Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 16. sjednici održanoj  20. svibnja 2021. godine, Prijedlog strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu,  koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 22. travnja 2021. godine.   
    Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je Prijedlog strategije kao matično radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja  istaknuo je da su opći ciljevi ove Strategije: postizanje održivog razvoja temeljenog na znanju i konkurentnom niskougljičnom gospodarstvu i učinkovitom korištenju resursa; povećanje sigurnosti opskrbe energijom, održivost energetske opskrbe, povećanje dostupnosti energije i smanjenje energetske ovisnosti; solidarnost izvršavanjem obveza RH prema međunarodnim sporazumima, u okviru politike EU-a, kao dio naše povijesne odgovornosti i doprinos globalnim ciljevima te smanjenje onečišćenja zraka i utjecaja na zdravlje i kvaliteta života građana. Odabrano je oko stotinu mjera koje se mogu primijeniti za smanjenje emisija u različitim sektorima. Ove mjere ugrađene su u tri glavna scenarija: Referentni scenarij (NUR), Scenarij postupne tranzicije (NU1) i Scenarij snažne tranzicije (NU2).  Procjenjuje se da će za tranziciju prema niskougljičnom razvoju biti potrebno od 38,65 do 65,92 mlrd kuna u razdoblju od 2021. do 2030. odnosno od 0,92 do 1,6% BDP-a. U  razdoblju od 2031. do 2050. trošak će biti od 107,09 do 167,95 mlrd kuna (od 0,96 do 1,51% BDP-a). 
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi je istaknuto kako se kasni s donošenjem ovog strateškog dokumenta te da se propustilo napraviti zaokret prema niskougljičnom društvu još 2012. godine od kada se počelo govoriti o ovom dokumentu. Naglašeno je da  je pandemija COVID-a 19 imala utjecaj na gospodarsku krizu te će isti utjecaj na gospodarska kretanja imati i klimatske promjene. Stoga je ovaj trenutak ocijenjen ključnim za promjene jer će se Hrvatska suočiti s posljedicama klimatskih promjena koje ne može ignorirati. U tom smislu bilo bi bitno i da Hrvatski sabor proglasi klimatsku krizu. Kada je riječ o važećem zakonodavnom okviru ocijenjeno je kako on nije loš već da je problem u njegovoj implementaciji gdje su između ostalog prisutni slučajevi da se kroz procjene utjecaja na okoliš opravdavaju projekti, strateški dokumenti i slično. Vezano uz predloženu Strategiju ukazano je na potrebu definiranja ambicioznijih ciljeva, rokova u kojima se planira njihova realizacija kako se ne  bi ostalo u okvirima „business as usual“. U tom smislu iznesena je kritika što se scenarij neto nulte emisije spominje samo kao informacija. Uočeno je da se ovim strateškim dokumentom i dalje zagovora široko korištenje plina za koji se ne ističe da je štetan i da doprinosi klimatskim promjenama te se i nadalje želi poticati iskorištavanje nafte i plina.  Otvoreno je pitanje kopnenog LNG terminala koji se ne spominje u Strategiji, čime je izraženo zadovoljstvo, ali i postavljeno pitanje je li se od toga zaista odustalo budući da je ovaj projekt na popisu prioritetnih investicija Europske unije. Kada je riječ o termoeletranama nedovoljno jasno je izražena politika napuštanja ovog izvora energije tim više što se u tekstu spominju dvije termoelektrane dok je u RH samo jedna u radu te ostaje nejasan status druge termoelektrane. Kod planiranja novih hidrooelektrana ukazano je na potrebu prethodne revizije svih prostornih planova kojima su predviđene i neke hidroelektrane od kojih se odustalo. Ujedno prilikom planiranja ovih projekata nužno je izbjegavati njihovu gradnju na područjima Natura 2000, iznimno ugroženim područjima te područjima koja su u njihovoj blizini. Pri tome je bitna uloga procjene utjecaja zahvata na okoliš  i ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu. Jedno od pitanja koje nije adekvatno definirano predloženom Strategijom je pitanje energetskog siromaštva na način da su definirane mjere za sprečavanje energetskog siromaštva. Istaknuto je kako najveći potencijal za energetske uštede ima sektor zgradarstva. U sektoru prometa također su izostale konkretne mjere koje bi rezultirale skorim smanjivanjem emisija (budući da se navodi uporaba plina u prometu). 
