Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 67. sjednici, održanoj 10. prosinca 2019., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o potvrđivanju Konvencije o cestovnom prometu, drugo čitanje, P.Z. br. 813 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona) koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. prosinca 2019. 
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo kako se Ženevskom konvencijom uspostavlja dodatni međunarodni pravni okvir za olakšavanje i razvoj međunarodnog cestovnog prometa, kao i povećanje sigurnosti na cestama putem uspostavljanja standardnih i jedinstvenih prometnih pravila među državama ugovornicama. Ova konvencija sadrži odredbe koje se odnose na prometne propise, znakove i signalizaciju, motorna vozila i prikolice u međunarodnom prometu, vozače motornih vozila u međunarodnom prometu, kao i odredbe koje se primjenjuju na bicikle u međunarodnom prometu, s ciljem osiguranja ujednačenog međunarodnog cestovnog prometa.
Nastavno je predstavnik predlagatelja pojasnio kako u području cestovnog prometa postoje dvije međunarodne konvencije, i to Ženevska konvencija te Bečka konvencija. Ženevska konvencija je kronološki starija i stupila je na snagu 26. ožujka 1952., a sastavljena je u okviru Konferencije Ujedinjenih naroda o cestovnom i motornom prijevozu, u Ženevi, 19. rujna 1949. Republika Hrvatska do sada nije pristupila Ženevskoj konvenciji, budući da je 15. listopada 1993. postala strankom novije međunarodne konvencije (Bečke konvencije koja je nastala u okviru Konferencije Ujedinjenih naroda o cestovnom prometu u Beču, 8. studenog 1968.), pa se pristupanje starijoj (Ženevskoj) konvenciji smatralo nepotrebnim. Naime, predstavnik predlagatelja je pojasnio kako su stupanjem na snagu Bečke konvencije u odnosima između stranaka ukinute i zamijenjene sve prethodne konvencije o cestovnom prometu, uključujući i Ženevsku konvenciju.
Međutim, obzirom da postoje brojne države koje nisu stranke Bečke konvencije, a stranke su Ženevske konvencije, pitanje cestovnog prometa u odnosima Republike Hrvatske i navedenih država nije uređeno na odgovarajući način. Predstavnik predlagatelja je naveo kako su trenutno 98 država stranaka Ženevske konvencije, a 79 država su pristupile Bečkoj konvenciji, pri čemu je od ukupnog broja država stranaka Ženevske konvencije, 55 država koje su ujedno i stranke Bečke konvencije, među kojima je i 21 država članica Europske unije. Kao primjer država koje nisu članice Bečke konvencije, predstavnik predlagatelja je istaknuo Sjedinjene Američke Države, Kanadu, Japan, Australiju i Argentinsku Republiku.
Predstavnik predlagatelja je nastavno naglasio kako odredbe Bečke konvencije uvelike odgovaraju većini odredaba Ženevske konvencije, no postoje određene razlike. Kao primjer je naveo različite obrasce nacionalnih i međunarodnih vozačkih dozvola, zbog čega međunarodne vozačke dozvole izdane u Republici Hrvatskoj sukladno pravilima Bečke konvencije ne vrijede u državama koje su isključivo stranke Ženevske konvencije. 
Zaključno je predstavnik predlagatelja naglasio kako se Ženevskoj konvenciji pristupa isključivo da bi se olakšao boravak i poslovanje brojnim hrvatskim državljanima te predstavnicima naših tvrtki, a obzirom da je sve veći broj primjedaba građana povodom ove tematike.

Bez rasprave, Odbor je jednoglasno, sa 7 glasova „ZA“,  odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

ZAKON O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O CESTOVNOM PROMETU.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                   Ranko Ostojić