Izvješće Odbora za zaštitu okoliša i prirode s rasprave o Prijedlogu zakona o proglašenju Parka prirode „Zagorske gore“, prvo čitanje, P.Z. br. 191
Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 17. sjednici održanoj 1. listopada 2025. godine, Prijedlog zakona o proglašenju Parka prirode „Zagorske gore“, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 16. rujna 2025. godine.
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.
Uvodno je državna tajnica istaknula da se predloženim Zakonom proglašava parkom prirode područje koje se nalazi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj na prostoru Krapinsko-zagorske i Varaždinske županije, dok se na sjeverozapadnom dijelu park prirode poklapa s državnom granicom između Republike Slovenije i Republike Hrvatske. Područje koje je predloženo za zaštitu u kategoriji parka prirode predstavlja manji dio šireg područja Hrvatskog zagorja, a obuhvaća Maceljsku goru, Ravnu goru, Strahinjščicu, Ivanščicu i Bednjanski kraj. Površina parka prirode iznosi 30.187,38 hektara i dijele ga gotovo podjednako dvije spomenute županije. Područje koje je predloženo za zaštitu djelomično će obuhvaćati i dva grada i šest općina Krapinsko-zagorske županije te tri grada i tri općine Varaždinske županije. Na području predloženom za zaštitu nalazi se osam područja ekološke mreže s 33 različitih ciljnih stanišnih tipova i vrsta te tri zaštićena područja (dva spomenika prirode i park šuma). Zaštita područja Zagorskih gora u kategoriji parka prirode od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku radi očuvanja izvornih prirodnih vrijednosti, bogate georaznolikosti, divljih vrsta flore i faune te cjelokupne raznolikosti prirodnih staništa kao što su šumska staništa, mozaici travnjačkih staništa, vodena staništa rijeke Bednje, močvarna staništa, špiljska staništa te drugih prirodnih vrijednosti proizašlih iz višestoljetne tradicije ljudskog korištenja prostora, poluprirodnih staništa, zavičajnih pasmina i sorata te bogatog kulturnog i povijesnog nasljeđa sačuvanog u brojnim paleontološkim i arheološkim nalazima i kulturno-povijesnim lokalitetima. Kroz održivo upravljanje i provođenje aktivnih mjera zaštite nastoji se osigurati dugoročno i učinkovito očuvanje prirodnih i ostalih tradicionalnih vrijednosti u suradnji s lokalnim stanovništvom. Donošenjem predloženog zakona i proglašenjem Parka prirode „Zagorske gore“ osigurala bi se još veća prepoznatljivost lokalnih proizvoda. Kroz novu i obnovljenu posjetiteljsku infrastrukturu osigurat će se dodatno posjećivanje i stvoriti potreba za novim posjetiteljskim kapacitetima ovog dijela Republike Hrvatske. Park prirode je kategorija zaštite koja omogućava nastavak obavljanja gospodarskog korištenja prirodnih dobara ako te djelatnosti ne ugrožavaju prirodne obilježja zaštićenog područja. Proglašenjem Parka prirode pojačat će se i kontrola dozvoljenih djelatnosti korištenjem zakonskih mehanizama za odobrenje zahvata, izdavanje posebnih uvjeta u postupcima gradnje ili davanja koncesijskih odobrenja za provođenje djelatnosti u zaštićenom području. Park prirode pridonijet će svakako očuvanju kvalitete života i zdravlja ljudi na ovom području, a uključivanjem u mrežu zaštićenih područja parkova u Republici Hrvatskoj doprinijet će se prepoznatljivosti i privlačnosti ovog prostora. Zaključno je državna tajnica istaknula da je kako bi se učinkovitije upravljalo ovim zaštićenim područjem predloženim Zakonom predviđeno osnivanje javne ustanove za upravljanje Parkom prirode „Zagorske gore“.
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi je izraženo veliko zadovoljstvo prijedlogom proglašenja trinaestog parka prirode u Republici Hrvatskoj te prepoznavanja Hrvatskog zagorja kao područja vrijednog zaštite, a s ciljem očuvanja njegove osobitosti te krajobrazne i kulturne baštine. Istaknut je podatak da područje ima 1200 zabilježenih biljnih svojti što čini čak petinu hrvatske flore te je po botaničkoj vrijednosti jedan od najznačajnijih u Hrvatskoj. Vezano uz osnivanje javne ustanove koje se mora dogoditi u roku od godine dana od stupanja na snagu ovoga Zakona postavljeno je pitanje gdje je, obzirom da se park prirode nalazi na području dvije županije, planirano njezino sjedište. Ujedno je zatražena informacija o procjenama financijskih sredstava potrebnih za početak rada javne ustanove te planira li se ista osigurati u 2026. godini kako bi se stvorili preduvjeti za njezino što skorije osnivanje. Ujedno je postavljeno pitanje dinamike izrade plana upravljanja.
