Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 28. sjednici održanoj 29. rujna 2026. raspravio je Izvješće Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske o radu državnih odvjetništava u 2025. godini koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske aktom od 28. travnja 2026.
Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
Uvodno je Glavni državni odvjetnik istaknuo kako su i u 2025. godini ostvareni pozitivni pomaci u radu državnih odvjetništava. Državna odvjetništva riješila su 242.391 predmet, odnosno gotovo 5 % više nego prethodne godine, čime se nastavlja trend smanjenja zaostataka – broj neriješenih predmeta smanjen je za 15 % u odnosu na 2024., a na kraju 2025. neriješeno je ostalo 48.908 predmeta (16,8 % predmeta u radu). Stopa ažurnosti povećana je sa 98 % na 104 %, dok je prosječno vrijeme rješavanja predmeta skraćeno s 91 na 74 dana. U pogledu kadrova, naveo je kako je problem kadrova sve manji te da je u sustavu zaposleno 7 % više djelatnika nego 2024. godine. Istaknuo je, međutim, kako je sve manji broj zainteresiranih za rad u sudu i državnom odvjetništvu te se kandidati sve rjeđe javljaju na natječaje. Kao pozitivan pomak naveo je bolje materijalne uvjete, znatan porast plaća, obnovu i nadogradnju zgrada te nadogradnju CTS sustava. Vezano uz duljinu postupaka istaknuo je kako trajanje postupka često ovisi o drugima jer državno odvjetništvo ne može utjecati na duljinu vještačenja, a za uspješnost je ključno i ono što napravi MUP, nerijetko i Ministarstvo financija.
U vezi s kaznenim djelima iz mržnje (članak 87. Kaznenog zakona) i govora mržnje (članak 325. Kaznenog zakona), Glavni državni odvjetnik iznio je podatke iz kojih je vidljiv porast postupanja, ali i velik broj odbačaja. Zbog zločina iz mržnje u 2025. prijavljene su 82 osobe (22 % više nego 2024.), podignuto je 58 optužnica, a donesene su 44 osuđujuće presude (uspješnost 95 %). Za govor mržnje prijavljena je 101 osoba, uz čak 60 odbačaja, 26 optužnica i 18 osuđujućih presuda (uspješnost 89 %). Pritom je naglasio kako pri ocjeni tih podataka treba praviti razliku između prijava koje podnosi policija i onih koje podnose oštećenici ili građani kao treće osobe jer u velikom broju takvih prijava navedena postupanja ne sadrže obilježja govora mržnje ni zločina iz mržnje, već se u pravilu radi o uvredi, kleveti, prekršaju ili samo o neprimjerenom izričaju. Kao primjer naveo je slučaj u kojem je osoba zbog političke pripadnosti podnijela 16 kaznenih prijava protiv jednog medija, iako se nije radilo o govoru mržnje. Upozorio je i na problem otkrivanja počinitelja putem društvenih mreža, kod kojih se ne zna vlasnik profila, a podaci se ne mogu dobiti od država u kojima su profili registrirani – primjerice od Sjedinjenih Američkih Država, koje su se pozvale na Prvi amandman, odnosno slobodu govora.
Predstavnik Vlade izrazio je zadovoljstvo rezultatima rada Državnog odvjetništva, ocijenivši kako su ostvareni vrlo dobri pokazatelji učinkovitosti na svim razinama, uz broj riješenih predmeta veći od zaprimljenih i sve kraće prosječno vrijeme rješavanja. Naglasio je kadrovsko jačanje sustava te zaustavljanje povećanog odljeva kadrova, što je rezultat angažmana i suradnje Državnog odvjetništva i Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. Zaključno je ocijenio kako je Državno odvjetništvo ispunilo svoju ustavnu zadaću te je Vlada predložila Hrvatskom saboru usvajanje Izvješća o radu državnih odvjetništava.
Pučka pravobraniteljica istaknula je kako zaštita od govora mržnje i zločina iz mržnje u velikoj mjeri ovisi o postupanju samih prijavitelja jer o kvaliteti i utemeljenosti njihovih prijava ovisi hoće li državno odvjetništvo uopće pokrenuti postupak. Istaknula je i kako je najveći dio djela počinjen putem interneta i društvenih mreža protiv nepoznatih počinitelja, zbog čega je stvarna ugroženost manjinskih skupina veća od evidentirane. Vezano uz presude u predmetima zločina iz mržnje i govora mržnje, upozorila je na nizak broj osuđujućih presuda i visok udio odbačaja, istaknuvši kako se u pojedinim predmetima, kao što su oni vezani uz pozdrav ZDS, pokazala mogućnost da Glavni državni odvjetnik podigne zahtjev za zaštitu zakonitosti kada smatra da su pravomoćnim odlukama povrijeđeni zakon ili temeljna ljudska prava i slobode.
Predstavnica Pravobraniteljice za djecu istaknula je kako taj ured prati rad sustava zaštite djeteta koje sudjeluje u pravosudnom postupku, neovisno o tome je li dijete žrtva, svjedok, počinitelj ili sudionik u postupku. Pritužbe se najvećim dijelom odnose na duljinu trajanja postupaka i izostanak informacija o tijeku postupanja, uz dojam nedostatnog izricanja mjera opreza, zbog čega je istaknuta potreba žurnosti u postupanju državnog odvjetništva i sudova u predmetima u kojima su djeca žrtve. Pozitivno je ocijenjeno skraćivanje trajanja istraga i pripremnih postupaka za maloljetnike, unatoč nepopunjenim mjestima i iznadprosječnoj opterećenosti rješavatelja. Upozoreno je i na potrebu jačeg institucionalnog odgovora na povredu djetetovih prava (članak 177. Kaznenog zakona) i nasilje u obitelji (članak 179.a Kaznenog zakona) jer se mjera opreza izriče u odnosu na majku-žrtvu, ali ne nužno i u odnosu na dijete kao (ne)posrednu žrtvu, čime se ne postupa u skladu s praksom ESLJP-a. Zabrinjava i podatak iz Izvješća DORH-a da među izrečenim sigurnosnim mjerama zabrane obavljanja dužnosti ili djelatnosti nema počinitelja kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, iako je ta mjera za djecu propisana posebnim člankom Kaznenog zakona. U području prava djece u sukobu sa zakonom upozoreno je da zbog nepostojanja zatvorenih zavodskih ustanova maloljetnici istražni zatvor izvršavaju u posebnim zatvorskim jedinicama, zbog čega su suci za mladež prisiljeni upućivati ih na privremeni smještaj u ustanovu socijalne skrbi, što je najčešće neprimjereno jer se radi o maloljetnicima multirecidivistima, sklonima nasilju i nedostupnima za odgojno djelovanje.
Članovi Odbora pohvalili su Izvješće, istaknuvši vidljiv napredak u broju riješenih predmeta, brzini rješavanja i povećanju zaposlenosti u državnom odvjetništvu. Istodobno su izrazili žaljenje što je broj zaposlenih i dalje premali te što se kandidati sve rjeđe javljaju na natječaje, što dugoročno ugrožava održivost sustava.
U odnosu na kaznena djela nasilja u obitelji i kaznena djela na štetu djece, upozoreno je na problem zakonske blagodati nesvjedočenja, zbog koje žrtve često ne svjedoče, što je jedan od ključnih razloga visokog udjela odbačenih prijava. Zabrinjavajućim je ocijenjen i broj od oko 3000 slučajeva kršenja mjera opreza (od ukupno 12.788 izrečenih mjera), uz pitanje djelotvornosti mehanizama za postupanje u takvim slučajevima.
Vezano uz zločine iz mržnje, rečeno je kako bi se više pozornosti trebalo usmjeriti na nepoznate počinitelje. U odnosu na kaznena djela govora mržnje putem interneta istaknuto je kako je stvarna brojka veća od prikazane te kako je ključni problem upravo nemogućnost utvrđivanja identiteta počinitelja (lažni profili, poteškoće s identifikacijom vlasnika Facebook profila, transnacionalni karakter djela i potreba međunarodne pravne pomoći). Izraženo je i čuđenje vezano uz kaznena djela spolnog zlostavljanja, u kojima je 50 % izrečenih osuda uvjetne naravi, što ne daje dostatan odvraćajući učinak.
U vezi s ratnim zločinima, članovi Odbora, uvažavajući teškoće koje proizlaze iz proteka vremena i činjenice da je broj svjedoka s vremenom sve manji, upozorili su na nedovršene postupke za ratne zločine i na to da je nedavno donesena presuda Ustavnog suda vezana za ubojstvo osmero ili devetero osoba srpske nacionalnosti bez ikakvog razloga, a slično je i s predmetima Varivode i Uzdolje i mnogim drugima, u kojima su ubijeni srpski civili i u kojima mnogi počinitelji za svoja djela nisu odgovarali.
Istaknuto je kako treba čvrsto stajati na stajalištu da ratni zločin ne zastarijeva, bez obzira na nacionalnost počinitelja ili žrtava. Posebno je istaknut govor mržnje koji je bio prisutan na obljetnici akcije „Oluja", na kojoj je bilo i poziva na nasilje, uz ocjenu da se o tako što ne smije oglušiti, tim više što se slične pojave sve češće događaju po gradovima, na utakmicama i koncertima. Naglašeno je kako kriterij ne smije biti mišljenje većine, nego kako se osjeća manjina – i to ne samo nacionalna – te je naveden primjer anonimnih pisama sa svim elementima govora mržnje i poticanja na nasilje prema nacionalnim manjinama i ženama. Upozoreno je i na poticanje atmosfere nasilja prema manjinama, a kao primjer su navedeni požari u zadarskom zaleđu gdje je istraga pokazala da su za požar osumnjičene osobe srpske nacionalnosti. Ubrzo nakon toga prema dijelu pripadnika srpske nacionalne manjine – onih koji su se vratili prije deset ili dvadeset godina ili nikada nisu ni otišli – pokrenuta je kampanja govora mržnje i poticanja na nasilje, iako je riječ o ljudima koji imaju svoja poljoprivredna gospodarstva i bave se uzgojem ovaca, što je djelatnost potrebna i korisna Republici Hrvatskoj. Time se odgovornost za pojedinačni događaj neosnovano prenosi na čitavu nacionalnu manjinu, a pravi cilj napada postaje nacionalna pripadnost, a ne počinjeno djelo. Zato je zaključno istaknuto kako su pomaci u radu i DORH-a i policije vidljivi, ali da unatoč tomu postoji tendencija porasta govora mržnje u svim sferama, osobito na internetu, a posebno zabrinjava kada takav govor dolazi od osoba s utjecajem na javnost – bilo da se radi o političkim dužnosnicima bilo o drugim javnim osobama – jer takvi istupi dodatno jačaju osjećaj nesigurnosti pripadnika manjinskih skupina.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 „ZA“ i 3 „PROTIV“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći
ZAKLJUČAK
Prihvaća se Izvješće Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske o radu državnih odvjetništava u 2025. godini
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Marka Krička, potpredsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac