Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 28. sjednici održanoj 19. veljače 2026. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu za 2024. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pravobraniteljica za djecu aktom od 28. ožujka 2025. godine.
Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, u svojstvu zainteresiranoga radnog tijela. Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.
Pravobraniteljica za djecu uvodno je izrazila zabrinutost zbog značajnog kašnjenja rasprava o izvješćima pravobranitelja u Hrvatskome saboru te je istaknula kako bi u budućnosti bilo važno posvetiti veću pozornost pravodobnom razmatranju tih dokumenata. Naglasila je kako je 2024. godina bila obilježena nasiljem, što je pokazalo koliko je sustav zaštite djece krhak. Ujedno je upozorila na nedostatak adekvatnih odgovora na izazove koji proizlaze iz transformacije društva, promjena u roditeljstvu te novih načina odrastanja mladih generacija, uz generalno povećanje nasilja i isključivosti u društvu. Pravobraniteljica je iznijela mišljenje da su, od statističkih podataka o broju zaprimljenih prijava, važnije preporuke i upozorenja u ključnim područjima u kojima se uočavaju potrebe. U 2024. godini nasilje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju zdravlju, sigurnosti i razvoju djece. Pravosuđe je mjesto na kojem djeca žrtve predugo čekaju pravdu, dok bi obiteljsko okruženje trebalo biti najsigurnije mjesto za djecu, ali ono to često nije. Također je upozorila na krizu mentalnog zdravlja koja značajno povećava pojavu rizičnih ponašanja. Posebno je istaknula da se djeca s teškoćama u razvoju i njihove obitelji i dalje suočavaju s brojnim preprekama u različitim sustavima.
Ured pravobraniteljice za djecu u 2024. godini zaprimio je gotovo dvije i pol tisuće prijava, pritužbi i upita, što predstavlja povećanje od 11% u odnosu na prethodnu godinu. Prijave su se odnosile na 1410 dječaka, 1100 djevojčica te 76 djece za koju spol nije iskazan. Najveći broj prijava odnosio se na povrede osobnih prava djece – ukupno 1055. Od toga se 550 prijava odnosilo na nasilje i zanemarivanje, 367 na pitanja roditeljske skrbi, 82 na povredu privatnosti, 593 na povrede prava iz područja obrazovanja, 170 na povrede zdravstvenih prava te 150 na povrede pravosudno-zaštitnih prava. Unatoč porastu izravnog obraćanja djece instituciji pravobraniteljice, ona i dalje čine najmanji udio u ukupnom broju prijava – u 2024. godini zabilježena su svega 32 osobna obraćanja djece.
Tijekom 2024. godine zaprimljeno je 550 prijava nasilja nad djecom, što predstavlja porast od 40% u odnosu na prethodnu godinu. Posebno zabrinjava porast nasilja u obrazovnim ustanovama – zaprimljeno je 280 prijava, što je gotovo 60% više nego 2023. godine, zabilježeno je i 210 prijava vršnjačkog nasilja, što predstavlja povećanje od 44%, kao i 52 prijave nasilja odraslih nad djecom u školama, što je povećanje od 147%. U pripremi je Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2025. godinu, a očekuje se da će podaci o nasilju biti još porazniji. Stoga je nužno ostvariti značajan iskorak – od edukacije i osposobljavanja stručnjaka do provedbe preventivnih programa, u kojima bi škole trebale biti nositelji. Prevenciju nasilja važno je započeti već u predškolskim ustanovama, a programi usmjereni prevenciji trebali bi uključivati i elemente koji potiču mijenjanje stereotipnih uvjerenja povezanih s rodno uvjetovanim nasiljem te tradicionalnim ulogama muškaraca i žena.
Kada je riječ o djevojčicama, posebno zabrinjavaju pokazatelji o sve češćim slučajevima seksualnog uznemiravanja i drugih oblika seksualno neprimjerenog ponašanja u školama. Škole izvještavaju da dječaci djevojčicama nerijetko upućuju vulgarne izjave ili ih dodiruju po intimnim dijelovima tijela. S druge strane, dobro je da se senzibilizira javnost, a pogotovo da su djevojčice sve svjesnije da su takvi načini ponašanja neprihvatljivi.
Praćeni su i slučajevi dijeljenja eksplicitnih fotografija djevojčica od strane bivših partnera (mladića), kao i slučajevi lažnog predstavljanja na društvenim mrežama s ciljem prikupljanja takvih fotografija i njihova daljnjeg dijeljenja. U prijavama koje se odnose na seksualno nasilje izvan institucija, zaprimljene su informacije o različitim oblicima seksualnog uznemiravanja, bludnim radnjama, pokušajima prisile na spolne odnose te drugim oblicima nasilnog ponašanja. Počinitelji su nerijetko obiteljski prijatelji roditelja ili nešto starije maloljetne, odnosno punoljetne osobe s kojima su djevojčice bile u prijateljskoj ili emocionalnoj vezi.
