Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 34. sjednici održanoj 22. rujna 2026. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gospodarenju otpadom, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. rujna 2026. godine.
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.
Uvodno je državna tajnica istaknula da se Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gospodarenju otpadom nastavlja unapređivati sustav gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj, jača se zaštita okoliša i zdravlja te se stvaraju dodatni uvjeti za ostvarivanje ciljeva kružnog gospodarstva. Provedba važećeg Zakona ukazala je na potrebu za preciznim uređenjem pojedinih instituta, učinkovitim nadzorom nad obavljanjem djelatnosti gospodarenja otpadom, snažnim mehanizmima za sprječavanje nezakonitog postupanja s otpadom. Predloženi zakon prošao je dva savjetovanja sa zainteresiranom javnošću i to u rujnu 2025. te od 1. do 16. srpnja 2026. godine. Detaljno su prezentirana predložena zakonska rješenja kroz nekoliko područja. Prvo područje odnosi se na sprečavanje nezakonitog postupanja s otpadom i jačanje sljedivosti tokova otpada (uvođenje videonadzora lokacija gospodarenja otpadom, obveza čuvanja snimke i njihove dostave ministarstvu i Državnom inspektoratu na zahtjev, GPS praćenje vozila kojima se prevozi otpad). Drugo područje odnosi se na dozvole, očevidnike i odgovornost osoba koje obavljaju djelatnost gospodarenja otpadom (dodatno se uređuju uvjeti za izdavanje, izmjenu i ukidanje dozvola za gospodarenje otpadom, predviđa se pribavljanje mišljenja jedinica lokalne samouprave, uvodi se stručni nadzor nad izdanim dozvolama, ojačani su mehanizmi provjere, uspostavlja se popis osoba kojima je zabranjeno gospodarenje otpadom). Treće područje odnosi se na financijsku odgovornost i dosljednu primjenu onečišćivač plaća (sustav financijskih jamstava dodatno se uređuje kako bi sredstva potrebna za uklanjanje otpada, sanaciju okoliša i provedbu mjera nakon prestanka obavljanja djelatnosti bila osigurana unaprijed). Četvrto područje odnosi se na obveze jedinica lokalne samouprave i funkcioniranje komunalnog sustava (dodatno se uređuju obveze jedinica lokalne samouprave u pogledu odvojenog sakupljanja otpada, dostupnosti reciklažnih i mobilnih reciklažnih dvorišta, osiguravanja prostora za ponovnu uporabu te sprečavanja i uklanjanja protuzakonito odbačenog otpada). Peto područje odnosi se na kružno gospodarstvo, ponovnu uporabu i posebne kategorije otpada te dodatne mjere za smanjenje nastanka ambalažnog otpada uključujući ograničenja za stavljanje na tržište određenih proizvoda u ambalaži od plastike za jednokratnu uporabu. Šesto područje odnosi se na inspekcijski nadzor i sankcioniranje najtežih povreda zakona (proširuju se i preciziraju ovlasti nadležnih tijela te prekršajne odredbe povezane s nezakonitim pošiljkama otpada, vođenjem evidencija, unosom podataka u e-ONTO, videonadzorom, GPS praćenjem, financijskim jamstvima i drugim zakonskim obvezama). Zaključno je istaknuto kako predloženi Zakon povezuje preventivne, nadzorne, organizacijske i financijske mjere.
