.png)
Zagreb - Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku održao je u četvrtak sjednicu s temom “Izazovi edukacijske rehabilitacije - od probira do skrbi“ koju je inicirala Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora, a čije su predstavnice na sjednici detaljno izložile probleme s kojima se susreću u zdravstvenom, odgojno-obrazovnom i sustavu socijalne skrbi.
Na sjednici su uz saborske zastupnike, članove odbora te predstavnike Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora sudjelovali i predstavnici Ministarstva zdravstva, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, akademske zajednice, Državnog zavoda za statistiku, Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Agencije za odgoj i obrazovanje.
- Edukacijska rehabilitacija je regulirana profesija i jedna od struka čijim je radom predviđeno praćenje i rad s osobama s invaliditetom u svim sustavima, počevši od zdravstva, odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi i rada, kazala je na početku predsjednica Odbora Renata Sabljar-Dračevac.
Probleme u profesiji edukacijske rehabilitacije izložile su predstavnice Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora, počevši od neprepoznavanja profesije u nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD), premale vidljivosti u sustavu zdravstva u kojem edukacijski rehabilitatori ne djeluju kao zdravstveni djelatnici već kao suradnici, nedostatan broj rehabilitatora u predškolskom sustavu zbog čega trpi rana intervencija, nestručne zamjene u sustavu osnovnoškolskog obrazovanja itd.
Predsjednica Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora Ana Skender, mag. eduk. reh., ujedno i zaposlenica KBC-a Sestre Milosrdnice kazala je da je tematika edukacijske rehabilitatacije vrlo kompleksna, te iako je ona regulirana djelatnost, na brojnim područjima se susreću s problemima. Dala je krati osvrt na razvoj struke, od Visoke defektološke škole do Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta na kojem se danas uz edukacijske rehabilitatore školuju i logopedi i socijalni pedagozi, iako su to, kako je napomenula, odvojene profesije.
- Radom se može utjecati na funkcionalnost i neovisnost osoba s poteškoćama, a tu naša struka može puno pomoći, kazala je Skender, dodavši kako u RH, s obzirom na veličinu zemlje, ima malo osoba s invaliditetom, oko 16 posto populacije. - Uz centraliziranost usluga, mali je broj osoba na velikom području, ali s puno različitih poteškoća, kazala je. Primjerom je pokazala kako edukacijski rehabilitator svojim kompetencijama može pomoći u manjem mjestu gdje postoji npr. slijepa osoba, dijete sa sindromom Down i jedno dijete sa celebralnom paralizom. – Edukacijski rehabilitator ima kompetncije da se može brinuti za sve tri problematike, jer takva mala sredina ne bi mogla zapošljavati tri različita stručnjaka za svako područje, istaknula je.
Pojasnila je, da edukacijski rehabilitatori kao struka nisu usporedivi u drugim zemljama EU-a, već oni obuhvaćaju široko područje rada zbog potreba RH. - Iako se ne može povući paralela s drugim zemljama, 2011. smo postali regulirana struka, kao sastavni dio odgojno-obrazovne, socijalne i zdravstvene, te znanstvene djelatnosti, kazala je Skender. - Baš zato što su jedinstveni, edukacijski rehabilitatori u nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ne postoje, naglasila je predsjednica Komore, dodavši kako zbog toga imaju probleme s otvaranjem privatnih praksi, s osiguranjem i plaćanjem PDV-a.
Ivona Abramović, mag. eduk. rehab., članica Upravnog Odbora Komore i zaposlenica OB Požega, ponovila je da su rehabilitatori dio sustava zdravstva, pružaju uslugu rehabilitacije i u medicinskom smislu te rade u kliničkim bolničkim centrima, klinikama, bolnicama, itd., no problem je što su ranije imali status zdravstvenog radnika i šifru djelatnosti, a sada više ne. Što se tiče obrazovnog sustava, naglasila je da se edukacijske rehabilitatore ne angažira kod utvrđivanja psiho fizičke sposobnosti učenika, niti kod savjetovanja učenika s problemima. - Posljedice toga su da imamo struku koja je osposobljena provoditi probir, ranu intervenciju, koja procjenjuje i radi na funkcionalnim sposobnostima, a ne koristi je se, kazala je Abramović. Osvrnula se i na nedovoljan broj edukacijskih rehabilitatora u sustavu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. - Edukacijski rehabilitatori su dio svih sustava i pružaju svoje usluge širokom spektru korisnika, ali zbog nemogućnosti usporedbe sa strukama vani, nismo uvedeni u zakonodavne okvire i propise, iako smo regulirani. Zbog toga se ne vide uvjeti u kojima radimo i potrebe za našom djelatnošću, zaključno je kazala Abramović.
Dekan Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta izv.prof.dr.sc. Ante Bilić Prcić također je upozorio na važnost i neophodnost rehabilitatora u sustavu zdravstva. - Kako ih učiniti vidljivima? Tako da mogu raditi svoj posao, a tu treba početi od zakona, kazao je Bilić Prcić. Napomenuo je kako u sustavu zdravstva ima četrnaestak zanimanja koji se smatraju zdravstvenim djelatnicima, poput nutricionista ili fizičara, dok s edukacijskim rehabilitatorima to nije slučaj. Dekan se zalaže za osnivanje centara koji bi zapošljavali edukacijske rehabilitatore i koji bi po potrebi, poput mobilnih timova, bili raspoređivani u ustanove u kojima se za njima ukaže potreba.
