                                                                                                           
prof. dr. sc. Branko Grčić, v.r.