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi je pučka pravobraniteljica istaknula važnost ovog zakona kojim se uređuje gospodarenje otpadom sa stajališta ustavnog prava građana na zdrav život i čist, održiv okoliš. Podsjetila je na preporuku danu Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije u Izvješću za 2025. godinu da izradi prijedlog izmjena i dopuna Zakona o gospodarenju otpadom kojima će propisati strože novčane kazne za nezakonito odbacivanje otpada u okoliš. Naglasila je da je prevencija jedna od važnijih funkcija ovog zakonskog okvira te upozorila na važnost donošenja kvalitetnih zakona. Otvorila je i pitanje uređenja prekograničnog prometa otpadom koja su na razini EU regulirana Uredbom (EU) 2024/1157 iz 2024. godine, a koja se primjenjuje od svibnja 2026. godine. Istaknula je da je RH nastavno na donesenu Uredbu (EU) 2024/1157 trebala već donijeti Zakon o provedbi Uredbe. U ovom slučaju predloženim Zakonom o gospodarenju otpadom briše se Glava XIII zakona kojim se uređuje prekogranični prijevoz otpada, a da nije donesen Zakon o provedbi Uredbe. Ocijenila je kako u ovom slučaju bi bilo djelotvornije da su oba zakona istodobno stavljena u proceduru savjetovanja i donošenja budući da se međusobno nadopunjuju i time bi dali širu sliku normativnog uređenja gospodarenja otpadom.
Pučka pravobraniteljica ujedno je istaknula da je procedura izrade predloženog Zakona bila neuobičajena budući da je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću trajalo kraće te je naknadno od 11. do 13. rujna 2026. provedeno Savjetovanje o procjeni učinka propisa za predloženi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o gospodarenju otpadom, iako je trebalo biti provedeno kada i savjetovanje o predloženom Zakonu.
Nadalje je pučka pravobraniteljica upozorila na značajne izmjene teksta Prijedloga zakona nakon savjetovanja, a koji je javnosti predočen prije par dana.
Stajališta je da su u dijelu predloženih odredbi sniženi standardi u odnosu na tekst koji je bio predmet provedenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, a bez obrazloženja razloga navedenih izmjena. Ovdje se posebno osvrnula na članak 23. predloženog Zakona kojim se mijenja članak 37. važećeg Zakona u dijelu koji regulira rok za uklanjanje otpada nakon ukidanja dozvole za gospodarenje otpadom (povećao se s prvotno predloženih 60 dana na 120 dana). Nadalje je istaknula kako se člankom 59. predloženog Zakona uvodi članak 146.a kojim se regulira pitanje kontrole lokacija gospodarenja otpadom. U Prijedlogu zakona koji je u srpnju bio na savjetovanju navedenim člankom predlagala se kontrola svake lokacije gospodarenja otpadom najmanje jednom u 90 dana, dok se ovim predloženim Zakonom uvodi razlika u kontroli obzirom na vrstu otpada na lokaciji te se i u slučaju opasnog i u slučaju neopasnog otpada predlaže znatno manji broj kontrola. Stoga je naglasila da je veći broj kontrola itekako važno pitanje. Zaključno se osvrnula na članke 70. i 74. predloženog Zakona kojim su regulirani iznosi novčanih kazni te primjerice istaknula da su za prekršaje iz članka 74. u tekstu prijedloga zakona koji je bio na savjetovanju u srpnju bile predložene novčane kazne za odgovornu osobu u pravnoj osobi u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 eura, za fizičku osobu — obrtnika u rasponu od 8.000,00 do 20.000,00 eura dok je za fizičku osobu bila predviđena novčana kazna u rasponu od 2.000,00 do 8.000,00 eura. Međutim, u ovom predloženom Zakonu kazne za odgovornu osobu u pravnoj osobi, fizičku osobu — obrtnika i fizičku osobu su ujednačene i iznose od 2.000,00 do 6.000,00 eura. U tom smislu podsjetila je na preporuku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije danu u Izvješću za 2025. godinu da se izradi prijedlog izmjena i dopuna Zakona kojim će se propisati strože novčane kazne za nezakonito odbacivanje otpada u okoliš.