Nastavno na postavljena pitanja državna tajnica pojasnila je da će financijska sredstva biti osigurana u Državnom proračunu za 2026. godinu te da će za prvu godinu za osnivanje biti osigurano oko 300.000 eura. Do osnivanja javne ustanove područjem ekološke mreže unutar proglašenog parka prirode upravljaju javne ustanove osnovane na razini svake županije, svaka u okviru svoje mjesne nadležnosti.
Ravnatelj Uprave za zaštitu prirode obrazložio je da se planovi upravljanja znaju izrađivati duži niz godina, ali da se ovdje očekuje da će biti puno brže izrađen, budući da se područje parka prirode dijelom preklapa s područjem ekološke mreže za koje postoje određeni planovi upravljanja.
U nastavku rasprave zamjenica pučke pravobraniteljice ispred institucije pučke pravobraniteljice pozdravila je predlaganje zakona o proglašenju Parka prirode „Zagorske gore“ s ciljem očuvanja ovog područja i njegovih izvornih prirodnih vrijednosti. Dodatno je skrenula pozornost na postupanje institucije pučke pravobraniteljice krajem 2022. godine kada je pokrenut postupak na vlastitu inicijativu vezano za informacije iz medija o mogućoj ugrozi zaštićenih dijelova prirode na području Ivanščice i sastavnica okoliša i ljudskog zdravlja, a sve zbog planiranog projekta kamenoloma Veliki Siljevec. Potom su primili i pritužbu Eko udruge „Naša Ivanščica“ koja je izrazila zabrinutost ne samo za okoliš, nego i za zdravlje stanovništva zbog predviđena dva polja za eksploataciju kamena. Udruga je ujedno ukazala na niz zaštićenih životinjskih i biljnih vrsta na ovom području i na zaštićena staništa. Posebno je ovdje istaknut transilvanijski monaški skakavac za kojeg se vjerovalo da je izumrla endemska životinja, ali je najveće stanište pronađeno upravo na ovome području. U tom smislu su kao institucija pučke pravobraniteljice intenzivno komunicirali s nadležnim ministarstvom u cilju zaštite ovog skakavca. Ujedno su kroz ispitni postupak komunicirali s nizom tijela (ministarstvom nadležnim za prostorno uređenje, Državnim inspektoratom RH, ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša i prirode) kako bi utvrdili postoji li ugroza za život i zdravlje lokalnog stanovništva uslijed ovih planiranih zahvata u prostoru. Od Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine zatražili su provedbu nadzora sukladno Zakona u prostornom uređenju. Povratna informacija je bila da je odluka o donošenju drugih izmjena i dopuna prostornog plana uređenja općine Budinščina, kojim su i predviđeni ovi eksploatacijski zahvati, usklađena s prostornim planom Krapinsko-zagorske županije. Ministarstvo je isto tako ukazalo da ono ne može utjecati na odabir i na svrsishodnost pojedinih stručnih rješenja u prostornom planu uređenja jedinice lokalne samouprave, već ukoliko je sve usklađeno sa zakonom da je to onda u nadležnosti jedinice, pa tako i vezano za položaj kamenoloma, između ostaloga i u odnosu na ugostiteljsko-turističku zonu. Od Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije dobivena je informacija da je još 2022. godine tada nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u postupku ocjene prihvatljivosti ovog zahvata na ekološku mrežu utvrdilo da treba provesti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu, da je uslijed promjene na zahvatu prošle godine podnesen ponovni zahtjev za prethodnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu i da je tada ponovno rješenjem utvrđeno da treba provesti glavnu ocjenu prihvatljivosti. Međutim, u datom trenutku Ministarstvo još nije dobilo zahtjev za provedbu postupka glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, odnosno za procjenu utjecaja na okoliš ovoga zahvata. Stoga je naglasila da je potrebno dalje pratiti kako će teći postupak procjena utjecaja zahvata kamenoloma na okoliš.
Zamjenica pučke pravobraniteljice također je naglasila da je iz izvješća o savjetovanju sa zainteresiranom javnošću vidljivo da je lokalna zajednica i dalje dosta zabrinuta zbog ovih planiranih zahvata u prostoru. Lokalna zajednica bila je vrlo aktivna u savjetovanju sa svojim prijedlozima te je dio prijedloga primljen na znanje. Stoga je istaknula da postoji potreba za davanjem konkretnih odgovara onima koji su prijedloge davali. Zbog zabrinutosti zajednice zbog predviđenih zahvata ocijenila je da je potrebna intenzivnija komunikacija sa domicilnim stanovništvom. Nadalje, u e-savjetovanju isticano je u više navrata da nema stručne podloge i da nema informacija o tome kada će biti objavljeno izvješće o javnom uvidu. Tijekom javnog uvida lokalna zajednica dobila je na uvid stručnu podlogu, dala razne prijedloge dopune stručne podloge koja nije uključena u ovoj zakonski paket. Naglasila je da iako po Zakonu zaštiti prirode akt o proglašenju ne mora sadržavati stručnu podlogu, da bi bilo svrsishodno da su imali na uvid i konačnu stručnu podlogu tijekom e-savjetovanja kako bi vidjeli da li su njihovi prijedlozi uvršteni u stručnu podlogu. Zaključno je istaknula da svaka gospodarska i druga djelatnost na području planiranog parka mora biti takva da se ne ugrožavaju njegova obilježja i uloga.
