Svake godine 1. svibnja obilježava se Praznik rada, međunarodni dan posvećen radnicima, njihovim pravima i borbi za pravednije uvjete rada. Taj datum je podsjetnik na dugu povijest sindikalnih borbi, štrajkova i društvenih promjena koje su omogućile prava koja danas uživaju radnici u većini zemalja u svijetu.
Povijest ovog praznika počinje krajem 19. stoljeća, kada su radnici u industrijaliziranim zemljama radili i po 12 do 16 sati dnevno, često u opasnim uvjetima i bez osnovne zaštite. Ključni događaj bio je štrajk radnika u Chicagu 1886., kada su tisuće ljudi tražile osmosatno radno vrijeme. Prosvjedi su završili nasiljem, a taj događaj, poznat kao Haymarketski incident, postao je simbol radničke borbe širom svijeta. U znak sjećanja na te događaje, 1. svibnja proglašen je Međunarodnim praznikom rada koji se danas obilježava u brojnim državama kao dan solidarnosti i radničkih prava.
Iako su mnoga prava izborena tijekom 20. stoljeća – poput ograničenog radnog vremena, godišnjeg odmora, bolovanja i sigurnosti na radu – izazovi nisu nestali. Prema podacima Međunarodne organizacije rada (ILO) za 2026., globalna nezaposlenost je i dalje 4,9 posto, a kvaliteta radnih mjesta stagnira jer milijuni ljudi rade u siromaštvu, na neformalnim poslovima i bez socijalne zaštite. Posebno su pogođeni mladi, među kojima je nezaposlenost porasla na 12,4 posto, te žene, koje i dalje rjeđe sudjeluju na tržištu rada zbog društvenih prepreka. Dodatno, u mnogim državama slabe prava na štrajk, kolektivno pregovaranje te jača pritisak na sindikate. Istodobno rastu novi izazovi: platformski rad (dostava, aplikacije), automatizacija i umjetna inteligencija, nesigurni ugovori te stres i sindrom izgaranja na radnome mjestu (eng. burnout).
MOR upozorava da su potrebne zajedničke mjere vlada, poslodavaca i radnika kako bi se ove prepreke prevladale i osigurali kvalitetni poslovi, socijalna pravda i dostojanstven rad.
U Hrvatskoj su zakonska prava radnika formalno relativno dobro uređena kroz Zakon o radu, kolektivne ugovore i zaštitu sindikalnog organiziranja, no ipak postoje i problemi i izazovi zbog kojih radnici često izražavaju svoje nezadovoljstvo, a to su: niske plaće i rast troškova života, plaće koje teško prate rast cijena stanovanja, hrane i energenata. Iako zaposlenost raste, mnogi radnici osjećaju da rade više nego prije, a žive nesigurnije. Dodatni problem je iseljavanje radne snage, pa je tako posljednjih godina Hrvatsku napustio velik broj radnika, posebno mladih, u potrazi za boljim primanjima i stabilnijim uvjetima rada, dok s druge strane, zbog manjka domaće radne snage, Hrvatska sve više zapošljava strane radnike. To otvara nova pitanja – jesu li svi radnici jednako zaštićeni, imaju li pristup informacijama o svojim pravima i jesu li dovoljno zaštićeni od iskorištavanja.
Hrvatski sabor ima ključnu ulogu u poboljšanju uvjeta života radnika kroz donošenje i unaprjeđenje zakonodavnog okvira kojim se uređuju radni odnosi. Donošenjem propisa poput Zakon o radu, Zakona o zaštiti na radu te Zakona o mirovinskom osiguranju, Sabor osigurava pravnu zaštitu radnika, uređuje pitanja plaće, radnog vremena, odmora, sigurnosti na radnom mjestu te socijalne sigurnosti nakon završetka radnog vijeka. Posebna je odgovornost saborskih zastupnika da zastupaju interese građana, predlažu kvalitetna zakonska rješenja i nadziru provedbu donesenih zakona kako bi radnici imali pravedne i sigurne uvjete rada.
Zbog svega ovoga, 1. svibnja trebao bi biti više od slobodnog dana – trebao bi biti dan kada se pitamo kakvo društvo želimo - ono u kojem radnik preživljava ili ono u kojem od svojeg rada može živjeti dostojanstveno.