.png)
Zagreb – U Saboru je u utorak održana tematska sjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode na kojoj se raspravljalo o mogućnostima, izazovima i ambicijama koje stoje pred Republikom Hrvatskom u kontekstu Europskog zelenog plana kojem je cilj ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama.
Uz predsjednicu Odbora Sandru Benčić, ministra gospodarstva i održivog razvoja Tomislava Ćorića, posebnog savjetnika PRH Julija Domca i direktora DG Climate Europske komisije Raffaela Maura Petricciona koji su se obratili uvodnim izlaganjima, u radu sjednice sudjelovali su članovi Odbora, ostali predstavnici relevantnih državnih institucija, zavoda, akademske zajednice, nevladinih udruga, stručne javnosti i civilnoga društva.
Predsjednica Odbora Sandra Beničić uvodno je kazala kako su klimatske promjene prioritetna tema našega doba te je važno raspraviti koji je to put Republike Hrvatske, te koje su to metode i mjere koje treba implementirati na nacionalnoj razini. – Pozitivno je što su svi ključni politički akteri podržali ambicije Europskog zelenog plana, jer to je javni interes Republike Hrvatske, kazala je Benčić. – Europska unija si je zadala ambiciozni zadatak da postane prvi klimatski neutralni kontinent do 2050., no da bi se to dogodilo ključni su upravo koraci koje ćemo poduzeti u ovom desetljeću, istaknula je. - Jedna od ambicija je, dodala je, smanjenje emisije na 55 posto do 2030., u odnosu na 1990.
Mišljenja je da nije dovoljno čekati EU i njene institucije da definiraju svaku mjeru, nego svaka zemlja članica treba ima vlastitu proaktivnu politiku. - Potrebno je analizirati ključne sektore važne za osiguranje zelene tranzicije poput industrije, poljoprivrede i energetike, te pitanje globalne suradnje i obrazovanja kako bi promjene bile dugoročno održive, kazala je Benčić. Posebno se osvrnula na pravednost zelene tranzicije jer klimatske promjene više pogađaju one koji su na društvenoj margini, dijelove svijeta koji su i inače marginalizirani, periferiju EU-a u odnosu na središnji dio, ruralna područja u odnosu na razvijenija. Stoga smatra da svaka mjera koja se donosi mora imati ugrađen i zaštitni mehanizam zaštite interesa i potreba upravo tih ranjivih skupina/sektora/područja. – Zelena tranzicija traži jak sustav planiranja i vodstva na državnoj razini i na razini lokalne uprave i samouprave, istaknula je Benčić. S tim u vezi naglasila je važnost pravodobnog informiranja kako bi dionici tog procesa točno znali što mogu očekivati u kratkoročnom ili dugoročnom razdoblju, važnost osiguranja zaštite radnika u industrijama koje se transformiraju te stvaranje uvjeta za otvaranje novih, zelenih radnih mjesta. - Bitno je imati konsenzus oko smjera u kojem idemo, to nije interes samo jedne skupine, on je nadstranački, ponovila je Benčić.
Sudionicima sjednice obratio se video vezom i direktor DG Climate Europske komisije Raffaele Mauro Petriccione koji je govorio o stanju klimatske akcije i politike EU-a, Europskom zelenom planu koji je ključan za razvoj okolišne politike EU-a i stanju u zemljama članicama vezanim uz taj plan. Istaknuo je važnost svih koraka koji će se učiniti u ovom desetljeću za dugoročne rezultate i ciljeve, a jedan od njih je i 2050. bez stakleničkih plinova, postizanje prosperitetnih društava i modernih gospodarstava kojima bi se zaustavile klimatske promjene. Naglasio je važnost zajedničkog rada i snažnije interakcije politika, kao što je npr. kombinacija europskih i nacionalnih propisa. Osvrnuvši se na problem ranjivosti pojedinih regija ili skupina, Petriccione je kazao kako EU analizira situaciju u vezi s tim, prikuplja detalje, kako bi što bolje pomogla pojedinim članicama. - Potrebno nam je još više podataka od država članica i pojedinih sektora za bolju i detaljniju analizu, kazao je. U želji da se zelena tranzicija provodi pravedno, EU razgovara s državama članicama kako bi identificirala koji su njihovi problemi, u kojim gospodarskim područjima, društvenim skupinama i industrijama. Istaknuo je i važnost Klimatskog pakta EU-a, krovne klimatske platforme na razini cijele Europske unije koja okuplja i poziva ljude, zajednice i organizacije na sudjelovanje u klimatskim akcijama za izgradnju zelenije Europe.
Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić predstavio je strateški okvir te ključne dokumente i regulative RH iz područja energetike, klime te zaštite okoliša kojima Hrvatska ispunjava svoje obveze vezane uz jačanje zelene politike EU-a, među ostalim postizanje klimatske neutralnosti do 2050. i smanjenje emisija do 2030. Pri tom je naveo podatak kako je RH smanjila emisiju stakleničkih plinova te su one u 2019. godini bile za 26 posto niže u odnosu na razine iz 1990. godine. - Međutim, Hrvatska je kao i sve države Sredozemnog bazena izložena klimatskim promjenama i ekstremnim vremenskim događajima te se utjecaji već vide u sektorima koji su prirodno izloženi vremenu i ovisni o klimi poput poljoprivrede i turizma, kazao je Ćorić. Štete koje se broje u milijunima eura godišnje, istaknuo je Ćorić, upućuju na važnost dodatnih mjera prilagodbe novim klimatskim i vremenskim uvjetima i smanjenju gubitaka i troškova. Stoga je u Saboru Republike Hrvatske u travnju 2020. godine usvojena prva nacionalna Strategija prilagodbe klimatskim promjenama Republike Hrvatske za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070. godinu.
- Postizanje klimatske neutralnosti ugrađeno je i u Nacionalnu razvojnu strategiju Republike Hrvatske do 2030. godine, usvojenoj u veljači ove godine, podsjetio je Ćorić te upozorio kako su klimatski izazovi veliki te da rješenja trebaju ponuditi svi sektori i sve razine vlasti i trebaju svojim primjerom povesti društvo prema klimatskoj neutralnosti i otpornosti. Govorio je i o Niskougljičnoj strategiji RH do 2030. s pogledom na 2050. koja će biti uskoro upućena u proceduru usvajanja. - Sveukupna tranzicija, uključujući energetski sektor koji je odgovoran za oko 70 posto emisija u Republici Hrvatskoj, ide u smjeru poticanja veće uporabe električne energije, ali mora biti praćena novim kapacitetima za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, kazao je Ćorić. Naglasio je kako je potrebno kroz izgradnju infrastrukture potaknuti ulaganja u obnovljive izvore energije i to kroz kombinaciju malih (sunce i vjetar) i velikih sustava. Važnim je ocijenio i proizvodnju električne energije na razini kućanstava, gdje do sada RH na žalost nije postigla značajni iskorak. - EZP je fenomenalna prilika za male ekonomije, a hrvatski planovi po pitanju zelene tranzicije su vrlo ambiciozni, kazao je ministar Ćorić te upozorio da nakon ambicioznih planova treba uslijediti i ambiciozna provedba.
Posebni savjetnik za energiju i klimu predsjednika Republike Hrvatske i veleposlanik Klimatskog pakta EU-a (EU Climate Pact) Julije Domac govorio je o prijedlogu aktivnosti veće klimatske ambicije Republike Hrvatske. - Mi smo ovdje kako bismo podigli razinu ambicije RH i na dobrom smo putu da je provedemo kroz naše strategije i dokumente, kazao je Domac, istaknuviši kako je ovo tema od nacionalnog interesa. - Klimatska neutralnost do 2050. je naša vizija, a ne samo zadatak iz Bruxellesa, a zelena tranzicija veliki izazov, naglasio je. - Predlažemo da na međunarodnom planu RH bude primjer drugim zemljama te da njezini stručnjaci pruže tehničku i stručnu pomoć zemljama zapadnog Balkana da potaknu zelenu tranziciju, kazao je Domac. Naglasio je kako zelena tranzicija mora pomoći hrvatskoj industriji da postane konkurentnija, gospodarstvo niskougljično, a budući razvoj hrvatske energetike temeljiti na dekarbonizaciji. Također smatra kako treba dati ulogu i priliku građanima da imaju vlastitu proizvodnju energije. U cijeli proces potrebno je uključiti i mlade, a jedan od prijedloga je i uvođenje sata o klimi u osnovnim školama.
Nakon uvodnih izlaganja održana je rasprava u koju su se uključili ostali sudionici sjednice koji su dali svoja viđenja mogućnosti i načina povećanja klimatske ambicije Republike Hrvatske u ključnim sektorima, iznijeli primjedbe i prijedloge na primjenu zakonske regulative vezane za Zeleni plan za Hrvatsku, razmijenili mišljenja o postizanju pravedne zelene tranzicije i nacionalnog plana otpornosti na klimatske izazove te ukazali na potrebu snažnije interakcije predstavnika državnih institucija, civilnoga društava i stručnjaka u javnom prostoru kako bi se građani imali priliku upoznati sa što više relevantnih činjenica o klimatskim promjenama i izazovima koje one donose.