Odbor za gospodarstvo Hrvatskoga sabora je na svojoj 15. sjednici održanoj 24. travnja 2025. godine razmotrio Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, s Konačnim prijedlogom zakona, P.Z.E. br. 141 (u daljnjem tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 10. travnja 2025. godine uz prijedlog da se sukladno članku 206. Poslovnika Hrvatskoga sabora predloženi Zakon donese po hitnom postupku.
Odbor za gospodarstvo je na temelju članka 75. Poslovnika Hrvatskoga sabora raspravio predloženi akt u svojstvu matičnoga radnoga tijela.
U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da je Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji („Narodne novine“, broj 138/21, 83/23), temeljni pravni akt koji uređuje pitanja ključna za prelazak na korištenje obnovljivih izvora energije. Navedeni zakon u velikoj mjeri preuzima odredbe Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2018/2001), dok su određeni dijelovi Direktive (EU) 2018/2001 implementirani i u zakonodavstvo koje regulira tržište električne energije i biogoriva u transportu.
Ovaj Konačni prijedlog zakona predlaže se radi potpunog usklađivanja s Direktivom (EU) 2018/2001 te kao odgovor na Dodatno obrazloženo mišljenje Europske komisije, zbog propusta u obavještavanju o nacionalnim mjerama preuzimanja Direktive (EU) 2018/2001 u hrvatsko zakonodavstvo.
Konačni prijedlog zakona uvodi novi model samoopskrbe, s ciljem ukidanja takozvanog 'neto mjerenja' i prelaska na model 'neto obračuna'. U ovom novom modelu, krajnji kupci plaćat će naknadu za korištenje mreže za svu preuzetu električnu energiju iz mreže. S druge strane, zajamčena je otkupna cijenu za viškove električne energije predane u mrežu, a ta je cijena povezana s tarifom za opskrbu električnom energijom.
Ovim Konačnim prijedlogom zakona također se propisuje ambiciozniji nacionalni cilj: postizanje najmanje 42,5 % udjela obnovljivih izvora energije u konačnoj bruto potrošnji energije do 2030. godine, što je značajno povećanje u odnosu na dosadašnjih 36,6 %.
Važno je istaknuti da Republika Hrvatska već ostvaruje značajne udjele obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji energije, s 42,5 % u 2023. godini te izvanrednih 76,7 % u neposrednoj potrošnji električne energije, čime smo pri samom vrhu država članica Europske unije. Nadalje, do veljače 2025. godine, u sustavu samoopskrbe i kod kupaca s vlastitom proizvodnjom bilo je instalirano ukupno 572 MW postrojenja. Ove brojke jasno pokazuju da je dosadašnji sustav poticanja dao značajne rezultate i ostvario postavljene ciljeve.
Sukladno propisima Europske unije, a u okviru porezne politike, ukinut je i porez na dodanu vrijednost na sunčane elektrane, što je značajno smanjilo troškove za fizičke osobe koje se odlučuju na ovaj korak.
Izmjene modela samoopskrbe nužne su i zbog Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL L 158, 14.6.2019.), koja nalaže jednak tretman svih korisnika mreže u kategoriji kupaca kada je riječ o plaćanju naknade za korištenje mreže, odnosno mrežarine. U tom smislu, prekid primjene sustava neto-mjerenja kod obračuna mrežarine za nove korisnike postrojenja za samoopskrbu trebao je biti implementiran do početka 2024. godine. Međutim, Republika Hrvatska je od Europske unije dobila odgodu, odnosno derogaciju, do kraja 2025. godine. S obzirom na navedeno, bilo je nužno ove godine uvesti zakonsku obvezu prema kojoj su novi sustavi samoopskrbe, odnosno oni koji predaju zahtjeve operatoru distribucijskog sustava nakon 1. siječnja 2026. , dužni plaćati naknadu za korištenje mreže bez primjene neto-mjerenja, dakle, kao i svi drugi krajnji kupci.