Predsjednik Zelene akcije također je istaknuo da se nakon devet godina izrade ovog strateškog dokumenta osjeti deficit hrabrosti da se krene u niskougljičnu strategiju te stoga i scenarij neto nulte emisije nije, šest mjeseci nakon što je prezentiran, pronašao svoje mjesto u ovom dokumentu. Razočaranje je izraženo definiranim ciljevima te istaknuto kako su to ciljevi koje bi 2012. godine, kada se krenulo s ovim procesom, postavili za 2030. godinu. Ključnim za djelovanje ocijenjeno je ovo desetljeće kako se djelovanje ne bi odgađalo nakon 2030. U tom procesu nužno je povećati kapacitete u Ministarstvu, civilnom društvu, obrazovnom sustavu. Vezano uz izostanak definiranja nekih rokova  napomenuto je da su primjerice Slovenija, Grčka i Mađarska najavile u idućih pet godina totalni prestanak korištenja ugljena („phase out“) dok je vidljivo da se kod nas još uvijek ostavlja prostor i ne definiraju jasno rokovi. Ovdje se na isti način otvara pitanje definiranje roka za „phase out“ plina koji se u Strategiji spominje kao tranzicijsko gorivo bez jasnog definiranja trajanja tog tranzicijskog razdoblja. Nedovoljno ambicioznim ocijenjeni su i definirani ciljevi udjela obnovljivih izvora energije. U scenariju snažne tranzicije NU2 taj se udio za 2050. godinu definira na 65,6%, a imajući u vidu postojeći udio, potencijale jedinica lokalne samouprave i građana kada je riječ o eksploataciji sunca i vjetra, taj bi cilj trebao biti postignut i deset godina ranije. Kada je riječ o financiranju naglašena je uloga Nacionalnog plana za oporavak i otpornost te svih drugih izvora koji će RH stajati na raspolaganju u sklopu Europskog zelenog plana. Pri tome važno je u procesu adaptacije na klimatske promjene uvažiti i potencijalne gubitke koji će se javiti u poljoprivredi, turizmu, energetici. Zaključno je, nastavno na ulogu Povjerenstva i suodlučivanje, iskazana otvorenost za suradnju, dijalog i konstruktivne prijedloge. 
U nastavku rasprave izraženo je slaganje s potrebom da se predložena Strategija ojača i da bude ambicioznija. Spornim je ocijenjena politika „dvije trake“ tj. da se s jedne strane zagovara ulaganje u obnovljive izvore energije, a s druge strane istraživanje i eksploatacija nafte i plina. Pri tome ne stoji često korišten argument da je Republika Hrvatska mala zemlja koja malo doprinosi globalnom zatopljenju i ima mali udio u emisijama stakleničkih plinova. Upozoreno je na nužnost definiranja jasnih ciljeva i rokova te njihove provedbe. 