Nastavno na iznesene primjedbe državna tajnica je između ostalog istaknula da je pri izradi predloženog Zakona usvojen čitav niz primjedbi Uredba pučke pravobraniteljice. Dodatno je pojasnila da su razlike teksta predloženog Zakona koji je u saborskoj proceduri donošenja u odnosu na tekst koji je bio u savjetovanju rezultat obveznog usklađivanja s drugim tijelima državne uprave te usvajanja primjedbi. Vezano uz visinu novčanih kazni pojasnila je kako su se navedene morale uskladiti s Prekršajnim zakonom nastavno na očitovanje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne tranzicije. Naglasila je da sustav u cjelini nije blaži te da najteži oblici nezakonitog postupanja s otpadom podliježu kaznenopravnoj odgovornosti. Vezano uz rokove istaknula je da se pri njihovu definiranju vodilo računa da isti bude provediv, kao što se pitanje kontrola lokacije gospodarenja otpadom uskladilo sa stvarnim mogućnostima i stanjem na terenu.
U nastavku rasprave upozoreno je kako Republika Hrvatska i nakon više od 20 godina ima samo pet centara za gospodarenje otpadom te je prepuna ilegalnih odlagališta otpada dok nadležna tijela ne podnose kaznene prijave u tim slučajevima. U nastavku se osvrnulo na probleme s kojima se susreću centri za gospodarenje otpadom koji su u funkciji, prvenstveno CGO Marišćina i Kaštijun, i čiji rad rezultira prosvjedima građana zbog izloženosti nesnosnim smradovima iz tih postrojenja i bitnog smanjenja kvalitete života. Ovo se posebice događa u ljetnim mjesecima kada u CGO dolaze količine otpada koje to postrojenje ne može oporabiti u tom kratkom roku, sušenje je kraće, proizvedeno gorivo iz otpada je nekvalitetno. Naglašeno je da je CGO Kaštijun pokušao taj problem riješiti u ljetnim mjesecima kada ne može preuzeti svu količinu otpada, a bez da ne ugrozi zdravlje stanovnika, na način da je predavao oporabiteljima na zbrinjavanje izvan CGO-a. Međutim, navedeno je zakonom zabranjeno. Stoga je postavljeno pitanje na koji će se način riješiti problem CGO-a koji nemaju kapacitet za obradu otpada u ljetnoj sezoni, a cijena preuzimanja od komunalnig društava za sve mora biti ista, dok s druge strane komunalna poduzeća iz turističkih gradova ne plaćaju nikakvu kaznu što ne odvajaju biootpad. Budući da je zakon propisao da je CGO dužan preuzeti sav otpad postavljeno je pitanje što u slučaju havarije preopterećenog sustava.
Nadalje, upozoreno je kako je nejasna odredba kojom se uvodi obaveza tvrtki koja upravlja centrom za gospodarenje otpadom da na zahtjev jedinice lokalne samouprave, na čijem području se nalazi postrojenje, ugovorom s tom jedinicom lokalne samouprave uredi nadoknadu troškova za posljedice koje nastaju na javnoj površini na području te jedinice lokalne samouprave zbog rada centra za gospodarenje otpadom. Istaknuto je kako će navedeno rezultirati situacijama u kojima će CGO morati plaćati gradu što su uništene ceste zbog velikog intenziteta teškog teretnog prometa zbog svakodnevnog dovoza otpada u CGO, umjesto da ostali gradovi i općine iz kojih se dovozi sav otpad sudjeluju u pokrivanju šteta plaćanjem naknada za sanaciju. Naznačeno je kako je potrebno razmotriti odgovornost i jedinica lokalne samouprave i komunalnih društava koja dovoze otpad u CGO.
Vezano uz članak 16. kojim se dodaje članak 27.a koji regulira zadržavanje pošiljke otpada u prometu otpadom i kojim se regulira i pitanje zadržavanje pošiljke u prometu otpadom na robnom terminalu i luci, istaknut je primjer Luke Rijeka i Luke Ploče u kojoj se godinama na otvorenom bez ikakve zaštite „privremeno skladišti“ metalni otpad namijenjen izvozu.