Konačnim prijedlogom zakona garantira se minimalna otkupna cijena za viškove električne energije, što također predstavlja jedan vid poticanja daljnjeg razvoja obnovljivih izvora energije. Uveden je i faktor odnosa preuzete i isporučene energije s ciljem destimuliranja predimenzioniranja elektrana u odnosu na stvarnu potrošnju, ali istovremeno zadržavanja fleksibilnosti potrošnje i proizvodnje.
Važno je napomenuti da se za postojeće korisnike sustav ne mijenja, osim u pogledu trajanja primjene neto-mjerenja koje je ograničeno na 10 godina. Ovo ograničenje uvedeno je s ciljem ograničavanja trajanja poticanja i definirano je na temelju analize isplativosti za tipične slučajeve.
Procedura za osnivanje zajednica obnovljive energije je pojednostavljena, te se one samo registriraju kod Hrvatske energetske regulatorne agencije. Za dijeljenje energije unutar zajednice ukida se potreba za ishođenjem dozvole za obavljanje djelatnosti.
Nadalje, u postupku izdavanja odobrenja, certificiranja i izdavanja dozvola primjenjuju se načela: objektivnosti, transparentnosti, razmjernosti, jednakog postupanja prema podnositeljima zahtjeva i uzimanja u obzir posebnosti pojedinih tehnologija obnovljive energije. Također, propisuje se način registracije zajednica obnovljive energije.
Konačni prijedlog zakona definira kriterije održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase, način provjere usklađenosti s tim kriterijima te izračun utjecaja na stakleničke plinove. Također se definira da se potpora za energiju iz obnovljivih izvora proizvedenu spaljivanjem otpada ne dodjeljuje ako nisu ispunjene obveze odvojenog sakupljanja otpada.
Propisuje se donošenje plana za određivanje namjenskih infrastrukturnih područja za razvoj elektroenergetske mreže i skladištenja, potrebnih za integraciju energije iz obnovljivih izvora u elektroenergetski sustav, kao i donošenje propisa iz nadležnosti HERA-e, operatora tržišta energije i ministarstva nadležnog za energetiku.
Zaključno, očigledno je da je tržište sunčanih elektrana u Republici Hrvatskoj izuzetno aktivno, a postavljeni ciljevi su u velikoj mjeri postignuti, što bi moglo sugerirati smanjenje potrebe za poticajima. Međutim, uzimajući u obzir pozitivnu praksu i daljnji potencijal, ovim Konačnim prijedlogom zakona ostavljena je mogućnost daljnjeg poticanja korištenja obnovljivih izvora energije za sustave samoopskrbe. Dakle, poticaji su i dalje dostupni u vidu nulte stope PDV-a, poticaja na strani investicije te reguliranog otkupa viškova električne energije, što proizvođače stavlja u vrlo povoljan položaj u energetskoj tranziciji Republike Hrvatske.
Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku radi daljnjeg usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije sukladno obvezama i rokovima propisanih Direktivom (EU) 2018/2001, sukladno zaprimljenom Dodatnom obrazloženom mišljenju, povreda br. 2021/0248, zbog neobavještavanja o nacionalnim mjerama preuzimanja Direktive (EU) 2018/2001 u nacionalno zakonodavstvo, kojim je protiv Republike Hrvatske nastavljen pred-sudski postupak zbog navodne povrede prava Europske unije te radi primjene odrednica EU zakonodavstva kojima više nije dopušteno da kupci u samoopskrbi imaju prednost neplaćanja mrežnih naknada i ostalih davanja pri preuzimanju električne energije iz mreže, a za koje Republika Hrvatska ima dvogodišnju odgodu do 31. prosinca 2025. godine.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno, sa 7 (sedam) glasova „ZA“ odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje
ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE I VISOKOUČINKOVITOJ KOGENERACIJI
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Ivicu Mesića, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Ivica Mesić