Prijedloge i mišljenja dekana Eudkacijsko – rehabilitacijskog fakulteta je podržala i dekanica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta u Osijeku prof.dr.sc. Emina Berbić Kolar.
Iz Ministarstva zdravstva obratila se Jasminka Hlupić ,dr. med., ravnateljica Uprave za bolničku zdravstvenu zaštitu, transplantaciju, biomedicinu i kvalitetu zdravstvene zaštite Ministarstva zdravstva. – Edukacijski rehabilitatori su važna struka za sustav zdravstva, ali su u njemu nevidljivi jer su skriveni u grupi zdravstvenih suradnika, nisu izravno spomenuti, kazala je Hlupić. Iznijela je prijedlog da se predstavnici edukacijsko-rehabilitacijske profesije, odnosno Komore, uključe u izradu novog plana i programa mjera uvođenja rehabilitacijskih timova u sustav zdravstva koji će uskoro krenuti, kao i u izradu Pravilnika o standardima za obavljanje zdravstvene zaštite. – Cilj je da se zajednički iznjedre prijedlozi za ona mjesta gdje bi edukacijski rehabilitatori trebali biti, bilo da se radi o domovima zdravlja, dispanzeru ili klinikama, kazala je Hlupić.
Ravnatelj Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja Ministarstva znanosti i obrazovanja Momir Karin iznio je podatak da u sustavu obrazovanja ima 1.446 edukacijskih rehabilitatora koji rade kao stručni suradnici rehabilitatori.– Oni su neophodni u sustavu obrazovanja, jer u ustanovama osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja ima oko 35 tisuća djece kojima treba njihova pomoć, kazao je. Istaknuo je da se javlja veliki problem pri njihovu zapošljavanju, jer na tržištu nema rehabilitatora, a to se odražava i na angažiranje nestručnih zamjena ukoliko rehabilitator ode na bolovanje. - U sustavu obrazovanja je status edukacijskog rehabilitatora uređen, važno je da ga dijete koje ima teškoće ima na raspolaganju, istaknuo je Karin.
Tatjana Katkić Stanić, ravnateljica Zavoda za socijalni rad i viša stručna savjetnica Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je važnost koordinacije svih dionika u sustavu važnih za rješavanje ovakvih pitanja. - Niti jedan sustav pojedinačno nema dovoljno resursa, mi se bavimo paralelnim sustavima, umjesto da integriramo resurse, kazala je Katkić Stanić.
Tatjana Bekić, dr. med. univ. mag. admin. sanit., rukovoditeljica Službe za ugovaranje zdravstvene zaštite Iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pojasnila je problematiku vezanu uz uputnicu i šifru djelatnosti kad je u pitanju edukacijsko rehabilitacijska djelatnost. – Rehabilitatori mogu ugovarati s HZZO-m kroz neku drugu djelatnost, kao suradnici u drugoj djelatnosti, a kad je ta djelatnost ponuđena tada uputnica pokriva i dijagnostiku i sve ostale suradnike koji djeluju u toj djelatnosti te se mogu fakturirati svi postupci za tog zdravstvenog djelatnika.
Iz Agencije za odgoj i obrazovanje pomoćnica v. d. ravnatelja Mara Capar, mag. educ. rehab., kazala je da Agencija podržava tri sustava u 2.404 ustanove u cijeloj RH-. – Na taj broj ustanova ima 136 stručnih suradnika u osnovnim i 19 u srednjim školama i to na 33.336 učenika u osnovnim školama i 5673 u srednjim školama, kazala je Capar. Ukazala je i na problem da rehabilitatori odlaze iz sustava u druge djelatnosti, da se ne uvažavaju njihova stručna mišljenja, te nisu tamo gdje trebaju biti kad se radi s djecom s teškoćama. - Treba imati multisektorsku platformu od trenutka kad se dijete rodi, od zdravstva, obrazovanja itd. jer djeca ne mogu čekati, naša je odgovornost kako da odgovorimo na njihove potrebe, apelirala je Capar.
Zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Mira Pekeč-Knežević, dipl.soc.radnica, naglasak je stavila na ranu intervenciju i njezinu važnost za djecu s poteškoćama i invaliditetom. - Kakvu strategiju upotrijebiti da se „rodi“ neki strateški instrument da dijete dobije pravovremene integrirane usluge, što i jest smisao rane intervencije, a ne da roditelji šeću od jednog do drugog stručnjaka, istaknula je Pekeč-Knežević, dodavši kako međuresorsna suradnja mora biti na razini struka i jednostavna.
Nakon obraćanja uslijedila je rasprava u koju su se uključile članice i članovi Odbora i ostali sudionici koji su dali podršku naporima Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora, ocijenivši njihov rad iznimno važnim, kako u segmentu obrazovanja, posebno rane intervencije, sustavu zdravstva te općenito u procjeni i unaprjeđenju funkcionalnih sposobnosti djece i odraslih.