Upozoreno je kako je u slučaju Luke Ploče navedeno rezultiralo dugogodišnjim skladištenjem hrpe otpada dugačke 350, široke 35 i visoke oko 6 metara bez ikakvih mjera zaštite okoliša. Istaknuto je kako se predloženom dopunom Zakona regulira da se pošiljka može držati do 30 dana od dana istovara pošiljke na robni terminal i luku. Postavljeno je pitanje kako će se pratiti jesu li dopremljene pošiljke otpada i otpremljene nakon mjesec dana iz Luke Ploče u uvjetima nedostatnog broja inspektora te je problematizirano što tvrtke u ovom slučaju drže pošiljke otpada u luci bez ikakvih mjera zaštite okoliša.
Otvoreno je i pitanje ukidanja poticajne naknade koja je bila jedini instrument financijskog pritiska na općine koje premašuju granice miješanog komunalnog otpada bez uvođenja drugog adekvatnog instrumenta.
Nadalje je ukazano na problem nedovoljne učinkovitosti inspekcijskog nadzora i dugog vremena od prijave građana do provedbe inspekcijskog nadzora. Postavljeno je pitanje na koji će se način povećati učinkovitost provedbe ovoga zakona te kojim su odredbama predloženog Zakona stvoreni preduvjeti za navedeno.
Posebno je upozoreno da se predloženim Zakonom na jedinice lokalne samouprave prenose značajne obveze sanacije nezakonitih odlagališta bez osiguranja dodatnih financijskih sredstava čime se dovodi u pitanje njihova financijska stabilnost, ali i mogućnost provedbe ovoga Zakona. Istaknuto je da je borba protiv eko-mafije dužnost države, naročito što je država i krivac za loš sustav gospodarenja otpadom kao i za manjak nadzora koji su doveli do ogromnog broja ilegalnih odlagališta u cijeloj Hrvatskoj. Ovim zakonom odgovornost za sanaciju se prebacuje na jedinice lokalne samouprave koje nemaju ni infrastrukturu ni financijske mogućnosti za pripremu i provedbu sanacije velikih ilegalnih odlagališta otpada. Od općina i gradova se traži da se njihovi komunalni redari s kemijskom i blokom bore protiv otpadne mafije.
S druge strane u raspravi su podržana i pozdravljena rješenja kojima se povećava odgovornost članova trgovačkih društava, svih onih tvrtki koje se bave otpadom i direktno propisivanje proboja pravne osobnosti za sve takve odgovorne osobe. Pozitivnim je ocijenjena definicija neznatne količine opasnog otpada na način da je to svaka količina opasnog otpada koja je manja od 0,1 kg (smanjenje u odnosu na važeći Zakon). Istaknuti su pozitivni učinci uvođenja obvezatnog videonadzora, GPS praćenja prijevoza otpada, odnosno vozila koje se bave prijevozom otpada, stroži uvjeti za izdavanje dozvola i zaštite od požara na nekretninama na kojima se obavlja gospodarska djelatnost zbrinjavanja otpada. Istaknuto je kako činjenica da ta nekretnina mora biti u vlasništvu, odnosno u najmu, i ne smije biti u podnajmu, još je jedan dokaz strožeg nadzora nad svim subjektima koji su dolazili upravo kroz takve jedne mogućnosti u priliku da na tuđem zemljištu, gdje su u nekom podnajmu iz treće ruke naprave ekološke probleme. Pozdravljene su odredbe vezano uz financijska jamstva kao i objavljivanje popisa osoba kojima je zabranjeno gospodarenje otpadom te uvođenje kontrola lokacija na kojima se gospodari otpadom.
Naglašeno je kako su evidentiranje svih lokacija odbačenog otpada, povećane ovlasti i odgovornosti jedinica lokalne samouprave za nadzor i obavljanje poslova gospodarenja otpadom na području svake općine i grada, smanjiti mogućnost pojave onih koji su u nezakonitom prometovanju, gospodarenju i trgovanju otpadom.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 2 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg
ZAKLJUČKA
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gospodarenju otpadom.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Dušicu Radojčić, predsjednicu Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Dušica Radojčić