U nastavku rasprave državna tajnica dodatno je pojasnila da se samim aktom o proglašenju zaštićenog područja ne propisuju zabrane ni ograničenja. Istaknula je da je u parku prirode dozvoljeno održivo korištenje prirodnih dobara tj. ono koje osigurava da se priroda može sama obnoviti. Dodatno je naglasila da je uz javni uvid Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije organiziralo dodatna javna predstavljanja u Krapinsko-zagorskoj te Varaždinskoj županiji.
Ravnatelj Uprave za zaštitu prirode također je istaknuo da se aktima o proglašenju ne propisuju direktno zabrane, ali da su one regulirane kroz zakonodavni okvir, Zakon o zaštiti prirode, sektorske politike i programe i ključno prostornim planovima. Naglasio je da se pitanje proglašenja ovog vrijednog i velikog područja parkom prirode ne bi trebalo vezati isključivo na pitanje spomenutog kamenoloma. Napomenuo je da su prve inicijative za proglašenje malo šireg područja pokrenute prije 20 godina. Vezano uz stručnu podlogu istaknuo je da je ona, u trenutku kada je Zavod za zaštitu okoliša i prirode preda nadležnoj upravi Ministarstva, tada gotova. Stručna podloga je time ostvarila svoju ulogu u stvaranju temelja za proglašenje parka prirode i nije dopunjavana jer za to nema razloga. Pronađene dodatne prirodne vrijednosti uzimaju se u obzir i ugrađuju kasnije kroz planove upravljanja i određivanje ciljeva očuvanja kroz druge podzakonske akte za to područje. Vezano uz gospodarske djelatnosti u parku prirode istaknuo je da se u njemu može gospodariti, ali na održiv način, da se priroda uspije obnoviti nakon čovjekova djelovanja. Ujedno oni koji su ostvarili neko pravo po izdanim dozvolama mogu ih nesmetano konzumirati. Naglasio je da je kod kamenoloma riječ o direktnom korištenju prirodnih dobara i da se ono ne može obnoviti. Stoga se tu ne vidi način kako bi novi kamenolom nakon proglašenja parka prirode mogao biti otvoren. Što se tiče u raspravi spominjanog kamenoloma istaknuo je da investitor još nije pokrenuo procjenu utjecaja na okoliš koja je korak prije izdavanja lokacijske i građevinske dozvole. Dodatno je naglasio da nadležno Ministarstvo provodi postupke procjene utjecaja na okoliš i ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, ali je ključno da Ministarstvo ne planira te aktivnosti već se pravo promišljanje o prostoru događa donošenjem prostornih planova. U tom smislu istaknuo je važnost sudjelovanja javnosti i jačanja svijesti o potrebi njezina uključivanja u sam postupak.
Nastavno je u raspravi izraženo stajalište kako su građani nedovoljno upućeni u postupak izrade prostornih planova, da su postupci složeni i da jedinice lokalne samouprave često ne ulažu gotovo nikakav napor da bi građanima približile sadržaj i način planiranja. Ujedno je naglašeno da se ne uvažavaju inputi javnosti koja se uključi u javno savjetovanje, što posljedično smanjuje interes za uključivanjem.
S druge strane istaknuto je neslaganje s prethodnim stajalištem da je u postupku donošenja prostornih planova problem samo u jedinicama lokalne samouprave budući da one u ovom postupku informiraju svoje građane koji su poprilično zainteresirani za postupak izrade i donošenja prostornih planova.
Nadalje je, uz izražavanje podrške proglašenju Parka prirode „Zagorske gore“, vezano uz otvoreno pitanje donošenja prostornih planova istaknut primjer otoka koji predstavlja jednu jedinstvenu cjelinu, a primjerice bude pokriven s osam prostornih planova. Istaknuto je kako prostorni, protupožarni, civilni planovi u ovom slučaju ne poznaju granice jedinica lokalne samouprave te bi trebalo promišljati donošenje jedinstvenog plana. Ovo posebice u uvjetima ograničenih financijskih sredstava, sve većih troškova i sve manje raspoloživog stručnog kadra na lokalnoj razini.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (8 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg
ZAKLJUČKA
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o proglašenju Parka prirode „Zagorske gore“.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Dušicu Radojčić, predsjednicu Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Dušica Radojčić