Posebno zabrinjava podatak, o kojem će se izvještavati u Izvješću za 2025. godinu, da se svako sedmo dijete sastaje s nepoznatom osobom koju je upoznalo putem interneta, a o toj osobi ne zna ništa. Takav podatak predstavlja ozbiljan alarm i snažan poticaj za jačanje prevencije.
U području pravosudne zaštite Ured pravobraniteljice za djecu tijekom 2024. godine postupao je u 150 slučajeva. Prema podacima MUP-a, u 2024. godini počinjeno je 6337 kaznenih djela na štetu djece, što je neznatno manje nego u prethodnoj godini, pri čemu je oštećeno gotovo šest i pol tisuća djece. I dalje su pravosudni postupci predugi i nedovoljno koordinirani, a najveći problem predstavlja nesklad između kaznenih, prekršajnih i obiteljskih odluka. Postupci se često vode paralelno, uz nedostatak informacija o tijeku pojedinih postupaka, što može značajno utjecati na sudske odluke. Upravo zbog toga, Ured snažno podržava, a to je i prioritet za 2026. godinu, uspostavu Barnahus modela. Nakon pilot primjene i prikupljanja svih relevantnih podataka, model bi omogućio jedinstveni multidisciplinarni pristup i pružio podršku djeci uz minimalno traumatiziranje.
Kada je riječ o sportu, tijekom 2024. godine zaprimljeno je 52 predmeta vezana za ovo područje. U više obraćanja Uredu ukazivalo se na sumnju na diskriminaciju po različitim osnovama, između ostalog i po osnovi spola. Tako se ukazivalo da su djevojčice u neravnopravnom položaju u natjecanjima s dječacima, zbog antropoloških i fizioloških razlika ne mogu ostvariti iste rezultate niti osvojiti odličja, što im posljedično onemogućuje kategorizaciju vrhunskih sportaša i prava koja iz toga proizlaze.
U području roditeljske skrbi, Ured je zaprimio 96 prijava nasilja u obitelji i 91 prijavu zanemarivanja. Ove prijave spadaju među najteže i pokazuju potrebu za organiziranjem tematske sjednice ili rasprave, kako bi sva nadležna tijela zajednički pronašla adekvatne odgovore na nasilje koje ostavlja trajne posljedice na djecu. Posebno je istaknula da trenutačni sustav ne omogućuje učinkovitu zaštitu djece u situacijama kada su roditelji u sukobu ili podnosioci kaznenih i prekršajnih prijava jedan protiv drugoga. Slučajevi femicida dodatno ukazuju na lošu zaštitu žrtava, a posljedično i na nedovoljnu zaštitu djece u takvim zajednicama.
Poseban problem su situacije u kojima majke, žrtve obiteljskog nasilja, moraju potražiti smještaj u skloništu, ali ne mogu biti primljene sa svojim sinovima jer nevladine udruge u skloništa ne smještaju muške osobe. Posljedica je da ta djeca ostaju izdvojena ili majke odbijaju smještaj i zaštitu. Naglašena je potreba za pronalaskom mehanizama koji bi omogućili smještaj i zaštitu i muške djece uz njihove majke, čime bi se osigurao najbolji interes djeteta.
U ustanovama socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj tijekom 2024. godine zbrinuto je ukupno 941 dijete, od čega gotovo 300 djece mlađe od sedam godina. Upravo u toj dobnoj skupini institucionalni smještaj ostavlja najznačajnije posljedice na razvoj djeteta. Ured pravobraniteljice više je puta ukazivao na problem nedostatnog kapaciteta za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i potrebu za širenjem udomiteljskih kapaciteta, kao i osiguravanje stručnjaka za podršku obiteljima. Problem nije samo u kapacitetima, već i u tome što tijekom procesa transformacije i deinstitucionalizacije ustanova socijalne skrbi nisu praćene stvarne potrebe na razini županija, odnosno lokalnih zajednica. Zbog toga se djeca često premještaju iz jednog područja Republike Hrvatske u drugo, čime se otežava kontakt djece s roditeljima. Ključno je u idućem razdoblju u skladu s potrebama na terenu uskladiti kapacitete smještaja djece i obitelji s područjem u kojem žive, kako bi se potrebne usluge pružale djeci i obiteljima u riziku u njihovom lokalnom okruženju.
