Dubrovnik - Drugi panel Međuparlamentarne konferencije „Od polja do mora – zajednička vizija za prehrambenu sigurnost i stratešku autonomiju EU-a“, koja se održava u Dubrovniku u organizaciji Odbora za poljoprivredu Hrvatskoga sabora u sklopu parlamentarne dimenzije predsjedanja Republike Hrvatske skupinom EU MED 9, bio je posvećen očuvanju konkurentnosti mediteranskog ribarstva i vitalnosti otočnih zajednica.
Sudionicima se videoporukom obratio Costas Kadis, povjerenik Europske komisije za ribarstvo i oceane, istaknuvši da ribarstvo i akvakultura imaju važnu ulogu u prehrambenoj sigurnosti, zapošljavanju u obalnim zajednicama te jačanju otpornosti i strateške autonomije Europe. Govorio je o Viziji za ribarstvo i akvakulturu do 2040. i nadolazećem Europskom zakonu o oceanima, koji bi trebali postaviti dugoročniji okvir za konkurentan i održiv sektor.
Podsjetio je i na važnost europskih ulaganja u ribarsku infrastrukturu, izdvojivši modernizaciju ribarske luke Brižine u Hrvatskoj kao primjer poboljšanja infrastrukture, usluga i uvjeta rada. Naglasio je da prijedlog sljedećeg Višegodišnjeg financijskog okvira prepoznaje stratešku ulogu plavog gospodarstva u jačanju konkurentnosti i otpornosti Europske unije.
Državni tajnik u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Domagoj Mikulić, moderator panela, istaknuo je da mediteransko ribarstvo nije samo gospodarska djelatnost, nego važan dio identiteta, tradicije, prehrambene sigurnosti i života obalnih i otočnih zajednica.
Za njegovu budućnost, naglasio je, potrebno je pronaći ravnotežu između zaštite morskih resursa te gospodarske i socijalne održivosti ribara, osobito onih u malom priobalnom ribolovu. Među prioritetima izdvojio je ulaganja u modernizaciju flote, energetsku učinkovitost, digitalizaciju, akvakulturu, preradu i inovacije, kao i jačanje lokalnih lanaca opskrbe. Hrvatska se pritom zalaže za snažnu i jasno definiranu europsku financijsku potporu ribarstvu i nakon 2027. godine, uz uvažavanje posebnosti Mediterana.
Predstavnik Glavne uprave Europske komisije za pomorstvo i ribarstvo Stylianos Mitolidis istaknuo je da predloženi model financiranja EU-a za razdoblje 2028. – 2034. otvara prostor za snažniju potporu održivom upravljanju ribljim stokovima, zelenoj tranziciji te gospodarskoj održivosti ribarstva i akvakulture.
U okviru novog proračunskog modela najmanje 2 milijarde eura trebalo bi biti namjenski izdvojeno za ključne ciljeve Zajedničke ribarstvene politike, uključujući održivo ribarstvo i akvakulturu, zaštitu i obnovu morskog okoliša te uređenje tržišta. Države članice moći će osigurati i dodatna sredstva za ribarstvo, obalne zajednice i plavo gospodarstvo.
Mitolidis je posebno naglasio potrebu potpore malom priobalnom i otočnom ribarstvu, modernizaciji i energetskoj tranziciji flote te generacijskoj obnovi sektora. Upozorio je i na važnost ravnopravnih tržišnih uvjeta kako bi proizvodi iz trećih zemalja koji ulaze na tržište EU-a ispunjavali odgovarajuće zahtjeve sljedivosti, zakonitosti i održivosti.
Profesor Branko Glamuzina sa Sveučilišta u Dubrovniku upozorio je da je hrvatsko ribarstvo u posljednjih 25 godina prošlo kroz duboku strukturnu promjenu, uz smanjenje ulova i broja aktivnih profesionalnih ribara te sve izraženije starenje ribarske populacije.
Posebno je istaknuo važnost malog priobalnog ribarstva za očuvanje života na otocima i u obalnim zajednicama. Gubitak iskusnih ribara, naglasio je, ne znači samo gubitak radnih mjesta i ribolovnih kapaciteta, nego i nestanak tradicionalnog znanja o moru, ribolovnim područjima i lokalnim uvjetima, koje je nakon toga vrlo teško ponovno uspostaviti.
Prema Glamuzini, klasični koncept tržišne konkurentnosti nije uvijek primjenjiv na malo priobalno ribarstvo, jer se ono ne može ravnopravno natjecati s velikim flotama. Njegova je vrijednost šira – osigurava prihode i zaposlenost, održava lokalne zajednice i čuva tradiciju i znanje. Zato bi buduća ribarstvena politika trebala osigurati posebne mehanizme potpore malim otočnim ribarima, uz sigurnija i energetski učinkovitija plovila, selektivnije alate i stabilnije prihode.
Budućnost hrvatskog ribarstva, zaključio je, treba graditi povezivanjem održivog ulovnog ribarstva, konkurentne akvakulture i moderne prerade, pri čemu cilj ne bi trebao biti najveći mogući ulov, nego najveća dugoročna vrijednost ograničenog i osjetljivog morskog resursa, uz očuvanje ljudi, znanja i živih ribarskih zajednica.
Predstavnik Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja Marin Mihanović iznio je podatke prema kojima ribarstvo i akvakultura u regiji zajedno proizvode više od dva milijuna tona proizvoda, osiguravaju više od 1,1 milijun radnih mjesta te ostvaruju prihod veći od 21 milijarde američkih dolara.
U Sredozemlju djeluje oko 72 tisuće ribarskih plovila, većinom u malom obalnom ribolovu, dok je proizvodnja u akvakulturi od 2013. porasla za 100 posto. Istodobno je udio procijenjenih ribljih stokova pod prekomjernim iskorištavanjem smanjen s 87 na 52 posto, što pokazuje napredak u upravljanju ribarstvom. Kao pozitivan primjer izdvojeni su Jadran i mjere zaštite u području Jabučke kotline, koje su pridonijele smanjenju ribolovnog pritiska i poboljšanju biomase stokova.
U raspravi je naglašeno da buduća Zajednička ribarstvena politika nakon 2027. mora osigurati stabilno i predvidljivo financiranje, bolji pristup potporama i posebnu zaštitu malog priobalnog i otočnog ribarstva. Istaknuto je i da troškove zelene i energetske tranzicije ne mogu snositi sami mali ribari te da europske politike moraju voditi računa o gospodarskoj, društvenoj i teritorijalnoj ulozi ribarstva.
Zaključeno je da za mediteranske države ribarstvo nije samo dio plavoga gospodarstva, nego i pitanje prehrambene sigurnosti, teritorijalne kohezije te opstanka otočnih i obalnih zajednica.
Konferencija se nastavlja trećim panelom posvećenim prehrambenoj sigurnosti kao strateškom pitanju nacionalne i europske sigurnosti i otpornosti.