Zagreb - Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora Marija Lugarić i članice Odbora Rada Borić i Sandra Krpan, posjetile su u petak Centar za žene žrtve rata ROSA.
Centar za žene žrtve rata je feministička, antimilitaristička, nevladina, neprofitna organizacija, osnovana 1992. godine s ciljem podrške ženama, žrtvama ratnog i drugih oblika nasilja.
Posjet je organiziran u sklopu obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Naime, u Republici Hrvatskoj se ovaj dan obilježava od 2004. godine, kada su 22. rujna, tijekom brakorazvodne parnice na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu ubijene sutkinja Ljiljana Hvalec, stranka u postupku Gordana Oraškić i njena odvjetnica Hajra Prohić. Ubio ih je suprug stranke te teško ozlijedio sudsku službenicu Stanku Cvetković.
Djelatnice Centra Adriana Bego, Nikolina Zec, Stela Šimić i Nela Pamuković te pravna savjetnica Marija Ana Brnčić predstavile su rad Centra. Ratno nasilje još uvijek je u imenu Centra jer se radi i sa žrtvama rata 1991.-1995., ali u posljednje vrijeme sve više i sa žrtvama rata u Siriji i u drugim područjima. Nadalje, djelatnice Centra rade i sa stranim radnicama, migranticama, tražiteljicama azila te žrtvama trgovanja ljudima, a zajednički nazivnik je seksualno nasilje koje su te žene preživjele ili neki drugi vezani oblici, primjerice štetne tradicijske prakse koje su se pojavile u Republici Hrvatskoj s dolaskom izbjeglica i tražitelja azila.
U odgovoru na pitanja zastupnica, rečeno je da su korisnice do informacija o postojanju Centra došle na različite načine, često ih na Centar uputi policija uručivši im letak, a velik broj za Centar je saznao zahvaljujući „jinglovima“ koji su emitirani na lokalnim radio-postajama.
Vezano uz financiranje, istaknuto je da se Centar financira iz čak dvadeset izvora, uključujući i europske projekte, što omogućava da Centar opstaje, ali ne može povećati broj zaposlenih. Što se tiče broja žena-žrtava koje se Centru javljaju, godišnje se javlja preko 200 osoba, što nije visok broj jer se ne radi o slučajevima nasilja u obitelji, već o vrlo kompleksnim slučajevima nasilja u ratu, seksualnog nasilja u miru i u ratu ili o slučajevima zlostavljanih stranih radnica.
Centar koristi i pomoć prevoditeljica, s obzirom na to da se radi sa ženama žrtvama iz čak 25 država. Poseban dio rada Centra je specijaliziranost za rad sa ženama žrtvama trgovanja ljudima, pri čemu se ne radi o velikom broju slučajeva ( u Republici Hrvatskoj identificira se godišnje do 30 osoba), već je riječ o vrlo kompliciranim slučajevima. Centar sudjeluje u radu Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima, u Operativnom timu i Mobilnim timovima te vodi nacionalnu telefonsku liniju za pomoć žrtvama trgovanja ljudima.
Govoreći o problematici rada sa žrtvama seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, navedeno je da je, unatoč procjenama prije izrade zakona da se radi o između tisuću i dvije tisuće i dvjesto žrtava, do sada dvjestotinjak osoba dobilo status žrtve seksualnog nasilja, od čega je jedna trećina muškaraca. Također je naglašena važnost odredbe da zločini počinjeni u ratu protiv žena ne zastarijevaju. Govorilo se i o potrebi većeg utjecaja organizacija civilnog društva u edukaciji djelatnika sustava koji izravno kontaktiraju sa žrtvama, o suradnji Centra s drugim organizacijama civilnog društva, s obzirom da je Centar bio i jedan od osnivača Ženske mreže Hrvatske te da s brojnim organizacijama provodi zajedničke aktivnosti na terenu.
Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Lugarić zahvalila je na prilici da se zastupnice upoznaju s radom Centra te je istaknula da je Odbor otvoren za nastavak dobre suradnje kroz sudjelovanje na tematskim sjednicama, kao i kroz vrijedne komentare na zakonske prijedloge.