Vezano za djecu s teškoćama u razvoju, u području obrazovanja 2024. godine zaprimljeno je 213 pojedinačnih prijava, koje se najčešće tiču dostupnosti odgoja i obrazovanja, nedostatka asistenta, neujednačenog provođenja inkluzije, neprilagođenog prostora i komunikacijskih barijera između roditelja i sustava. U području zdravstvenog sustava roditelji se žale na duljinu čekanja pretraga i terapija. Iz cijelog Izvješća vidljivo je da djeca s teškoćama ostaju jedna od najranjivijih skupina unatoč svim formalnim pravima. Ključna je međuresorna suradnja i umrežavanje sva tri sustava jer samo jedan sustav ne može odgovoriti na specifične potrebe djece s teškoćama u razvoju. Inkluzija ne znači samo prisutnost u razredu i vrtiću, znači podršku, razumijevanje i prilagodbu koja omogućuje stvarno sudjelovanje u procesu obrazovanja i osobni razvoj.
U području mentalnog zdravlja, podaci Hrabrog telefona pokazuju da se najveći broj poziva djece odnosi na samoozljeđivanje (41%), suicidalnost (34%), tjeskobu i strah (13%) i depresiju (12%). Stoga je izuzetno važno osigurati dovoljne kapacitete za ambulantno i bolničko liječenje, mobilne timove te preventivne programe. Također je ključna edukacija učitelja, odgajatelja i svih stručnjaka koji rade s djecom i mladima, provođenje javnih kampanja koje ukazuju na postojeće poteškoće te zaštita djece u digitalnom prostoru, posebno djevojčica.
Građanski odgoj i obrazovanje i dalje se u školama provodi uglavnom kao međupredmetna tema ili, u nekim školama, kao izvannastavna aktivnost. Naglašena je važnost građanskih tema pri čemu djeca uče kako biti aktivni građani te progovaraju o temama koje su važne za izgradnju ravnopravnog i pluralnog društva.
U romskoj populaciji postoji problem ranih brakova što i dalje predstavlja značajan razlog napuštanja školovanja, a dugoročno utječe na životne prilike djevojčica. Važno je provoditi savjetovanja i mrežne prevencijske aktivnosti kako bi se smanjila pojava rizičnih praksi te poticala svijest o jednakim pravima djevojčica i dječaka.
Pravobraniteljica je istaknula da postoji mreža savjetnika pravobraniteljice za djecu u kojoj sudjeluje 21 djevojčica i tri dječaka, što pokazuje veću spremnost djevojčica da se društveno angažiraju i razvijaju dječju participaciju. Savjetnici su kao prioritete istaknuli: bolje mentalno zdravlje za svu djecu, manje školskog stresa, razvoj životnih vještina, sigurnije škole bez nasilja, kvalitetna školska prehrana, stvaranje prilika za sudjelovanje u odlučivanju i dostupnost zdravstvenih usluga bez dugih lista čekanja.
Zaključno je navela da je Ured pravobraniteljice izdao 65 preporuka, upozorenja i priopćenja, više od polovice preporuka je prihvaćeno (gotovo 60%), 22 preporuke nisu prihvaćene, a na devet preporuka se čeka odgovor. Najviše preporuka odnosi se na zaštitu djece od svih oblika nasilja, mentalno zdravlje, obiteljsko-pravnu zaštitu, poboljšanje položaja djece u školi, podršku djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi i digitalnu sigurnost.
Predstavnica Vlade Republike Hrvatske navela je da je na temelju očitovanja nadležnih tijela državne uprave, koja su dala obrazloženja vezana za pojedine navode iz Izvješća pravobraniteljice, izrađeno Mišljenje Vlade Republike Hrvatske.
U raspravi koja je uslijedila članice Odbora složile su se s pravobraniteljicom da rasprave o izvješćima pravobranitelja u Hrvatskome saboru ne bi trebale toliko kasniti. Istodobno su upozorile kako neka izvješća, nažalost, ne dolaze na plenarnu raspravu jer Vlada Republike Hrvatske još nije na njih dala Mišljenje.