 Pohvaljen je definiran cilj unapređenja modela kako bi se omogućio razvoj projekata obnovljivih izvora energije s participacijom lokalnog stanovništva u vlasničkom, upravljačkom i prihodovnom pogledu (strana 36). Istaknuto je da je konačno vrijeme da se građanima kojima se pri ishođenju računa za struju naplaćuje trošak ulaganja u obnovljive izvore energije, navedeno vrati. Stoga je pohvaljen ovaj cilj kojim će se povećati participacija građana u njihovom prihodovnom smislu. Naglašeno je da je cilj kontinuirane analize situacije i unapređenja ovih modela nikako ne bi trebao biti definiran na način da će se „po potrebi“ unaprijediti modeli budući da je navedeno nužnost. Primjedbe su iznesene i na dio koji se tiče transformacije rafinerija u biorafinerije (strana 38).  Opravdanje za već odigrano gašenje sisačke rafinerije prisutan je u formulaciji „smanjena potražnja za tekućim fosilnim gorivom u rafinerijama, mogla bi dovesti do viška rafinerijskih kapaciteta i pojačane međunarodne konkurencije“. Ujedno smjernica koja glasi: „Porast potrošnje tekućih biogoriva potencijalno otvara priliku postojećim rafinerijama za proširenje djelatnosti na napredna biogoriva – potrebno je provesti dodatne analize mogućnosti i isplativosti ovakvih projekata.“ ostavlja dvojbu hoće li RH uložiti EU sredstva u izgradnju biorfinerije u RH i je li to isplativo ili nije i hoće li se ta biorafinerija preseliti u Mađarsku. Naime, nejasno je zašto se za projekt koji je uveden u Nacionalni plan oporavka i otpornosti sada postavlja pitanje dodatne analize mogućnosti i isplativosti. Spornim je ocijenjen obrnut postupak kojim se ugasila rafinerija i posredno sekundarne djelatnosti bez pravovremenog alternativnog pristupa zbrinjavanju zaposlenika kao i davanje drugoj državi primata u energetskom sektoru te pokrivanje toga ovim strateškim dokumentom na način da se definira potreba dodatnih analiza mogućnosti i isplativosti za biorafineriju. 
Državni tajnik naznačio je da će informacija o projektu biorafinerije u Sisku biti dana u sklopu rasprave na plenarnoj sjednici o Prijedlogu Strategije. 
U nastavku rasprave istaknuta je važnost definiranja orijentacije RH u energetskom sektoru. Navedeno kada je riječ o eksploataciji nafte i plina uključuje opredjeljenje ili za prestanak s njihovim istraživanjem i eksploatacijom čime bi postali isključivo uvoznici ili s druge strane opredjeljenje za stavljanje ovih raspoloživih vlastitih resursa u funkciju razvoja. 
    Nastavno na ovu temu istaknuto je kako je cilj zelene transformacije i ekonomska transformacija odnosno ulaganje u one gospodarske grane koje će imati pozitivan utjecaj na ostvarivanje klimatskih ciljeva. Naglašeno je da se uočava stihijsko djelovanje i da nema jasnog plana za izlazak iz uporabe fosilnih goriva iz razloga što se pokušava ići dvotračno umjesto da se jasno definira kroz godine dinamika povećanja udjela obnovljivih izvora energije. Ovdje se otvara i pitanje trajanja koncesija za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika koje se daju na rok od trideset godina. Prihvatljivim je ocijenjeno da se rok na koje se izdaju definira u vidu fiksne godine tj. do 2040. godine.
    U nastavku je za ocjenu ovog prijedloga naglašena važnost saznanja o iskustvu i praksi  drugih zemalja u definiranju rokova za odobrenje koncesija za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika. 
    Naglasak na važnosti konstruktivnog djelovanja na lokalnoj razini u vidu podrške ulaganjima s pozitivnim učincima za niskougljični razvoj dan je kroz primjer realizacije projekta AAT Geotermae d.o.o. Prelog. Riječ je o ulaganju vrijednosti 100 milijuna eura u projekt hibridne geotermalne energane stranih investitora koji su za navedeni patent dobili nagradu i koji je pred otvaranjem. U tom smislu podcrtana je potreba veće samoinicijative na lokalnoj razini, povezanosti i pozitivne usmjerenosti koja u konačnici rezultira većom transparentnosti i ulaganjima.        
 Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 glasova „za“ i  2 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

STRATEGIJE NISKOUGLJIČNOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE DO 2030. 
S POGLEDOM NA 2050. GODINU

        Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 

                       Sandra Benčić