Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora na 26. sjednici održanoj 29. listopada 2025. razmotrio je Prijedlog zakona o medijaciji, prvo čitanje, P.Z.E. br. 203, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. listopada 2025. godine.
Odbor je Prijedlog zakona u skladu s člankom 81. Poslovnika Hrvatskoga sabora raspravio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije uvodno je ukazao na dugogodišnji problem velikog priljeva novih sudskih predmeta i opterećenja sudaca, te potrebu da se ojača alternativni način rješavanja sporova. Stoga se i ovaj novi zakon predlaže s ciljem većeg poticanja medijacije i smanjenja sudskih postupaka, s obzirom da Zakon o mirnom rješavanju sporova koji je stupio na snagu 2023. godine nije u dovoljnoj mjeri potaknuo primjenu medijacije u praksi. Istaknuo je da se ovim Prijedlogom zakona propisuje dužnosti da se određeni sporovi pokušaju riješiti medijacijom uz sankciju plaćanja troškova ako stranka ne pokuša spor riješit medijacijom. Takav poseban režim propisuje se za parnični postupak koji proizlazi iz nasljeđivanja i parničnog postupka radi naknade štete u sporovima male vrijednosti, uz izričitu odredbu da ne postoji dužnost pokretanja medijacije za parnične postupke iz radnog odnosa i osiguranja. Nadalje, detaljno se propisuje informativni sastanak, kao jedan od načina ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja sporova medijacijom, na kojem će stranke biti upoznate s prednostima medijacije. Dorađena je i odredba o troškovima, te ukoliko stranka ne ispuni dužnost pokretanja postupka medijacije, gubi pravo zahtijevati naknadu daljnjih troškova sudskog postupka, bez obzira na ishod postupka. Kao daljnji poticaj, propisuje se oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe na tužbu, ukoliko stranka u parničnom postupku prije podnošenja tužbe podnese prijedlog za provođenje medijacije. Dodatno se jača uloga Centra koji nastavlja s radom kao Nacionalni centar za medijaciju sa sjedištem u Zagrebu i podružnicama u Rijeci, Splitu i Osijeku.
U raspravi je istaknuto mišljenje da riječ „medijacija“ u nazivu zakona nije najprikladnija, iako potječe od latinske riječi "mediare" što znači "posredovati" i da pitanje naslova nije samo formalno, a ukazano je i na Zakon o hrvatskom jeziku. Također je postavljeno pitanje da li će se postupci medijacije odraziti na sudačke kvote. Nadalje, postavljeno je pitanje koliko se očekuje postupaka medijacije na godišnjoj razini, uz mišljenje da se postupci medijacije ne bi trebali provoditi u slučajevima nasilja u obitelji. Istaknuto je da medijaciju treba zakonski doraditi i urediti na način da bude funkcionalna i ostvari stvarne rezultate, smanjenje sudskih postupaka. Također je postavljeno pitanje da li je rađena analiza o broju predmeta male vrijednosti spora i koji su razlozi da se dužnost pokretanja medijacije propisuje za parnične postupke radi naknade štete samo u sporovima male vrijednosti, kao i tko će plaćati troškove odvjetnika koji zastupaju stranke na informativnom sastanku o medijaciji. Također je ukazano na velik broj predmeta iz osiguranja radi naknade štete koje pokreću osiguravajuća društva, uz mišljene da je potrebno drukčije uređenje postupaka u sporovima male vrijednosti.
Istaknuto je i mišljenje da bi trebalo detaljnije odrediti tko su stranke u postupku medijacije i mogućnosti sudjelovanja stručnih osoba, poput vještaka.
U odgovoru na primjedbe i prijedloge iz rasprave ministar je istaknuo da je stav više stručnjaka iz radne skupine bio da je naziv „medijacija“ bolji od izraza „mirno rješavanje sporova“. Također je istaknuto da je predmet ovog zakona izvansudska medijacija, odnosno da se provodi prije podnošenja tužbe i neće imati utjecaja na sudačke kvote. Potvrdno je odgovorio o provedbi analiza broja predmeta iz nasljeđivanja i naknade štete. Troškove odvjetnika u postupku medijacije snosit će stranka koju odvjetnik zastupa. Također, istaknuo je da se dužnost pokretanja postupka medijacije odnosi samo na parnične postupke iz nasljeđivanja i radi naknade štete, a ne i na postupke osiguranja. Završno je istaknuo da sam zakon neće učiniti velike napretke bez šire promocije alternativnog načina rješavanja sporova i edukacije, te važnost suradnje.
Nakon provedene rasprave, Odbor za pravosuđe je većinom glasova (7 glasova „za“ i 3 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru sljedeći zaključak:
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o medijaciji.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi uputit će se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Nikola Grmoja