Izražena je zabrinutost zbog porasta vršnjačkog nasilja, ali i drugih oblika nasilja nad djecom, osobito digitalnog nasilja kojemu su često izložene djevojčice. Također je naglašena zabrinutost zbog pogoršanja mentalnog zdravlja djece i mladih. U raspravi je istaknuto da je podnesen prijedlog zakona kojim bi se ograničio pristup djeci društvenim mrežama. Istaknuto je i žaljenje što preporuke pravobraniteljice za djecu upućene nadležnim institucijama nisu prihvaćene u tako visokom postotku kao preporuke pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Naglašeno je da prevencija nasilja započinje u obitelji, jer roditelji imaju ključnu ulogu u odgoju svoje djece. U raspravi je istaknuta važnost međuresorne suradnje školskih ustanova s policijskim postajama i policijskim upravama, centrima odnosno zavodima za socijalni rad, domovima zdravlja te sudovima u lokalnim i regionalnim zajednicama. Posebno su naglašeni redoviti koordinacijski sastanci na kojima se raspravlja o mogućim rizičnim ponašanjima, s ciljem pravodobne edukacije, prevencije i osvještavanja neželjenih oblika ponašanja. U području roditeljske skrbi istaknuto je da roditelji često ukazuju na nedostatak odgojnih vještina i metoda u odgoju djece te potrebu dodatnog osnaživanja kroz edukaciju i savjetovanje. Naglašeno je da su strpljenje i ljubav temeljne i univerzalno važne roditeljske vrijednosti. Istaknuto je i da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih raspisuje javne pozive za prijavu projekata kojima se osiguravaju dodatna sredstva za preventivne programe u školama. Time se školama, ravnateljima i stručnim suradnicima omogućuje provedba aktivnosti usmjerenih na osnaživanje učenika, učitelja i roditelja.
Nadalje, naglašeno je da godišnji planovi i programi rada škola obvezno uključuju i preventivne programe koji se provode kroz radionice i predavanja za učenike, učitelje i roditelje. Upozoreno je i na problem nedovoljnog roditeljskog nadzora nad korištenjem interneta i društvenih mreža, pri čemu roditelji sve češće ne znaju gdje su djeca niti koliko vremena provode u digitalnom okruženju. S druge strane, škole kroz različite edukativne aktivnosti nastoje dodatno jačati mentalno zdravlje učenika. Također je istaknuto da Ministarstvo školama koje rade u jednoj smjeni, a nisu uključene u model cjelodnevne škole, osigurava određena sredstava za izvannastavne aktivnosti poput sportskih i umjetničkih programa, čime se nastoji pridonijeti prevenciji nasilja među djecom. U raspravi je otvoreno i pitanje nasilja nad djecom stranih državljana, odnosno djecom stranih radnika koji borave u Republici Hrvatskoj.
Članice Odbora pohvalile su izvješće kao vrlo kvalitetno pripremljen dokument. Posebno je istaknuta vrijednost opisa konkretnih slučajeva, koji statističkim podacima i administrativnom jeziku daju dodatnu dimenziju i jasniju sliku stanja dječjih prava. Predloženo je da se u budućim izvješćima sustavnije prikazuju podaci razvrstani prema spolu, kao i da se posveti više pozornosti položaju djevojčica. Iako Izvješće sadrži brojne podatke o nasilju, seksualnim deliktima, online rizicima i ranjivim skupinama djece, rodna dimenzija nije dosljedno statistički razrađena. Stoga je predloženo uvođenje posebnog poglavlja o stanju prava djevojčica ili izrada komparativne analize položaja djevojčica i dječaka prema ključnim indikatorima. Kao primjer dobre prakse navedeno je Izvješće pravobranitelja za osobe s invaliditetom koje sadrži posebno poglavlje o položaju žena s invaliditetom. Istaknuto je kako je takav pristup važan za razumijevanje razmjera rodnih nejednakosti i praćenje trendova, što može pridonijeti kvalitetnijem oblikovanju javnih politika i zakonodavstva. Govoreći o obrazovanju, naglašeno je da već godinama postoji trend prema kojem djevojke postižu bolje rezultate na državnoj maturi od mladića, što izravno utječe i na upise na visoka učilišta. Naglašena je i važnost razvrstavanja podataka unutar posebno ranjivih skupina djece te provođenja intersekcijske analize, primjerice u odnosu na romsku djecu, djecu s teškoćama u razvoju ili djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kako bi se uočilo na koji se način spol preklapa s drugim čimbenicima rizika. U kontekstu mentalnog zdravlja također je istaknuto postojanje značajnih rodnih razlika u pojavnosti anksioznosti, depresije i samoozljeđivanja među djecom i mladima. Predloženo je da se u budućim izvješćima sustavno uključi rodna analiza, da se dodatno statistički razrade podaci o djevojčicama te uvedu rodno osjetljivi pokazatelji kao standard u praćenju stanja dječjih prava.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (sa 7 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:
Prima se na znanje Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2024. godinu
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Tomislava Josića, potpredsjednika Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ.