"Poštovani domaćine ministre Grlić Radmane, potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani čelnici međunarodnih organizacija, uvaženi župane i gradonačelniče, cijenjeni ministri i visoki dužnosnici, panelisti, ekscelencije, dragi gosti i prijatelji Dubrovnik Foruma, srdačno vas pozdravljam uime Hrvatskoga sabora i osobno.
Zahvaljujem Vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova na organizaciji još jednog Dubrovnik Foruma.
Zahvaljujem i na časti koja mi je pripala i ove godine – da održim uvodno izlaganje na njegovom 19. izdanju. Mnogi od vas znate da ja nisam prvi puta ovdje, nego od prvog Foruma dok je još bio Croatia Summit i pamtim te početke. Važno je reći da je tih 20 godina dugo razdoblje da bismo podvući crtu i trezveno sagledali što se otad u svijetu promijenilo. A te promjene, nažalost, nisu ni malobrojne niti bezazlene.
Prije dva desetljeća, iz naše perspektive, prevladavalo je uvjerenje da se razvoj međunarodnih odnosa kreće relativno predvidivim smjerom. Pa i da su ključna pitanja iz sfere međunarodnih odnosa uglavnom riješena. Da predstoji prvenstveno njihova daljnja nadogradnja na razmjerno jasnim temeljima.
Danas je i najoptimističnijima jasno da smo daleko od takve slike svijeta.
Mehanizmi sigurnosti na koje smo se oslanjali ozbiljno su poljuljani, a razina predvidivosti na koju smo navikli praktički je nestala.
Takav novi svijet ovogodišnji Dubrovnik Forum s dobrim razlogom opisuje kao doba multipolarnosti, svijet mnoštva smjerova.
Pogledajmo stoga gdje smo to danas. Rat u Ukrajini ušao je u petu godinu. Na Bliskom istoku svjedočimo opasnom sukobu između Irana, Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, čije posljedice daleko nadilaze granice same regije.
Povremena primirja i pokušaji smirivanja sukoba često nailaze na ograničenja koja proizlaze iz dubokog nepovjerenja među sukobljenim stranama.
Pritom, nesigurnost oko vitalnih naftnih dobavnih pravaca - poput Hormuškog tjesnaca ili ruta koje prolaze Crvenim morem - snažno negativno utječu na globalni geoekonomski krajolik.
Istodobno, i među tradicionalnim partnerima i saveznicima svjedočimo napetostima koje su se donedavno činile gotovo nezamislivima.
Vidimo kako krize i različiti izazovi nerijetko dolaze istodobno, međusobno se nadovezuju i pojačavaju - bilo da je njihova priroda sigurnosna ili financijska, energetska ili tehnološka, klimatska ili zdravstvena, migracijska ili demografska.
U takvim okolnostima čini se kako dosadašnji poredak i pravila gube važnost, kako se crta nova karta političke moći. Ona u kojoj glavna odrednica postaje sila.
No, konačnosti takve konstatacije moramo se pokušati oduprijeti.
Jer multilateralni poredak ne dovodi se u pitanje zato što su njegova temeljna načela pogrešna. Prije će biti da su nekadašnji glavni nositelji tih načela iz različitih pragmatičnih razloga promijenili svoj pristup.
Bez obzira na to, svi mi trebamo međunarodni poredak utemeljen na pravilima.
Ista pravila moraju vrijediti za sve, pa i onda kada njihova primjena nosi političku cijenu. Jer pravila koja vrijede samo za neke zapravo nisu pravila.
U tom slučaju ona postaju privilegije. A privilegije ne stvaraju potrebno povjerenje i lako je zamisliti da dovedu do novih sukoba.
Vratimo se za trenutak na rat u Ukrajini, koji evidentno nadilazi granice te razorene i napaćene zemlje.
Ondje se ne odlučuje samo o teritoriju jedne države, već i o tome može li u 21. stoljeću jača i veća država tek tako silom poništiti suverenitet manje i slabije.
Postavlja se i ključno, a ipak vrlo jednostavno pitanje: kakvu poruku šaljemo ako prihvatimo mir koji nagrađuje agresiju i potvrđuje nezakonito prisvajanje tuđeg teritorija?
Hrvatska na to pitanje zna odgovor, iz vlastitog iskustva. Zato je naš stav jasan i dosljedan. Mir mora biti pravedan, održiv i utemeljen na teritorijalnoj cjelovitosti te na međunarodnom pravu.
Sve drugo značilo bi krajnje nepravedan ishod, opasan presedan koji otvara prostor za nove sukobe u budućnosti.
Poštovani sudionici i gosti Dubrovnik Foruma,
U svijetu sve više obilježenom podjelama, sukobima i neizvjesnošću, kao čelnik Hrvatskoga sabora, Hrvatskog parlamenta, želim jasno naglasiti kako predstavnička demokracija i njezine institucije nisu i ne smiju biti tek promatrači događaja.
Naprotiv, one moraju biti dio rješenja.
Dakako, Vlade oblikuju politike i provode ih, uključujući i vanjsku politiku i s njom povezane aktivnosti.
No, parlamentarna dimenzija međunarodnih odnosa važnija je nego što se na prvi pogled čini.
Parlamenti ratificiraju sporazume, donose zakone i osiguravaju demokratski legitimitet bez kojeg nijedna međunarodna odluka ne može imati puni politički autoritet.
Isto tako, parlamentarna diplomacija otvara prostor za otvorenu razmjenu mišljenja, onakvu kakva mora biti među ravnopravnim partnerima koji nose jasan nacionalni demokratski legitimitet. To je njena ogromna dodana vrijednost koju vrijedi stalno afirmirati.
Hrvatski je sabor pokazao kako takvu logiku konkretno slijedi i u praksi – od Prvog parlamentarnog summita Međunarodne krimske platforme, kojeg smo s našim ukrajinskim kolegama organizirali u prvoj godini ruske agresije, do nedavnog parlamentarnog summita Inicijative triju mora.
Takvom pristupu ostajemo predani i u budućnosti.
Dame i gospodo,
Jedna od tema ovogodišnjeg Dubrovnik Foruma posvećena je univerzalnim vrijednostima u multipolarnom svijetu.
Treba to priznati: mnogi su dugo podrazumijevali da su vrijednosti zapadne civilizacije gotov, optimalan model kojeg treba promicati. I da ih drugi trebaju jednostavno prihvatiti i slijediti.
No, očito je da današnji svijet traži drukčiji pristup. Onaj koji će naglašenije uvažavati razlike između različitih kultura, tradicija, pa i vrijednosnih sustava.
Koji će prednost davati suživotu različitih vrijednosti, nasuprot nametanju vlastitih.
Korisno je i ovdje podsjetiti na preambulu Povelja UN-a, koja govori o vjeri u temeljna prava čovjeka, u njegovo dostojanstvo i vrijednost, kao i u ravnopravnost velikih i malih naroda.
Govori i o stvaranju uvjeta potrebnih za održavanje pravde i poštovanje obveza, koje proistječu iz ugovora i ostalih izvora Međunarodnog prava, o potrebi da budemo snošljivi i da živimo zajedno kao dobri susjedi, da ujedinimo svoje snage za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.
Vjerujem da vrijednosti koje živimo mogu biti uvjerljive samo ako smo spremni poštovati druge, slušati jednako koliko i govoriti.
Pitati što možemo naučiti jedni od drugih nipošto ne znači odreći se vlastitih uvjerenja. Naprotiv, to je možda i najbolji način da ih očuvamo živima i relevantnima.
Istodobno, najveće prijetnje za današnje demokracije ne dolaze samo izvana.
Sustavno narušavanje informacijskog prostora, širenje dezinformacija i manipulacije sve su više naša svakodnevica. Takva djelovanja potkopavaju povjerenje nužno za učinkovito funkcioniranje demokratskih društava.
Posebno nam teško pada činjenica da su naročito na udaru naši mladi, koji velik dio svog društvenog života provode u digitalnom okruženju, gdje su izloženi ogromnoj količini lažnih, zlonamjernih i manipulativnih informacija.
Iskušenja dodatno pojačava i ubrzani razvoj umjetne inteligencije s kojim se nije nimalo lako nositi.
Upravo je zbog učinkovite zaštite budućih naraštaja toliko važno da naši odgovori na suvremene izazove budu mudro odvagnuti, promišljeni i usmjereni dugoročno.
Pritom, bez dvojbe, sloboda govora mora ostati temeljna vrijednost koju je nužno štititi.
Zato odgovor na dezinformacije ne može biti manje slobode, nego više znanja. Više medijske pismenosti, više transparentnosti i snažnije institucije koje će biti sposobne braniti istinu bez ugrožavanja otvorene javne rasprave.
Dragi prijatelji,
Dubrovnik Forum u kontinuitetu već dva desetljeća podsjeća na važnost upravo takvih rasprava.
Među njima uvijek važno mjesto kao tema zauzima jugoistočna Europa, čija je stabilnosti izuzetno važan dio ukupne stabilnost europskog kontinenta.
O tomu se ovdje govori od samih početaka ove konferencije, od vremena dok je Hrvatska još bila na putu prema članstvu u NATO-u i Europskoj uniji.
I danas je jednako važna svijest o tome da proširenje Europske unije na zemlje jugoistočne Europe nije tek birokratski proces nego strateško pitanje europske sigurnosti, stabilnosti i dugoročnog mira.
Držim stoga kako vrata Europske unije moraju ostati otvorena svima koji svojim reformama, postignućima i predanosti europskim vrijednostima pokažu da su spremni postati dio europske obitelji.
Hrvatska je najbolji dokaz koliko snažan poticaj za transformaciju može predstavljati europska perspektiva. Mi nismo prošli kroz ta vrata kako bismo ih zatvorili za druge.
Zaključno, želim podsjetiti kako je Dubrovnik kroz stoljeća pokazivao da i manja država može očuvati svoju slobodu, dostojanstvo i utjecaj - mudrim promišljanjem, otvorenošću prema svijetu i sposobnošću vođenja dijaloga.
U tome se krije i važna pouka za današnje vrijeme.
U svijetu mnoštva centara moći ne trebamo birati gospodare. Trebamo čuvati vlastitu prosudbu, graditi partnerstva i sačuvati sposobnost razgovora.
Zagovaranje dijaloga nipošto nije znak slabosti. To je možda najzahtjevnija, ali i najvrjednija politička vještina, u koju zaista vrijedi ulagati. Čak i kad se to možda čini uzaludno.
Zato iskoristimo sljedeća dva dana na najbolji mogući način. Razgovarajmo otvoreno i iskreno.
Slušajmo jedni druge. Budimo otvoreniji za one čije perspektive možda često zanemarujemo.
I ne zaboravimo da ovdje ne raspravljamo samo o svijetu kakav on danas jest. Mi svojim odlukama, idejama i djelovanjem sudjelujemo i u oblikovanju svijeta kakav će tek postati.
Želim vam stoga uspješne i sadržajne rasprave te ugodan boravak u Dubrovniku.
Nadam se da ćete iz ovoga grada otići bogatiji za nova saznanja, pa i nova partnerstva. I s barem malo ojačanim uvjerenjem da budućim naraštajima ipak možemo ostaviti bolji, sigurniji, stabilniji svijet. To bi morao biti naš zajednički cilj.
Hvala vam.“.